Kad se govori o bogatstvu grada, uglavnom se spominju prirodna i kulturna baština. U javni narativ sve više ulazi spoznaja da su to ipak ljudi; ljudi koji zajednicu čine boljom i ljepšom, ljudi koji su ostavili svoj trag u prošlosti, i ljudi čije vrijeme tek dolazi. Adriana Letica i Marko Glučina makarski su srednjoškolci koji su ostvarili nevjerojatne uspjehe na županijskim i državnim natjecanjima.
Pokazali su da Makarska ima visokodarovite i motivirane mlade ljude te da su, iako dolaze iz manjeg grada, u stanju stati uz bok đacima iz najboljih zagrebačkih gimnazija. Makarska, grad koji je u 2026. konačno dočekao energetsku obnovu škole čiji krov je desetljećima prokišnjavao, nema ni objekt ni sadržaje u razini metropole, no očito, eto, ima kvalitetne mlade ljude i dobre mentore.
Adriana je učenica prvog razreda gimanzije koja je išla na čak četiri državna natjecanja, a u matematici se plasirala na visoko četvrto mjesto. Prvakinja je na tri županijska natjecanja – iz matematike, hrvatskog jezika i fizike. Iz povijesti se plasirala također na visoko treće mjesto.
Unatoč uspjesima koji izazivaju divljenje, posebno jer se radi i o prirodnim i društvenim predmetima što je rijetkost, Adriana kaže kako i dalje ima vremena za hobije i druženje. Ključ je, kako veli ova iznimno zrela 15-godišnjakinja, u dobroj organmizaciji. – Ako se dobro organizira i rasporedi vrijeme tijekom godine, ostaje slobodnog vremena čak i uz rad, otkriva Adriana koja trenira odbojku i u slobodno se vrijeme druži s prijateljima.
Kad se pripremala za državna natjecanja, najviše je truda uložila u matematiku. – Matematikla se ipak treba vježbati, što sam radila s profesoricom Željkom Tulić. Trebalo je rada i za fiziku, kao i za hrvatski jezik. Povijest sam nekako najviše, nekim čudom, uspjela postići slušajući tijekom predavanja na redovnoj nastavi, kazuje Adriana.
Na školskom i na županijskom natjecanju joj je, kako kaže, bilo dosta lako zbog vježbe na satu i doma, ali na državnom je bilo kompliciranije.
Na naš komentar kako će joj zasigurno biti teško odlučiti se za studij budući je u svemu izvrsna, Adriana odvraća kako ima neke planove. – Mislim da mi neće biti teško ako budem slušala srce, veli naša sugovornica.
Pitamo ju što joj srce kaže sada, a Adriana odvraća kako će to ipak, za sada, zadržati za sebe.
Na pitanje znače li njezini rezultati da se u makarskoj školi, uz rad, mogu postići dobri rezultati, odvraća kako vjeruje da jest. – Ova škola može dati dobre temelje, ali uz rad nastavnika bitno je i kako učenici na to odgovaraju i koliko koriste sve ono što im se pruža, veli Adriana.
Poput Adriane, Marko, učenik 4. razreda gimnazije, na državnom se natjecanju iz matematike plasirao na visoko četvrto mjesto. Njegovi matematički uspjesi poznati su nam i od ranije; u prvom razredu srednje osvojio je treće mjesto, također iz matematike! Skroman je i discipliniran baš kao Adriana, pa ne mistificira ono što je poznato – matematika se mora vježbati.
– Radio sam dosta, a najviše su mi u pripremi pomagali dodatni sati kod prof. Željke Tulić. Naravno da sam morao raditi i kući, a najkorisnije mi je bilo vježbati po starijim zadatcima, kaže Marko.
Prisjeća se našeg zadnjeg razgovora od prije tri godine kad je rekao kako će studirati fiziku. Kao maturant kojeg je plasman na državnom natjecanju direktno “lansirao” na željeni fakultet, PMF u Zagrebu, kaže kako se predomislio.
