Nedjelja, 22 prosinca, 2024
NaslovnicaKOLUMNEKamarin Marina SrzićaKAMARIN MARINA SRZIĆA Priče iz Anticinog dvora

KAMARIN MARINA SRZIĆA Priče iz Anticinog dvora

Danas ćemo o kumi Antici. Onoj istoj koja je sa svojim štorijama gostovala već u dva Kamarina. ‘Vanjsku suradnicu’ našeg portala red je pobliže predstaviti.

Da zadnjih 30-ak godina ne čini društvo svetom Petru, kuma Antica bi danas sjedila u dizajnerskoj fotelji okružena uredskom mobiljom. Zidove bi joj krasile diplome i fotografije s političkim glavonjama. Na vratima bi stajao natpis ‘Antica-konzalting biro’, a svoje bi usluge masno naplaćivala. Tradiciju savjetodavca, ženidbenog agenta, stručnjaka za genealogiju, kupoprodajnog mešetara i još brojne neslužbene kvalifikacije, naslijedila je od familije. Antica se nije imala konkretno podičiti nikakvom profesionalnom tradicijom predaka. Bili su bez alata i zanata. Nisu se bavili ni jednim službeno registriranim zvanjem. Od čega su živjeli, teško je bilo razumjeti.

Na siromaškom meniju Anticinog doma, pijati do pola puni purom nenadano bi se do vrha napunili probranim jelima s gospodskih trpeza. Slično je bilo i s odijevanjem. Mater bi joj veštu punu maća preko noći upotpunila s najnovijim modelom kapelina splitskog salona Ševeljević, a otac na trliš nataknuo kularinu dostojnu kakvog lorda. Otkud takav luksuz?

Svijet se navikao na životni stil Anticine familije. U civiliziranim sredinama zvanje bi im se opisalo kao diskretno praćenje tuđih aktivnosti. Kod nas su ih zvali Uncutima. Ne posprdno, već sa štovanjem. Rijetko tko nije bar jednom od Uncutovih zatražio intervenciju u delikatnim situacijama. Antica je tradiciju podigla na višu razinu, te preciznije od dronova detektirala sve što se događalo u gradu i okolici.

-Prvi sam konorar zaradila, pričala je -Već od deset godina. Uvik san okolo špitila i sve pratila. Tako san vidila ko je ukra gudina jednoj staroj s Vrpoja dok je bila na misi. Lupežarija se razotkrila i za plaću san dobila papke i regarije kad su na zimu toga istog gudina smakli!, pohvalila se uspješnim početkom svoje ‘huncutske’ karijere. Premda lijepo uređen radni prostor može privući klijenta, kod Antice nije bilo tako. Uostalom poznato je da i u najgrezijoj krčmi spiza zna biti za prste polizat, a s pjatanci najfinijih restorana ne bi ni gudini labali. Tako je bilo i s Anticinim ‘uredom’, u njenom slučaju dvorom.

U Makarskoj su nekoć pored kuća postojali dvori, koji ničim nisu privlačili pažnju. Danas su uglavnom pregrađeni u poslovne prostore. Pored takvih dvora prolazilo se ravnodušno. Fureštima nisu bili atraktivni za litretavanje. Domaći su kraj tih punktova prolazili s dvojakim reakcijama. Jedni su uz strahopoštovanje, a drugi su petavajući roge kontra uroka ubrzavali korak. U jednom od sličnih ‘kabineta’ stolovala je i Antica. ‘Kabinet’ su joj još nazivali i utočištem grješnika, advokaturom za pomoć advokatima, kolodvorom, uredom za izgubljeno-nađeno. Dvor je pružao najrazličitije usluge. Tu su se sklapali ugovori, priportavali testamenti, izmirivali lizioltarci i beštimaduri. Svatko se pitao otkud toliko povjerenje u Anticine prosudbe.

U dugoj praksi ‘uncutice’ odslušala je najintimnije ispovijedi, te ih deponirala u arhivi možđana. Ženidbeni ugovori i vjenčanja po prokuri, povjerljive informacije i ocjena stanja na tržištu deviza, najnovije vijesti s peškarije i s Dedinja, sve se to godinama kovitlalo u eteru malog dvora. U seansama su sudjelovali popi i sekretari Partije, profesori i lučki radnici, sudionici blajburške tragedije i idealisti preodgojeni na Golom otoku. Zbog čega je tako različita bratija svakodnevno hodočastila u ovaj dvor? Tajna je bila u umijeću Antice, moderatorice dvorišnih simpozija. Bila je rođeni lider s karizmom i začudnom sposobnošću rješavanja tuđih problema.

Antica je bila usklađena kombinacija legendarne špijunke Mate Hari, željezne lady Margaret Thacher i dobrotvorke Majke Terezije.

