Do početka naredne turističke sezone Makarska bi trebala dobiti “novu” Osejavu. Projekt obuhvaća biciklističke staze, vidikovce, urbanu opremu te dječje igralište i teretanu na otvorenom, uz novu hidrantsku mrežu, solarnu rasvjetu i video nadzor. Amfiteatar je prvotno zamišljen, no naknadno ipak izbačen iz projekta. Sa svom ovom infrastrukturom može se reći da će šuma dobiti novo lice koje jedni pozdravljaju, dok drugi gledaju s velikim podozrenjem, videći u projektu početak urbanizacije zelenih pluća grada.
Treba li Osejava ostati divlja, uz neupitno nužno postavljanje hidranata i minimalnu sanaciju šetnica, ili ju treba približiti građanima sa svim sadržajima koje podrazumijeva projekt? Ili bi se, pak, kao dio zahtjeva UZOR Osejave svjesne da je projekt već startao, trebalo inzistirati barem na odustajanju od rasvjete u šumi? Jedino pitanje koje je još otvoreno je ovo posljednje, posebno zato jer i resorno Ministarstvo sugerira poseban oprez s obzirom da Grad Makarska nije donio Plan rasvjete na koji ga obvezuje zakon.
No isto je tako činjenica da javnost ni u jednom trenutku nitko nije pitao žele li novu Osejavu. Priča o jednom novom razvojnom projektu počela je još 2024. godine, kada smo ga, opisanog s par šturih rečenica, vidjeli u jednom od gradonačelnikovih izvješća. Riječ je o zahvatu koji je odabran kao alternativna opcija za uređenje šetnice prema Krvavici. Naime, Grad je preko Interrega povukao novac u iznosu od 850 tisuća eura za šetnicu Khalani – Krvavica, ali kako nije određena granica pomorskog dobra, odustali su od ovog zahvata i prijavili drugi. To je bila Osejava.
Kako bilo, u listopadu s 2024. godine smo pokušali dobiti uvid u projekt, no bez uspjeha. Tek krajem godine, nakon intervencije povjerenice za informiranje, dobili smo odgovor iz Grada. Rečeno nam je da se na projektu rade preinake te nam ga ne mogu pokazati. Projekt je postao javan tek kad je raspisana javna nabava, i to na stranici Elektronički oglasnik javne nabave. Radi se o stranici koju prate gospodarski subjekti, ali nije primarno namijenjena građanima. Stoga se ne može reći kako je sva ta natječajna dokumentacija bila rezultat aktivnog uključivanja javnosti nego naprosto rezultat zakonske obveze.
Projekt je u gradskoj vijećnici predstavljen tek u ožujku 2026. godine, iako gradonačelnik Zoran Paunović učestalo ističe kako je uređenje Osejave obećano u izbornoj kampanji. Pobjeda Paunovića i SDP-a u javnosti se može tumačiti kao potvrda da građani gledaju benevolentno na radove u šumi, a na to se u više navrata pozvao i gradonačelnik. No činjenica je da građanima, na primjer, nikad nitko nije govorio o amfiteatru koji je isprva trebao biti dio Osejave.
Javna nabava je potom poništena zbog nepotpune dokumentacije te je raspisana nova. Tada se ujedno odustalo od amfiteatra. Konačna vizija uređenja Osejave predstavljena je tek u ožujku 2026. godine, godinu i pol nakon što smo prvi put tražili uvid u projekt.
U međuvremenu je Gradsko vijeće donijelo neke druge odluke vezane za Osejavu. Jedna od njih je i stavljanje UPU-a Platno van snage. Nakon dugotrajne procedure od dvije i pol godine urbanistički plan za kojim HDZ i dalje žali poništen je, međutim, Grad Makarska još uvijek nije poduzeo ključni korak – zaštitu kroz Prostorni plan. S grafičkim se izmjenama, naime, još nije ni započelo, a važno je napomenuti da izmjene mora usvojiti i Županija. Platno nije pitanje samo obuhvata nego i namjene, a ona je i dalje ista – sportsko-rekreativna.
Sve navedeno, uz činjenicu da se sa zakonskom zaštitom Osejave nije otišlo ni koraka dalje, ne ide u prilog definitivnom i konačnom očuvanju Osejave. Prostorni plan je kakva-takva zaštita podložna političkim promjenama (doduše usporenim dugotrajnim birokratskim procedurama!), ali jedina zaštita Osejave je pokretanje službenog postupka za njezinu zaštitu. Zašto se od 2020. godine nije poduzelo ništa u tom smjeru, niti je ikad obrazložen status quo, s razlogom otvara pitanja o dugoročnoj namjeri zaštite prostora.
Jer sam razvoj projekta uređenja Osejave ne govori samo o ovoj vlasti i njihovom pravu da odlučuju kakve sadržaje žele u šumi i u kojoj mjeri prostor žele prilagoditi građanima. Govori i o diskrecijskom pravu politike koja, pokazalo se, ne mora uključiti javnost u ovako velike odluke, kao što ni od početka ne mora imati jasno definiranu konačnu viziju projekta.
Ujedno se s time stvara presedan koji i budućim političkim garniturama pokazuje koliki prostor ostaje za donošenja odluka bez šire javne rasprave. Transparentnost oko zahvata ovakvih gabarita i u prostoru od velike važnosti ne samo za ovu nego i buduće generacije Makarana trebala bi biti minimum demokratskog standarda. Dosadašnji tijek projekta pokazao je, međutim, da se odluke mogu donositi i bez šire javne rasprave.
Ivona Ćirak/ foto O.F.
