Dvjestoti (i još pokoji prigodni) Kamarin na stranicama Makarske danas, autor redaka namjeravao je obilježiti većom grandecom. Nije išlo… Manitanje žive u termometru, zvizdan koji tuta-forca tuče u ćivericu i jedan neplanski upokojen klima uređaj, privoltali su plan u skromniju verziju. Fjaka i meteoropatsko genetsko nasljeđe, usporili su šufigavanje inspiracije u možđanima i od jubilarnog Kamarina skoro napravili običnu lešaduru. No, ako lešaduri dodaš dobru domaću šalšu situacija se mijenja. I Kamarin je u svojoj praksi uz ponekad ‘lešo-teme’, servirao šalšu u vidu fjaba, te je lešadura mogla parirati pašticadi. Tako bar tvrde vjerni pratitelji kolumne.
I da nećemo, stanje je takvo da se moramo vratiti aktualnoj meteo-situaciji i ‘ala manito’ temperaturama. Pripeka nam ovih dana tuče u glavu ubojitije nego što su sikire -gluvare smicale gudine na starom Macelu. Grintavi smo i svadljivi, smantani i nervozni, upoćeni i na najboljem tragu da se salo i celulit otope bez upotrebe najnovijih farmaceutskih pripravaka.
-Da mi sad dođe moj pokojni ćaća na vrata ne bi ga primila!, govorila je kuma Klemica za jednih davnih zvizdana -Rekla bi mu -Ćako, ako si se vratio iz raja di uvik puše blagi lahor i friška je arija, ajde ča natrag da te po ovom zvidzanu ne kolpa, pa da nanovo moramo učinit trošak za sprovod! A ako si se vratio iz pakla ognjenoga, di si se navika na veće vrućine, isto ajde curik, jer bi te mogla uvatit plaurita! Klemici se ćako s onoga svijeta na vratima nije pojavio, ali je ona tog davnog vrelog ljeta zakveštana iza škura, po kući odala u kombinetu i nije primala vižite. Na kraju je zamotavši se jedne sparne noći u mokre lancune zaradila doživotnu upalu zglobova.
Kako su nam preci podnosili vrućine? Teško. No, strogo su se držali nekih pravila oprečnim preporukama današnjih stručnjaka. Čini se da nisu falivali.
Babe sa širokim crnim fuštanima i faculetima čvrsto vezanim pod bradom sjedile bi i po najžešćoj jari pred kućama poput čete beduina u tamnim indigo-opravama usred pustinje. Afani i sunčanice kod baba-beduinki bile su raritetna pojava. Danas svaka druga mlada piplica odjevena u prozračne bijele modele afana po trgovačkim centrima u kojima klima uređaji temperaturu spuste na sibirsku.
Hladni napici koje nam preporučuju, nekad su se smatrali smrtnom opasnošću -Doša je sa zemje, napio se studene vode i kako je popio nako se i ispružio. Prikinilo ga je i zbogon diko!, kobni je događaj koji od predaka baštini nemali broj domaćeg življa. Najpopularnije piće trudbenika u doba žege bila je ‘slava’. Kvasina razblažena vodom. Eto prigode za brendiranje autohtonog domaćeg koktela!
Što se tiče klima uređaja, danas ih je na tržištu više od kukumara. Svaka firma reklamira svoj model kao najučinkovitiji. Varate se ako mislite da nam preci nisu duperali klime. Izbor im je bio sužen i opticaju su bile samo dvije marke, ‘klima Bava’ i ‘erkodišn Maeštral’. Falinga im je bila što su funkcionirali isključivo preko vanjskih jedinica. Susjedstvo bi se poredalo po bančićima, kašetama i štokrlama pred portunima i dvorima, te u napetosti iščekivali da Svevišnji uključi klimu Bavu ili još bolje erkodišn Maeštral. Kad bi konačno nebeski klimatizacijski sistem proradio nastala bi grobna tišina. -Evo maeštrala!, najavio bi netko, pa bi ženske sinkronizirano visoko zadigle kotule, a muški sa sebe skinuli sokolsku majicu singericu. Onda bi zborno blaženo udahnuli -Bavaaa…! Ili -Maeštraaal!, ovisno o tome koji se nebeski rashladni uređaj uključio i rasfriškao im uzavrele misli i tijela.
