Predstavljanje socijalnog projekta Udruge Sunce održano u petak u Hepicentru ponovno je otvorilo temeljni problem makarske zajednice – nedostatak prostora. Nedostatak prostora problem je socijalnih udruga koje nadopunjuju institucionalnu podršku, poput Sunca, ali i kulturnih udruga te djece i mladih kojima nedostaju mjesta za okupljanje i aktivnosti. Od 2000-tih naovamo rješenje se tražilo u dva projekta. To je Kuća Sunca za djecu i osobe s invaliditetom i Kulturni centar za sve ostale. Glavne zamjerke vlastima kad se govori i kapitalnim projektima išle su nerijetko na račun zanemarivanja ovih dvaju projekata. Svi su obećavali Kulturni centar i Kuću Sunca. I nitko ih nije realizirao.
Zoran Paunović je prestao obećavati. Uvjerio je javnost da Kuća Sunca, za koju je upravo u njegovom mandatu izdana građevinska dozvola, ne može ići u realizaciju dok iza svega ne stane država. Odgovornost za realizaciju projekta prebacio je na državnu razinu, a tema Kuće Sunca postupno je nestala iz javnih rasprava. Ostalo je pitanje Kulturnog centra, koji je čak sastavni dio Strategije razvoja kulturnog turizma. Bio bi to prostor koji bi udomio udruge, omogućio im rad i stvorio sinergiju na koju se ova vlast često poziva. Bilo bi to mjesto u kojem bi mogli raditi i Zlatousti, i poduzeće Mariosi, i klape, i kreativni pojedinci, i mladi koji se žele družiti, svirati ili pak nastupati.
Taj je projekt u javnosti nebrojeno puta označen kao projekt želja mladih, kulturnjaka i općenito građana. No prilikom predstavljanja projekta Udruge Sunce gradonačelnik je priznao kako on trenutno nije u fokusu ove vlasti. Kao glavnu poteškoću nije adresirao nedostatak novca nego ograničene ljudske kapacitete koji odrađuju projekte definirane kao prioritetne. Najprije je zaključio kako se mnogi problemi svode na pitanje prostora, a onda krivca odlučio potražiti u turizmu. Turizam, upozorio je, podiže cijenu zemljišta i nekretnina, a Grad si to ne može priuštiti.
Djelomično je to istina. Turizam jest podigao cijene zemljišta i nekretnina, pa je prostor postao skuplji i Gradu. No sporno je sve ostalo. Problematično je kad čujemo gradonačelnika kako se žali na zakone koji mu onemogućuju da kreira još nameta kojima bi ljude izgurao iz turizma i gurnuo u neke druge djelatnosti. Turizam nije prirodna nepogoda ni sila na koju lokalna vlast nema utjecaja. Upravo je lokalna politika ta koja određuje prioritete razvoja grada, a Paunović govori kao da je u oporbi. Jedna je drugačije posložiti prioritete i poduzeti konkretne korake po pitanju Kulturnog centra na Živkinom dvoru. Ako treba, smanjiti obuhvat i pristati na nešto manje grandiozno ukoliko se već ne mogu dogovoriti s Crkvom oko imovinsko-pravnih odnosa na jednom spornom dijelu. Druga je iskoristiti postojeće gradske prostore ili prostore koji su dani Gradu na upravljanje, a to su Merkur 5 i Industromontaža. Nakon pet godina javnost nema pojma što se s tim prostorima događa ni zašto se nijedan od njih ne stavlja u funkciju. Možda su razlozi opravdani, ali javnost o tome ništa ne zna, osim da su Gradu na raspolaganju.
Grad Makarska ne pati od tankog budžeta. Dokaz tome nisu samo drastično podignuti nameti, u javnom diskursu predstavljeni proporcionalni prihodima od turizma. Dokaz su projekti u koje ova vlast želi ulagati, od Peškere teške devet milijuna, preko šetnice Osejava vrijedne oko dva milijuna eura, pa do 4-godišnjeg ulaganja u WTA turnir vrijednog skoro pola milijuna eura. Stoga se tu treba složiti s gradonačelnikom kad kaže kako imaju prioritete. I zaključiti kako, pored Kuće Sunce, ni Kulturni centar očito nije na toj listi.
Međutim, s obzirom na šutnju oporbe i izostanak javnog pritiska, možda je to sasvim opravdano.
I.Ćirak/ foto: ilustracija
