Kada je 2022. godine predstavljen Strateški plan razvoja održivog kulturnog turizma Makarske, najavljivan je kao dokument koji će u idućih deset godina promijeniti identitet grada. Autori su razradili desetke konkretnih projekata, od novih kulturnih sadržaja i festivala do uređenja javnih prostora, muzeja i kulturnih ustanova. Dok su jedni oduševljeno komentirali kreativnost kakvu Makarska do sada nisu vidjeli, drugi su bili oprezni jer najveći neprijatelj razvojnih dokumenata nije njihov sadržaj nego provedba.
No u ovom trenutku ionako više nije pitanje što će nam strategija donijeti nego što nam je strategija donijela. Istek razdoblja koje strategija definira kao kratkoročno bio je u listopadu 2025. godine. Od četverogodišnjeg pak razdoblja dijeli nas svega nekoliko mjeseci; stoga je realno i na vrijeme napraviti prvu ozbiljnu inventuru realizacije ovog dokumenta koji je u više navrata istican kao prijelomni strateški akt. Rezultat pokazuje da je velik dio projekata koji su prema Strategiji trebali biti realizirani ili barem u poodmakloj fazi – ostao neostvaren.
Već na početku, naime, Strategija predviđa uspostavu potpuno nove upravljačke strukture kulturnog turizma. Do danas je trebao biti imenovan koordinator razvoja kulturnog turizma, osnovan Odbor za razvoj kulturnog turizma, uspostavljen Ured Festivala Makarska, osnovana Udruga turističkih vodiča Makarske rivijere te izrađeni četverogodišnji i godišnji akcijski planovi.
Ništa od navedenoga, izuzev osnivanja Udruge turističkih vodiča, nije zaživjelo u obliku predviđenom Strategijom. U međuvremenu je zaposleno nekoliko službenika u Odjel za javne potrebe i društvene djelatnosti koji očito nemaju veze s provedbom razvojnog dokumenta. Osnovano je i Kulturno vijeće, no riječ je obvezi koju propisuje zakon te nema veze sa strategijom. S druge strane, odluka o osnivanju tijela propisanih strategijom nikad nisu došla na red. Je li to dobro za gradski proračun ili loše za kulturu, ostavit ćemo čitateljima na prosudbu.
Jednako ambiciozni bili su planovi za kulturnu infrastrukturu. Ovaj je dio od početka izazvao i najviše komentara jer je predvidio seljenje nekih kulturnih objekata i prenamjenu drugih.Do sredine 2026. godine Strategija je predviđala uređenje Gradskog muzeja u Kalalargi, Centra za vizualne umjetnosti Gojak u prostoru Merkura 5, prizemlja i vrta Stare škole, prostora za umjetničke rezidencije u palači Tonoli, Gastronomskog centra u Staroj ribarnici, Kulturnog centra za izvedbene umjetnosti u Živkinom dvoru te uređenje Franjevačkog samostana.
Od svih navedenih projekata djelomično je realizirana jedino obnova Vile Irene. Objekt je doživio energetsku obnovu, a uređenje interijera još uvijek nije u cijelosti dovršeno. Naime, javna nabava za opremanje prostora raspisivana je tri puta i nije poznat ni trenutni status nabave ni samog objekta. U funkciji je trebala biti do kraja 2024. godine, a ako ne računamo jednu izložbu, do danas nije otvorena niti je poznato kako će se njome upravljati. Time ni ovaj projekt još uvijek ne ispunjava funkciju koju mu Strategija namjenjuje.
Osim Ville Irene, uređen je vrt Stare škole, no adaptacija prizemlja nije se dogodila, iako je bila planirana. Nadalje, provedena je sanacija arheološkog lokaliteta na poluotoku sv. Petar, no sam arheopark još uvijek nije zaživio onako kako je zamišljen. Ostali pak projekti zasad nisu ostvareni u opsegu koji predviđa Strategija. U javnosti nema nikakvih informacija o Merkuru 5 odnosno budućem Centru za vizualne umjetnosti koji, koliko je poznato, nakon ove četiri godine nema ni idejno rješenje. Nema više informacija niti glede prostora budućeg Muzeja grada Makarska na adresi Kalalarga 3. Poznato je tek da postoji komunikacija s resornim Ministarstvom vezano za preuzimanje objekta.
Sve u svemu, budućnost pojedinih objekata kulturne infrastrukture počiva na domino efektu. Ako se uredi prostor Metalplastike, tamo će seliti Galerija Antuna Gojaka. Kada se pak oslobodi galerija, prizemlje stare škole će se moći preurediti i dobiti novu namjenu. Isto je i s Gradskim muzejem. Dok se ne uredi prostor na adresi Kalalarga 3, muzej ostaje gdje je bio, a samim time nema ništa ni od umjetničke rezidencije. Kulturni pak centar ovisi o rješavanju imovinsko-pravnih odnosa s Crkvom, što je varijabla na koju je jako teško utjecati. Stoga ne treba čuditi da je još 2022. idejni koncept strategije nosio puno upitnika za sve one koji su iole uključeni u kulturni i javni život grada.
No da se vratimo na inventuru – strategija je također planirala potpuno novi koncept kulturnih događanja kroz osnivanje Ureda Festivala Makarska. To novo tijelo trebalo je koordinirati festivalski program tijekom cijele godine, izraditi krovni programski plan, vizualni identitet, marketinšku strategiju, internetsku stranicu i organizirati festivale pod zajedničkim brendom “Festival Makarska”.
Takav sustav do danas nije uspostavljen.
Dokument je predvidio i kontinuirane edukacije turističkih vodiča, interpretatora baštine, stručnjaka za storytelling, marketing i kulturni menadžment, organizaciju studijskih putovanja te razvoj specijaliziranih programa cjeloživotnog obrazovanja.
Na tom području nisu vidljivi rezultati razmjerni planovima iz Strategije osim aktivnosti koje su postojale i prije strategije, a to je angažman Udruge turističkih vodiča Makarske rivijere.
Poseban naglasak stavljen je na uređenje prostora na otvorenom. Predviđeni su interpretacijski centri, tematske staze, mini arheološki parkovi, interpretacija ruralnih cjelina, uređeni vidikovci i nove otvorene pozornice.
Osim djelomične sanacije arheološkog lokaliteta na sv. Petru, većina tih projekata nije realizirana.
Strategija nije bila zamišljena kao zbirka ideja, nego kao operativni dokument s jasno određenim rokovima, nositeljima i očekivanim rezultatima. Upravo zato, nakon gotovo četiri godine od njezina donošenja, nameće se pitanje koliko je ona uopće poslužila kao stvarni razvojni plan, a koliko je ostala popis želja.
Prva inventura pokazuje da je, unatoč velikim najavama o stvaranju nove kulturne prepoznatljivosti Makarske, većina kratkoročnih ciljeva predviđenih za razdoblje do 2026. godine ostala neostvarena. Možda bi javnosti sve to lakše palo da strategija nije plaćena koliko je plaćena – preko 62 tisuće eura. Nakon gotovo četiri godine od njezina predstavljanja, ostaje otvoreno pitanje nije li dokument, koji je trebao biti putokaz razvoja kulturnog turizma Makarske, u najvećem dijelu ostao upravo ono čega su se skeptici pribojavali još 2022. godine – tek ambiciozan popis želja.
Ivona Ćirak