Jedan od prvih ‘erkondišna’ bio je ugrađen u kuću Makaranina sa stalnim boravištem u unutrašnjosti i povremenim boravkom u rodnom mjestu. Kuću je čuvala Mile Lasica. Jedan nedolazak gazdi na ljetovanje berekinasto je iskoristila za laku zaradu. -Mile, ja bi se pribilježio večeras na jedno dvi ure doć s jednom Švabicom na erkondišn, izvršio je rezervaciju mladi konobar Ante. -Nećemo ništa činit nego se ladit! -Znan ja kako će ti se vi ladit! Za dvi ure 30 ijada. Za te 10 ijada, a za Švabicu 20, jer je ona kapitalistica. -Neman toliko!, pokušao je Ante kalat cijenu. -Mogu li onda dovest Čehinju, ona je iz bratske komunističke zemje, pa onda svako po deset ijada! -More!, pristala je Mile, ljuta protivnica neljudskog kapitalističkog sistema. Afitala je erkodišn i moliteljicama Gospe od Karmena, jer je najstarija sestrima-pobožnica radi vrućine afanavala.
Erkodišn afitavanje su koristili i srčani bolesnici, igrači mauša, te još neki sumnjiviji tipovi. Biznis je naglo stao nenajavljenim dolaskom gazdarice koja je ostala incukana nakon što je otključavši vrata rashlađene kuće ugledala poznati preljubnički par u ne baš čednoj pozi. Mile je dobila otkaz, a od zarađenog na prevaru, ugradila klimu u svoj malešni stan u Zgradama solidarnosti. Svoj erkodišn nije afitavala, nego se po cijeli dan rasfriškavala.
Još jedna zaboravljena alatka za eliminiranje vrućine evocira na fjabu o kojoj se govorkalo. Riječ je o lepezi, poznatijoj nekad pod domaćim nebom kao ventuli. Do masovne jeftine proizvodnje, bila je vlasništvom fijenijih gospoja. Pamte se ventule s drškom od bjelokosti i izvezenim floralnim motivima na svilenom platnu. Kapetani su ih donosili suprugama iz dalekih porata ne bi li opravdali grijehe počinjene po svjetskim lukama. -Majko ja bi ventulu!, cmizdrila bi koja cura. -Je li moja! Pari da si gospoja! Uzmi bokun kartuna ili faculetić pa maši š njime i tiraj brekuje!, surovo bi komentirala mater.
Što se tiče zabune s ventulama bilo je ovako… U vreloj kužini pod taracom zagrijanom i loncom gogoljajuće juhe sa špahera, ventulama su tjerale vrućinu baba Jele i unuka joj Gordana. -Čerce moja, neka si u Partiji, ali zašto moraš sastančit po Komitetu, ko da si drug Bakarić!, žugala je baba-pobožnica. -Jer su me izabrali iz radnog kolektiva za delegata!, odbrusila joj je unuka. -A i ti, neka iđeš u crkvu, ali zašto moraš baš bit za stolon danas kad dolazi oni biskup? -Zato šta me velečasni izabra za ručak sa Uzoritin, jer san skupila najviše pomoći za Hrvatske katoličke misije u Afriku!, ponosno je rekla stara. Onda su pogledale na sat, brzo se spremile i krenule s ventulama jedna u Župni dvor, a druga u Komitet.
Ni crkovni ni komitetski prostor nisu poznavali blagodat još rijetkih klima uređaja, te su ventule u rukama babe Jele i unuke Gordane radile leva-leva. Ništa skandalozno, ženama je bilo vruće pa su se ventulale. Ali čime? Ventulama! No čijim? Baba je u priši pri odlasku iz kuće pokupila zabunom unukinu, a unuka babinu mahalicu.