-Kad se sitin di san sve entervernisala! Vele ti san Rvata škapulala od Jugoslavenčina, a ilegalaca od ustašije! Da me nije bilo hebali bi ježa!, uzdisala je sjećajući se intervencija iz dugogodišnje prakse. -Znaš ti mali, pripovijedala je autoru redaka -Da se glas o meni pronio na tri kvarta krugle zemajske! Eno nek ti kaže oni profešur šta je odnio dezertaciju u Zagreb da ga proglase doktorom od nauke. Ovako mu je kapo od fakulteta kaza -Ne tribamo ništa gledat vašu dezertaciju, dobićete odma cetrifikat da ste doktor, jutros nas je zvala i priporučila šjora Antica Uncutica! Ili kad je oni iz sindikata bio na izletu u Česku, pa ga uvatila policija s dolarima! Kad mu je vidio atresu u pasoš, česki policjot mu je kaza -Kamarade, ti sused pani Antice z Makarske! I odma ga je pustio i još mi posla bocu Beherovke! Vidiš koliko je vridio Anticin ugled!, hvalila se.

Po Anticinoj kući su posjetitelji slobodno lunjali. Sami punili bićerine i virili u teče. Ništa joj to nije smetalo. Dapače! Poticala je klijentelu da se kod nje osjeća kao doma i steknu povjerenje. Što bi više bili opušteni to bi se više i ispovijedali, te upotpunjavali novim kamenčićima informacija mozaik kojeg je slagala u glavi. Jednom mjestu ipak nitko nije imao prilaza; kamarinu podno skala u kantunu dvora. Ključ je držala u bujnim prsima, zakačen krenom od tunje za ređipet.

Kad ju je zapisivač počeo češće posjećivati i bilježiti crtice, već je posustajala s aktivnošću. Zato je i pristala pokoji djelić kamarinskog inventara konačno iznijeti na svjetlo dana. -Čekaj minut!, kazala je za jedne vižite. Prešla je cavatajući preko dvora, iz ređipeta izvukla krenu s ključem, nestala na tren ispod skala i prizentala se s dvije kutije Batinih postola. -Ovo mi je dota i kapital!, upozorila je -Zato s pomijom i nikome ni riči! Kad partim možeš napisat koju rič o ovome šta ću ti pokazat i objavit mi mrmoare! ‘Mrmoari’ još nisu napisani, ali ima materijala za cijeli ‘mrmoarski’ serijal. Otvorimo bar jednu Batinu misterioznu škatulu…

Antica je izvadila snop fotografija zavezan laštikom i listala ispod stola mrmljajući -Ovo još nije za pokazat, za ovo još nije sazrila situvacija, ali ajde ovo mogu, izvukla je iz maca jedu od fotografija. -Nu reci šta vidiš! Slušatelj je dobro razgledao sliku pa prokomentirao -Jedna ranjenica na podu nasrid ulice oblivena krvlju, a jedna žena joj ranu privija! Izgleda ko da je iz rata, ali nije jer su sve zgrade okolo obnovljene od bombardiranja.

–Ajde peškaš štogo! Dobro si šenja šta vidiš, ali ne možeš šenjat šta ne vidiš. To ti je kad je prije puno godina biskup pohodio Makarsku, a crkva i vlast bili u velikom skandalu. Organizovano je da biskupa svit napadne. Judi su bili nahuškani i nisu znali šta čine. Potla se puno njih pokajalo. Tute na slici ja infašajen glavu Anđelki Kalaševoj. Danas Anđelkina ćer okolo govori da joj je mater bila hrvatska katolička mučenica i da su je pribili milicajci, jer da se suprostavila konrta napadača na crkovnog pastira. To nije istina! Anđelka je bila jedna od žešćih šta su vikali i bacali se na biskupa! Moja pokojna teta vidila je kako Anđelka kidiše na Uzoritog. Taman se vraćala s pijace di je prodavala zeljenje i nosila pod rukom balancu. Uzela je piz od balance i zavikala -Sotono kani se svetog čovika!, i smirila svom snagom Anđelku u slipočnicu, pa se ova strmopijezdila po tlevu. Iskidala sam kombinet i išla joj inafašat glavu da zaustavim krv. Jedan nas je slika, a ja sam od njega otkupila cilu kurdelu filma. Anđelkina je ćer to dočula i sad me moli da joj dam sliku, pa da kažije pokojnu mater ko žrtvu komuništa. Oće malo sutra! Zapritila sam joj ako bude više blejala da ću razglasit istinu!

