Nisam ribič, niti ću to ikada biti. Nemam živce za dugo, neka mi oproste, dosadno stajanje uz štap i čekanje da se silk zategne. Od tog svijeta ribarenja jedino me privlače ribarske priče, koje u prostorima makarskog Arbuna zvuče kao bajke.Pune su čudesa, nevjerojatnih opisa kojima nije dorastao ni Hemingvej i njegov Starac i more.
I sve dok je Arbuna pričaće se takve priče. A, dokada će ga biti? Pitam, evo već nekoliko ljeta, moje drage Mariju i Sretana Srzića, s kojima prijateljujem još od sedamdesetih godina posljednjeg stoljeća proteklog milenijuma. Znam nisu oni vlast, niti Paunović, niti autori projekta nove Peškere da mi mogu točno odgovoriti. Ali, uzdam se u ono da pučani uvijek doznaju sve tajne prije nego što postaju javne.
Zašto, baš, pitam Srziće? Evo zato, jer drugarica Mara je posebno vezana za Arbun. Uz tu kuću na obali, uz Gradsku plažu Makarske. Tu se rodila i tu je vežu prva sjećanja iz djetinjstva. Poslije je ta zgrada postala dom u kojem je sa supružnikom, drugom Sretanom Srzićem, proživjela nezboravne godine uz veselu igru sina Bepa i kćerke Sanje.
Ljeta su prolazila i vrijeme i more kao da je nagrizalo građevinski objekat koji se danas Arbunom zove. Voda je sve više probijala kroz podove i nije bilo druge valjalo je poć.
Desetljećima već Srzići su u jednom od nebodera iznad Autobuskog kolodvora. Odozgo, s balkona osmog kata, kao čuvari, svjetionici bdiju nad gradom ljubavi, nad velim mistom koje se sve više pretvara u betonske vidike što ih tek i tamo kvari zelenilo, posebno ono oko Peškere. Do njihovog balkona dopiru brektanja moćnih bagera, traktora, kamiona i donose sve veći strah da je teška građevinska mehanizacija krenula u napad i na objekat znan kao Arbun.
Ma, neće, ne boj se moj Pavle, umiruje me Sretan, dok njegova Marija i moja Dragana podižu čaše crnjaka za zdravlje i sreću Arbuna. Neće naši Makarani dirati u svoju povijest. Arbun ti je i njima u srcu, kao Mari i meni.
Zbog Arbuna svaka moja posjeta Makarskoj započinje i završava se u toplom domu Srzića. Ranije smo se prisjećali nezaboravnih Svibanjskih sureta djelatnika medija iz cijelog svijeta sa turistčkim prvacima Makarske rivijere. Sada zborimo o Arbunu i njegovom sutra.
S nadom da pohlepna betonizacija neće progutati još jedan simbol Makarske!
Pavle PAVLOVIĆ
