Tonči Andrijašević dugogodišnji je hotelijer koji se turizmom bavio i u bivšoj Jugoslaviji, i u stidljivim počecima nakon Domovinskog rata, i u svim fazama koje su krivulju turističkih brojki dizale prema gore, došavši do točke u kojoj zauzdavanje tih brojki više nije samo moda nego nužnost. Dolazeći iz realnog sektora Andrijašević je stvarao turizam, samom činjenicom da je kao hotelijer dovodio goste u destinaciju, u isto vrijeme promatrajući izmjene političkih garnitura koje su krojile odluke presudne za razvoj turizma. Do dana današnjeg Makarska, međutim, nije izradila nikakav dokument koji bi definirao smjerove razvoja turizma, pa se smjerovi okreću kako pušu politički vjetrovi, bez ikakvog sidra u obliku strateškog dokumenta.
Kako bi upozorio na nužnost donošenja takvog dokumenta, Andrijašević se odlučio uskočiti u ulogu moderatora i intervjuirati kolegicu Dašu Dragnić, doktoricu znanosti koja je bila jedna od autorica Strateškog marketinškog plana destinacije Split 2017.-2022. Donedavnu županijsku vijećnicu NLM-a Andrijašević je odabrao zbog njezina iskustva, ali znanstveno-stručnog rada, čemu je dodatnu dimenziju dalo i njeno djelovanje u Gradskom vijeću Splita i Skupštini Splitsko-dalmatinske županije. Kazat će kako ga je posebno potaknulo proučavanje Strateškog marketinškog plana destinacije Split koji ga je oduševio i načinom obrade teme i samim sadržajem.
– Već duže vrijeme pokušavam potaknuti gradske strukture na izradu dvaju dokumenata, jedan strateški, a drugi operativni. Strateški dokument za koji navijam je Master plan turizma ili Strateški plan razvoja turizma Makarske. Bilo bi puno bolje Makarske rivijere, ali to je utopija. Moje je mišljenje da je to temeljni strateški dokument grada iz kojeg se onda definiraju Prostorni plan i svi dokumenti koji definiraju prostor te ostali strateški dokumenti. Ako nam je turizam osnovna i jedina djelatnost onda moramo najprije odlučiti kakav turizam želimo, kako ga mislimo razvijati, u kom pravcu, kojim alatima i tek onda planirati građenje koje mora biti u skladu s osnovnim dokumentom.
Drugi dokument za koji se godinama, bezuspješno zalažem je Projekt zaštite i obnove gradskih plaža. Čini se da bi to trebalo biti jednostavno i da bi bilo u svačijem interesu zaštititi osnovni turistički resurs, ali nije, nitko to ne vidi kao neki prioritet.No, da se vratimo na početak – kako ne mislim da sam stručan u izradi strateških dokumenata, potražio sam sugovornicu koja to jest. O strateškom planiranju u turizmu razgovarat ću stoga s dr. sc. Dašom Dragnić, pojasnio je Andrijašević u svojem uvodu.
Dobar dan, Dašo, voditi razgovor o ovako bitnim (i teškim) temama u predizborno ili postizborno vrijeme dvostruki je izazov, no upravo zato čini se prava tema u pravo vrijeme?
– Rekla bih da da, jer za sva ovakva pitanja, kad već nisu riješena jučer, najbolje vrijeme je danas-sada, pa bi tako bilo idealno da odmah nakon izbora lokalna vlast pristupi ovoj temi strateški i planski. Istina, mnogi i danas osjećaju otpor prema definiranju strategija i izradi planova, iz razno raznih razloga – od toga da je krajem 90-tih i početkom 2000-tih došlo do „inflacije“ instant strategija kroz razne tehničke pomoći, koje su mahom završile na policama i ostale mrtvo slovo na papiru, do toga da se zazire od jasnog i javnog definiranja planova, često pod motom „to je gubitak vremena, jer sve se stalno mijenja“, a zapravo dobrim dijelom jer se time ograničava samovoljni utjecaj izvršnih vlasti, od kojih većina voli postupati po principu „ja/mi smo izabrani da provodimo svoje ideje“. No, ipak je po ovom pitanju došlo, barem formalno, do značajnijih promjena, ako ni zbog čega drugog, onda zato što postoje zakonske obveze izrade nekih strateških/planskih dokumenata, a još više zato što je postojanje istih najčešće pretpostavka i podloga za javljanje na natječaje za (su)financiranje i bespovratna sredstva, prvenstveno iz EU fondova.
Zanimljiv prikaz stanja! No, slažeš li se ti s mojom premisom da bi Strateški plan razvoja turizma trebao biti osnovni dokument grada Makarske? I što misliš o činjenici da ni jedna općina Makarske rivijere nema strateški plan upravljanja turizmom?