Taman je predsjedavajući iznio kritiku o poraslom broju mladih koje crkva privlači besplatnim izletima k oltaru, kad se Gordana digla i vatreno predložila -Drugovi, ja se javjan angažovati za privući veći broj crkovno zamantane mladeži u naše redove i iman indeju kako to ostvariti! Koja je bila indeja nije se doznalo, jer su Gordanu u aktivističkom žaru napale fumade, pa je zalepurala širo rastvorenom ventulom. Nastao je tajac. -Drugarice Gordana, čime se to hladiš?, upitao je smrknuto predsjedavajući. -Ventulon, oću reć lepezon!, zbunjeno je odgovorila i bacila pogled na ventulu s koje je zlatnim slovima sjao natpis ‘Čujte sluge pakla kleta, kako Hrvat kliče mlad!’, u pozadini je na svakom od odjeljaka bila oslikana po jedna crkva iz hrvatskih misija u emigraciji. Iz Sidneja, Antofagaste, Berlina, Toronta… Gordana se mahala babinom klerikalno-nacionalističkom ventulom. Rasplakala se i zaključala u WC odakle su je tješeći rasplakanu izvlačili punu uru.
U isto vrijeme je Jele od uzbuđenja što papa njoke uz Uzoritog, zamahnula Gordaninom ventulom. Velečasni se ugledavši motiv umalo udavio njokom zastalom posred grklanja.
Uzoriti je smireno primijetio -Draga sestro Jelo, otkud vama lepeza s takvom nepriličnom porukom. S unukine ventule šokirana Jele je iščitala ‘Na radne akcije, a ne na nazadne procesije!’ Pozadina je bila oslikana motivom s velikog sleta Dana mladosti. -Ispovidite me! Odrišenje mi dajte!, bacila se Jele na koljena pred Uzoritog. -To je ventula od one moje nesritne unuke šta su je komuništi zamantali i odvukli iz crkve. Za stolom prisutni remeta Stipan nije mogao odoljeti da ne prokomentira -A kako je tek onda nahebala ona ako je s tvojon ventulon mavala po Komitetu! Remeta je isto zatražio odrješenje, shvativši da je izrekao prosti glagol pred Uzoritim. Odriješio ih je oboje. Ventule su loše prošle. Gordana je babinu zapalila žigicom u lavelu. Jele je unukinu isjekla nožicama na neprepoznatljive komadiće.
Ni rasfriškavanjem u moru nije bilo jednostavno. Dvadesetih godina prošlog stoljeća na snazi je Odredba o ponašanju na kupalištima. U njoj stoji: ‘Strogo se zabranjuje kretanje u kupališnim kostimima na javnim mjestima, cestama, obalom i lokalima. Kretanje je dozvoljeno u kupališnim mantilima koji trebaju biti zakopčani. Svaki prekršaj biti će strogo kažnjen po redarstvenim pravilima kao javna sablazan.’ Pa ti onda guštaj u moru Jadranskom!
Pradjed autora redaka, nadlugar Andrijašević, primjećuje u redovitoj ophodnji Osejavom grupu nudista i prijavljuje skandal. Doznavši u kojem su pansionu smješteni ogorčeni moralisti se okupljaju pred njihov odlazak u Nugal, te ih ispraćaju pogrdama i kletvama.
Dakle, kada bi vrućine trpjeli po uzoru na naše stare bilo bi to ovako:
1) Rivom bi hodali zamotani u škuro poput beduina
2) Zaštedjeli bi na potrošnji struje rabeći samo bogomdane klime marke ‘Bava’ i ‘Maeštral’
3) Plažom bi hodali zapuntani do grla u kapatojima
4) Mahali bi se ventulama s ideološkim parolama
5) Po štekatima bi pijuckali koktel kvasina-voda
Tko zna? Možda bi tako ove žege lakše prodeverali.
Ukoliko ste se čitajući jubilarni nastavak kolumne uspjeli rasfriškati, redar Kamarina je zadovoljan. Nije loše ni ako ste se usfulminali. Svaka reakcija u danima fjake je poželjna. Kamarin ni nakon 200-og nastavka sigurno neće podleći fjaki.
Piše: Marino Srzić/ foto: privatni album
