Prije tri je dana svoja vrata, nakon cjelogodišnjih radova, vrata prvim gostima otvorio “Makarska Sunny Resort”, ili hotel “Rivijera” kako ga oduvijek naziva domicilno stanovništvo. A vjerojatno će ga se tako nazivati i ubuduće, baš kao što je slučaj s hotelom “Dalmacija”.
Oba objekta na neki su način kultni hoteli jer evociraju vremena kad je Makarska bila pravi pionir turizma na Jadranu, ostvarujući veći broj noćenja nego današnji rekorderi poput Rovinja.
No dok je potonji hotel promijenio koncept ciljajući na populaciju mladih, “Rivijera” je, kako smo se uvjerili u našem obilasku, prilično zadržala priču o Mediteranu kakav je nekad bio.
Naime, cijelu se zimu kompleksom nije moglo normalno proći, što su stanovnici ovog kvarta poput potpisnice ovih redaka navikli tijekom odlazaka u šetnju plažom. Danas su, međutim, oko objekta već bili zaposlenici s akreditacijama, što nas je ponukalo da bacimo oko na rezultat višemjesečnih radova. Gabariti su ostali potpuno isti, no interijer i vanjska infrastruktura dobila je novi izgled.
Svježi i moderni dizajn zbog izbora boja i materijala zadržao je prepoznatljivu toplinu i pristupačnost, zelenilo je sačuvano i dodatno akcentirano oznakama, a obiteljski štih vidi se kroz izbor sadržaja za djecu i tinejdžere. Igralište pored bućališta je preuređeno i iako je primarno namijenjeno za hotelske goste, na njemu će se moći slobodno igrati i ostali klinci.
Uredit će se i dječje igralište koje je dugi niz godinama bilo u očajnom stanju, s raspadnutim klackalicama i toboganima, na što smo i sami upozoravali. Trenutno su igračke uklonjene zbog sigurnosnih razloga, ali se planira urediti.
Kada smo prošli resortom, prošlo nam je kroz glavu kako možda nije loše da je zapelo s izmjenama Prostornog plana jer bi se inače, uslijed kompletnih promjena i gradnje velikog hotelskog objekta, zasigurno izgubio šarm paviljona. Vrijeme bez sumnje nosi svoje, i ulaganja su neminovna, ali “Rivijera” je za mnoge nosila i nekakvu emocionalnu konotaciju, pa je logično radovati se tome da masline nisu posječene i da je koncept ostao isti.
Djeca stanovnika ovog kvarta zimi su, naime, uvijek koristila igrališta za mali nogomet ili pak dječje igralište uz more, dok je mir maslinika van ljetne sezone bio jednako privlačna “štacija”, zbog čega se “Rivijera”, iako privatno vlasništvo, na neki način percipirala kao svojevrsna javna infrastruktura.
Piše: Ivona Ćirak