– Tad sam vam rekao da ću odabrati fiziku, ali sam me više privukla matematika. Možda bih se u konačnici najradije bavio statistikom, otkriva Marko.
Tijekom srednje škole Marko je išao u Centar za izvrsnost u Splitu, odabravši prirodoslovne predmete. Poput Adriane, ima prosjek 5:0, a unatoč izvrsnim rezultatima nalazi vremena za druženje s vršnjacima.
– Izlazim s prijateljima, družim se, nekad odem sam prošetati, a doma volim igrati igrice i gledati serije i filmove, kazuje Marko.
Pitamo ga što kao matematičar misli o umjetnoj inteligenciji i njenoj ulozi u prirodoslovnim znanostima, a Marko će na to kako AI otvara brojna pitanja. – Meni je osobno puno pomogla kod generiranja zadataka tijekom priprema za natjecanja. Ostaju pitanja glede autorskih prava, kao i skepsa po pitanju točnosti, ali može biti dobar alat. Prošle godine sam išao na fakultativnu nastavu iz AI, a ove godine nažalost nisam jer sam se morao fokusirati na pripremu za maturu i državno natjecanje. I mislim da sam dobro odlučio, zaključuje Marko.
Za kraj smo našim mladim genijalcima odlučili postaviti par brzih pitanja:
Da možete naručiti sadržaj u Makarskoj koji vam nedostaje, što bi to bilo?
Adriana: Gradske parkove i sportske terene, mjesta gdje se ljudi mogu rekreirati, zabavljati i družiti, i da su pritom u prirodi.
Marko: Već smo dobili kino dvoranu, pa možda neki fast food restoran s većom ponudom i općenito veći prostor.
Da možete poželjeti neki sadržaj u vašoj školi, što bi to bilo?
Adriana: Slažem se s Markom što se tiče društvenih igara kao što su stolni nogomet ili stolni tenis. Kad učenici imaju slobodan sat, moraju stajati u školi, a ovako se mogu zabaviti. Ovo drugo je teže za realizirati, ali puno bi doprinijelo nastavi. To je prostorija ili kabinet za eksperimente.
Marko: Prvo sam mislio reći krovovi koji ne prokišnjavaju, ali neću biti ciničan. Volio bih da nam vrate stolni nogomet u predvorje škole.
Da se možete podružiti i porazgovarati s nekom povijesnom ličnošću, tko bi to bio?
Adriana: Iskreno, mislim da je nemoguće od svih tih ljudi koji su učinili nešto veliko odabrati samo jednog. Mislim da bih svakog od njih mogla nešto upitati, od svakog bih voljela nešto saznati.
Marko: Meni je uvijek to Isus Krist. Bilo bi lijepo s njim popričati. Osim njega volio bih porazgovarati s najvećim hrvatskim genijem, Nikolom Teslom. Volio bih doznati što je bilo u njegovoj glavi, a što se tiče Isusa, uz njega bi mi bilo dovoljno biti.
Kakvi biste bili nastavnik ili nastavnica?
Adriana: Ne znam o kojem se predmetu radi, ali pošto je vjerojatno riječ o prirodoslovlju, probala bih sve svesti na najjednostavniji mogući oblik jer vidim da učenicima zna biti problem kad se komplicira nešto što je zapravo jednostavno. I tražila bih od učenika da budu aktivni, da slobodno postavljaju pitanja i da možemo otvoreno pričati. Ne bih željela biti neka “vještica” koje se boje nego jedna od njih, ali bih isto tako očekivala rad jer bez toga ne može.
Marko: Pokušavam izbjeći biti profesor, a kakav bih bio, nadam se koliko-toliko ležeran. Probao bih na što zabavniji način predstaviti matematiku, možda i fiziku. Volio bih biti opušten i kreativan.
Ivona Ćirak /foto Ozren Franić