-I šta vi imate od toga?, upitao je zapisivač. -Danas imam jednoga velikoga šampjera u fridižderu. A u nediju mi se sama ponudila donit dvi štruce štrudela od višanja! Sad su višnje u pravom stađunu!, oblizala se ingordo Antica. -Onda je vi ucjenjujete!, usudio se primijetiti zapisivač. Začudo nije burno reagirala, nego smireno konstatirala. -Ucinila je ona svoju savist sa lažima i falšošću! Šetebabdijra!

Tog je dana kazivačica bila dobre volje, pa je otkrila i sadržaj druge škatule. -A vidi ovo! Na stolu je zabljesnuo masivni zlatni bračolet s velikim privjeskom. -To nije moje, ali je drugi put na čuvanju u mene!, odmah se ogradila -Sa zlatom je uvik bilo svega. Ono šta se nije prodalo u vrime rata za puru i jaja, neki su čuvali, a drugi činili komedije. Jedna je bleka veliki babin medajun u formu sunca s natpison Ave Maria, priportala u zvizdu petokraku i nosila je zimi priko koleta od kapota da se zna da je ispravna drugarica. Bilo je i drugih situvacija!

Uzeti ćemo riječ Antici i prepričati ‘situvaciju’, jer ako se puno razveže za priču neće ostati mjesta. Dakle…

Ordena za hrabrost, dobivenih na krivoj bandi fronte, valjalo se u novim prilikama riješiti. Najlakše ih je bilo i ubaciti u peć da se rastale i s nepoćudnom prošlošću odu kroz fumar u zaborav. No kada su ordeni bili od plemenitog metala, nosile bi se pouzdanom zlataru. On je vješto pretvarao inkriminirane simbole u nakit. Antica je na zamolbu Makarke nastanjene u Zagrebu, udovice visokog ustaškog časnika, preuzela skupocjeno odličje i odnijela ga poznaniku, meštru zlataru u Split.

–Jeste zadovoljni?, upitao je nakon što je ‘Poglavnikovu ranjeničku kolajnu’ dobivenu za zasluge na Istočnom frontu, pretvorio u debeli bračolet s glomaznim privjeskom. –Jesam zadovojna, ali ovde na medajunu su ostali oni isti listovi ko s originalnog ustaškog ordena. Ćer od drugarice udovice neprijatejskog časnika je sad u Partiji i ako to neko pripozna onda joj je zbogom diko sa službon! –Neka ga onda nosi samo od nedije na misu!, kazao je zlatar, pa se sjetio da je riječ o partijašici i pokušao ispraviti stvar –Ili kažite da su ti listovi na medajunu, ko iz one pisme; ‘petokraka sa pet lista, to je značka komunista!’ Kako se zove pisma, ne mogu se sitit! Iz stambenog dijela radnje, odvojenog tankim zidom, stigao je odgovor.-Zove se ‘U tunelu usred mraka, heba mater evo vlaka!’, čula se zlatareva mater, kojoj je jedini posao bio prisluškivanje.

-Tako je bilo s Poglavnikovom kolajnom unda! A sad se stvar privrnila. Sada sin od te drugarice traži da meštrov naslidnik pokuša sve vratit u staro stanje! Kaže da bi kolajnu moga prodat za velike šolde nekome ko bi da sve da za oti dekoracjun! -I šta ćete sada?, upitao je zapisivač. -Našla sam meštrova naslidnika i reka je da može, jer je nacrt osta u butigi, ali traži velike jaspre. Moram priduplat cinu da bi štogo zaradila, a oti buzdo nema para za platit. Sad ću tražit da mi osigura misto u Split u najboji starački dom kad mi dođe ura da ne mogu vladat sa sobon.

Čula sam da mu je žena zaposlena u Ministarstvo šocijalne škrbi! -To je nemoralno korištenje poznanstva za osobnu korist!, pobunio se zapisivač. -Nije!, protuslovila je Antica. -To je pošteno zahebat blekove koji se bave blekarijama. A šta se tiče države, teško da će mi s otim vratit koliko su mi ukrali!, zaključila je Antica. U nekom slijedećem điru otvoriti ćemo po još koju Uncuticinu škatulu.

Današnji Kamarin prate litreti starih Makarki i Primorki. Neka je rodbini na znanje da niti jedna od njih nije Antica iz priče. Svaka se pak od njih isticala nečim što je imala i Antica. Jedna hrabrost, druga snalažljivost, treća škercanost, ostale berekinadu, zlatne ruke, umijeće preživljavanja. Bilo je i uncutica. Da ih je bilo sve skupit u Anticin dvor i podijeliti ministarske pozicije, imali bi najuspješniju vladu povijesti. S Anticom na čelu! Zašto ne?

Makar tako ne izgleda, bila je ovo pohvala makarskim ženama koje su povijest grada iznijele na svojim škinama. Nek’ im je slava i dika!

Piše: Marino Srzić / foto: privatni album

- Oglas -