Jučer je gradonačelnik Zoran Paunović održao prvi svečani govor na jednom protokolarnom događanju s brojnim uzvanicima, među kojima gradonačelnicima, načelnicima i visokim dužnosnicima. Prilika za jedan kratki, a slatki rezime, prilika za pohvaliti se i prilika za prosuti trun blještavog optimizma nad slavljenički grad i njegove žitelje.
Na prvi pogled moglo bi se reći da je gradonačelnikov nastup bio sasvim solidan, možda najviše zbog doze romantizma koji je sam po sebi upečatljiv. No bio je i pomalo ziheraški. Očito je precizno gađao u istu metu koju si je Paunović sa svojim PR-om postavio za vrijeme kampanje za lokalne izbore. To je urbanistički nered u Makarskoj, rana koja bez razlike peče gotovo svakoga, tema oko koje u Makarskoj nesumnjivo vlada konsenzus s jasnim i nedvojbenim predznakom lošega.
Stvar je jedino u tome da je govor održan povodom Dana grada, a ne u kampanji. Prvi čovjek grada obraćao se vrlo širokoj i šarolikoj publici, među kojom su se nalazili i visoki gosti iz državnog vrha, a ne biračima u lokalnoj kampanji koji su blagoslov za promjene ionako već dali na izborima.
Paunović se, dakle, dosta zadržao govoreći baš o urbanizmu, temi koju je otvorio s citatom pok.Ante Rožića. I pritom je najavio nepopularne mjere, tražeći strpljenje i razumijevanje građana. Neodređeno je najavio kako bi nam dugoročno nakon svega toga trebalo biti bolje, a sliku bolje Makarske ponovno je lirski stavio u isti okvir – okvir Makarske kojom se ponosimo.
Ipak, nakon skoro pet mjeseci vlasti očekivali smo pomak i očekivali smo nešto konkretnije i preciznije. Koje su to dakle nepopularne mjere i na kakvim poboljšanjima se konkretno radi? Bilo bi korisno da je Paunović barem natuknuo u kojoj su fazi najavljene izmjene i dopune Prostornog plana. No nije to spominjao, premda je tri mjeseca nakon odluke o pokretanju izmjena trebao kazati što se tim događa, a svečana sjednica bila je zgodna prilika za to.
Govoreći o prostoru, mogao je reći ima li ikakvih pozitivnih naznaka glede neugledne i zapuštene gradske jezgre, kojom se njegovi prethodnici nisu željeli baviti. No nije.
Mogao je Paunović spomenuti bilo koji od projekata da se njime pohvali na Dan grada, ali nije. Je li posrijedi tek početnički propust da Paunović nije spomenuo bar jedan od projekata kojim se bave ili, u najmanju ruku, koje je iznijela MARA? Nije naime prvi put da bi se gradska vlast hvastala nečim za što se nisu previše oznojili, pa im se ne bi ni zamjerilo.
Ili Paunović naprosto nije imao što posebno za reći u ovom trenutku, osim baviti se prošlošću i neospornom, već apsolviranom činjenicom da situacija u Makarskoj može biti daleko, daleko uzornija.
Ivona Ćirak /foto Ozren Franić
