Jučer je, u Apfel Areni, održana premijera igranog filma “UFO”, snimljenog po istoimenoj predstavi kazališne skupine Zlatousti. Dupkom puna dvorana potvrdila je još jednom status omiljene kulturne udruge, a smijeh tijekom filma te pljesak pokazali su da je ekipa s UFO-om opravdala očekivanja.
Moglo bi se čak reći da su premašili očekivanja iz dva razloga – prvi je da se radi o amaterskoj kazališnoj skupini (doduše s iskustvom od 26 godina!). Drugi, važniji, jest činjenica da se radi o iskoraku u područje filma. Iako su protekle godine debitirali u ovom mediju s filmom “Konak”, “UFO” je dugometražni film prilagođen iz teksta namijenjenog predstavi, što je tražilo jednu drugu perspektivu. Trebalo je u kratkom roku svladati tehnike i cake zanata, a redatelj Davor Šegota te snimatelj i montažer Toni Pašalić pokazali su jako dobru snalažljivost i kreativnost.
Pretočiti hit predstavu u film možda je i teže nego pisati filmski scenarij iz početka, a Pašalić je (opavdano) procijenio kako Zlatousti to mogu. Iako će neki možda komentirati kako je dopadljiva i humorna priča o slijetanju NLO-a u Kiljevce zabačene bogu iza leđa “ziher” za makarsku publiku, Zlatoustima je to ujedno mogao biti sklizak teren na kojem su se mogli poskliznuti, no nisu.
Nebrojeno puta odigranu predstavu oživjeli su na velikom platnu i jednako uspješno nasmijali publiku. Živost i dinamika predstave se nisu izgubili, a film je ostavio mogućnost za neke nove efekte i drugačije grananje priče. Stara glumačka postava bila je na svom terenu, dok su “UFO debitanti” iznijeli svoje manje ili nešto veće role onako kako Zlatousti rade – ruku pod ruku idu dobra zabava i posvećenost dobrom poslu. Možda je baš to, unatoč raznim otegotnim okolnostima, recept za tako dosljedan ostanak na lokalnoj kulturnoj sceni.
Ovdje bi bilo zgodno pozvati se na središnji motiv iz UFO-a. NLO sletio u zaboravljeno selo dalmatinske zagore trebao je biti zamašnjak razvoja turizma u Kiljevcima. No unatoč tome što je nakratko omogućio obilje i glamur, mještani su svejedno postojali i prije njega, kao što su nastavili živjeti i nakon njegova napuštanja.
Tako je i sa Zlatoustima, iako Šegota pišući tekst prije 15-ak godina sigurno nije imao na umu ovakvu vrstu kritike i seciranja svoje uloge u zajednici. No sinoć je puna dvorana pokazala kako publika ipak dobro zna razliku između neidentificiranih letećih objekata u “našim Kiljevcima”, i udruge koja ostaje raditi i kad se svjetla ugase.
Ivona Ćirak