– U suštini se slažem, jer to što niti jedna lokalna jedinica na ovom području nema plan upravljanja turizmom, na žalost se vrlo jasno vidi u nagrđenom krajobrazu cijelog područja i osjeća u upitnoj kvaliteti života lokalnog stanovništva. No ipak bi bilo ispravnije reći da temeljni gradski dokument, koji bi trebao biti ishodište svim ostalima, pa tako i prostornim i urbanističkim dokumentima, treba biti Plan razvoja grada (to se donedavno zvalo Strategija razvoja grada, no došlo je do službene izmjene terminologije, kao i do propisivanja obveznog sadržaja i forme planskih dokumenata, ali to ne mijenja suštinu o kojoj ovdje govorimo). A kako je u slučaju grada Makarske, kao i svih općina Makarske rivijere, turizam najznačajnija (da ne kažem jedina) grana, glavni pokretač razvoja, ali istovremeno i uzročnik raznovrsnih problema, to bi po logici stvari značilo da bi strategija/plan razvoja turizma činio veliki dio Plana razvoja grada, ili kamo sreće Plana razvoja područja Makarske rivijere.
Ovim želim reći da bi bilo više nego poželjno da se strateški sagleda razvoj cijele Makarske rivijere kao jedinstvenog područja, jer to bi omogućilo realniji i svrsishodniji razvoj i grada Makarske i svake općine, naselja na tom području, koje je ostalo izvan urbanih aglomeracija, odnosno većih i manjih urbanih područja čija svrha upravo jest sagledavanje razvoja područja koja čine cjelinu po raznim aspektima – administrativnim, prometnim, komunalnim, infrastrukturnim, gospodarskim, društvenim.
Kad si se već dotakla terminologije, zanima me koja je razlika između Strateškog plana razvoja turizma i Strateškog marketinškog plana destinacije, kako se zvao dokument koji ste izradili? Na prvu razlika je u širini obuhvata, a ima li ih još?
– Po logici stvari, marketinški plan može ili prethoditi izradi strategiji ili biti njen sastavni dio ili proizaći iz nje zbog potrebe detaljnije razrade marketinških elemenata (ciljnih skupina i pozicioniranja, „proizvoda“, promocije…). S obzirom da je, u našem slučaju, naručitelj bila TZ grada Splita, vrsta/naziv dokumenta su bili odgovarajući, no, kako smo i napomenule u uvodu dokumenta, to ipak nije bio klasičan marketinški plan, jer smo zbog nedostatka strategije ne samo turizma, nego i strategije grada, bile prisiljene proširiti obuhvat, kako u analizi tako i u smjernicama, na sve aspekte nužne za sagledavanje i utemeljeni pristup razvoju ovog područja. Naravno da je širenje obuhvata na razinu plana razvoja turizma produžilo vrijeme izrade, no na to je prvenstveno utjecala metodologija izrade.
Naime, izradi analize, ali i definiranju općih i marketinških strateških smjernica i aktivnosti, uz sekundarne podatke o stanju, konkurenciji i trendovima, značajno su doprinijeli primarni podatci i široka uključenost dionika. Tako smo napravile obuhvatan anketni upitnik za turiste (uz njihova opća obilježja, ispitivali smo motive, navike i vrednovanje elemenata ponude destinacije), a ispitivanje je provedeno u predsezoni, sezoni i posezoni te su tako bili iskazani i rezultati, na kojima su temeljeni zaključci i preporuke. Dodatno, napravljen je i anketni upitnik za stanovnike Splita (uz opća obilježja, ispitivali smo stavove vezane za Split kao turističku destinaciju i vrednovanje elemenata ponude), a kroz tri fokus grupe (pružatelja osnovnih turističkih usluga, pružatelja povezanih/pratećih usluga i institucija) predstavnici svih relevantnih dionika su uključeni kako u analizu stanja i uzroka, tako i u definiranje strateških okvira nakon obrade i interpretacije svih prikupljenih podataka. Na taj smo način definirali poželjnu ulogu i značaj turizma u razvoju Splita, željene vrijednosti daljnjeg razvoja i sliku Splita kao turističke destinacije, kao i poželjno cjenovno pozicioniranje destinacije, poželjne vrste turističkih proizvoda i njihov značaj/zastupljenost, što je dovelo i do diversifikacije ciljnih segmenata, emitivnih tržišta i ciljne vremenske disperzije. Nakon toga je uslijedila razrada, kako definiranih turističkih proizvoda i njihovih obilježja, tako i potrebnih preduvjeta i aktivnosti za postizanje željene slike, diversifikacije i disperzije. Uh, baš sam se uzgovorila…
Neka, neka, ovim si zapravo odgovorila na pitanje koje sam ti htio postaviti o načinu izrade, odnosno tko to čini i kako se određuju ciljevi i smjerovi strateškog razvoja. No, i najbolji planovi su mrtvo slovo na papiru ako se ne osigura provedba kroz realne sustave koji imaju i način i sredstva implementacije, a još važnije, volju da ih provedu. Kako to osigurati?
