Danas je u promet puštena Kotiška ulica nakon završene prve faze uređenja. Dok jedni komentiraju kako ulica izgleda lijepo, drugi zamjeraju pretvaranje dijela ulice u jednosmjernu. Međutim, pješački otok na dnu ulice nedvojbeno izaziva čuđenje zbog svojeg izgleda, a nameće i pitanja oko svrhe koja stoji iza takvog rješenja.
Podsjetimo, otok je prvotno trebao biti veće visine koja bi, zaključili su vatrogasci, onemogućavala normalan prolazak. Predložili su prilagodbu projekta zbog žurnih službi koje bi, u protivnom, za odlazak na Dugiš morale kružiti oko grada. Projekt je naknadno prilagođen, no ono što i dalje izaziva komentare jest njegov obuhvat. Pješački otok ulazi u pješački prijelaz, što ne izgleda samo čudno nego otežava prolazak kolicima odnosno osobama s invaliditetom koji su iz neobjašnjivog razloga dobili još jednu neravninu.
Po mnogima apsurdno prometno rješenje podsjetilo nas je na povijest neobičnih projekata i ponukalo na kratku reviziju. Jedan od većih nonsensa svakako je bilo otvaranje dijela biciklističke staze na Franjevačkom putu. Biciklistička staza čak je spomenuta u reklamnom videu povodom Dana grada, kao da je riječ o rješenju za bicikliste, a ne o dionici od svega 200-tinjak metara koja nakon kružnog toka gubi svoju svrhu i ponovno nas vraća u stvarnost u kojoj se biciklisti nisu prometni akteri.
Među projektima koji su izazvali niz komentara utišanih jednom te istom tvrdnjom – kako je rješenje radila struka – svakako je i križanje Kotiške s magistralom. Vijugava cesta s priličnom širokim nogostupima i iznimno uskim prometnim trakama mnoge je zbunila. Laički gledano, elegantnije rješenje bio bi spoj s Ulicom oca Petra Perice, ali za pretpostaviti je da su postojali opravdani razlozi za Kotišku. Međutim, visoki nogostup već je nakon otvaranja križanja bio “obilježen” automobilskim gumama koje ga, zbog visine parapeta i uske trake, često ne mogu izbjeći.
Neki će među “projektne bisere” uvrstiti i Trg Hrpina koji, tvrde pojedinci, još uvijek nije dovršen. No unatoč tomu što stvara enigmu, trg je, prema projektnoj dokumentaciji, zbilja dovršen. Njegov je izgled konačan nakon što je dobio ugostiteljski objekt s pripadajućom 22-metarskom klupom. Stoga se samo može diskutirati o tome jesu li kosine trebale takve biti ili ne, i je li idejno rješenje promašaj ili je baš takvo trebalo biti kako bi trg bio dovoljno u skladu s 21. stoljećem, kako ga je od početka priželjkivao gradonačelnik.
Međutim, bila bi nepravda ne podsjetiti se ni Paunovićevih prethodnika koji su i sami znali ući u realizaciju zanimljivih rješenja. Tu svakako spada križanje magistrale sa Zagrebačkom ulicom kod spomenika Kobaca. Iz javnosti nepoznatog razloga “odrezan” je dio prometnice nauštrb zelene površine, što bi bilo pohvalno da se s time nije značajno suzila svaka prometna traka. Građani navikli na široke prometne trake prije rekonstrukcije križanja još su dugo zamjerali prometno rješenje kojim se dobilo na sigurnosti zbog semafora, ali isto tako otežalo skretanje i prometovanje.
Svakako valja spomenuti i betonsku pozornicu na Trgu Kobaca, koja je izazvala nemalo iznenađenje i koja je srušena odmah po dolasku Zorana Paunovića na vlast. I sigurni smo da je bilo i drugih primjera u proteklih sedam, osam godina.
Jer jedno je sigurno – Makarska kroz godine nije oskudijevala projektima koji su izazivali čuđenje, rasprave i pokoji osmijeh.
Zato pitamo naše čitatelje: koji vam je gradski projekt ili prometno rješenje ostao u najsnažnijem sjećanju i koji je građane najviše potaknuo na duhovite komentare? Je li to mega pješački otok u Kotiškoj i krnji pješački prijelaz, biciklistička staza koja nikamo ne vodi, vijugavo križanje kod Kotiške, teatralna betonska pozornica na Trgu Kobaca ili neki drugi “projektni biser” kojeg se nismo sjetili? Pišite nam u komentarima.
Ivona Ćirak/foto MD