– Da, rekla bih da je volja najvažnija, jer ako ona postoji sve drugo se pronađe i posloži. Dakle, ako govorimo o Makarskoj, treba krenuti od volje gradonačelnika i gradskih struktura da krenu u izradu (a kasnije i u provedbu) strategije/plana razvoja grada (i/ili turizma). Osnivanjem Partnerskog vijeća, u izradu i provedbu se uključuju svi najvažniji dionici koji su nadležni, odgovorni i/ili zainteresirani za razne aspekte razvoja, i od kojih se sutra očekuje aktivan doprinos provedbi, bilo suglasnostima i (su)financiranjem, bilo konkretnim aktivnostima u svom području djelovanja. To bi primjerice mogli biti: nadležne gradske službe, ministarstvo/agencije i upravni odjeli/razvojna agencija županije, TZ županije i grada, predstavnici velikih i malih hotela te privatnog smještaja, predstavnici ugostitelja, turističkih agencija/tur-operatora i prijevoznika, ustanove u obrazovanju, kulturi i sportu, ustanove u zdravstvu i očuvanja okoliša, predstavnici drugih gospodarskih subjekata, HGK-a, Udruženja obrtnika, predstavnici civilnog sektora… i sigurno nisam sve nabrojila, ali namjera mi je bila da se temeljem ovoga stekne predodžba.
Dakle, njihovim uključivanjem i međusobnom komunikacijom ne samo da se osigurava uvid u pravo stanje stvari te pojedinačne i zajedničke želje/interese, već i postiže voljnost i osjećaj (su)vlasništva nad dogovorenim, za razliku od situacija kod nametnutih odluka. Također, poželjno je čuti i uključiti lokalno stanovništvo (anketama, tribinama, fokus grupama..), a rekla bih neizbježno je dobiti uvid i u želje, ocjene, prigovore turista. Stručan izrađivač trebao bi, u suradnji s gradskom upravom, osigurati vođenje cijelog uključivog procesa izrade i kvalitetan dokument, pri čemu se u konačnici uz svaku aktivnost identificiraju nositelji i financijska sredstva/izvori, ali i način praćenja/kontrole provedbe. I to bi bilo to.
Zvuči logično i (relativno) jednostavno ! Ali imam jedno meni važno podpitanje: Da li se u planskim dokumentima uključuje zaštita npr. najvažnijih turističkih resursa tj. plaža, šuma ili generalno prostora?
– I meni je to važno pitanje, a odgovor je – da. Odnosno, oni će se sigurno pojaviti u analizi stanja, kao važan resurs/obilježje, sa svojim snagama i slabostima, odnosno prilikama i prijetnjama. Potom se mogu naći u definiranju vizije i misije, a svakako će se, kao vrijedan resurs/obilježje, naći i u potrebnim aktivnostima za jačanje snaga, korištenje prilika, te umanjivanje slabosti i prijetnji prethodno identificiranih. Dodatno, ovisno o vrsti planskog dokumenta te planiranim aktivnostima i projektima, isti će podlijegati obvezi izrade studije utjecaja na okoliš, a u prilog uključivanja zaštite tih vrijednih prostora idu i izrađeni dokumenti na razini županije popularno nazvani Obalni plan (Plan upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem s Akcijskim planom) i Zeleni plan (Akcijski plan za dinamičnu i integriranu zelenu tranziciju županije). Istina, za razliku od drugih dokumenata više razine koji su obvezni, odnosno s kojima lokalni planski dokumenti moraju biti usklađeni, navedena dva nisu obvezna, no stoje kao iskaz poželjnog djelovanja i kao pomoć u provođenju.
– Povod za ovaj razgovor je moj osjećaj da je stihija ono što nas nosi (govoreći u gospodarstvenom smislu) te da nemamo ideju kako bi ovaj naš grad trebao izgledati za 10, 20 i 30 godina. Kojim pravcem bi turizam trebao ići, kakvu ponudu bi trebali našim gostima nuditi a posebno kako osigurati da ta ponuda i taj turizam preživi sve izazove koje novac stavlja pred naš turistički razvoj. Hoćemo li za 30 godina imati ono što je bio glavni motiv dolaska turista u zadnjih 60 godina, što će ostati od prirode, plaža, šuma i koliko će ostati od autentičnog grada koji je ovaj proces začeo 1914. Društvom za uljepšavanja grada. Mislim da je apsolutno nužno osigurati održivost jer grad čine ljudi koji u njemu žive sada. No još važnije je osigurati budućnost pa da naša djeca, i njihova djeca imaju mogućnost uživati u ljepoti grada te da ono što smo naslijedili od naših predaka predaju svojim nasljednicima koliko toliko očuvano. Nadam se da ste pročitavši ovaj razgovor dobili neki odgovor te da vas je potaklo na još više pitanja, zaključio je svoj razgovor Tonči Andrijašević.
Uredila Ivona Ćirak
