U vremenima u kojima je potrošačko ludilo valuta sama za sebe, koliko god bezvrijedna bila, i u kojima je jedan od većih problema zbrinjavanje mnoštva jeftino plaćenih i odbačenih predmeta, ručno izrađene stvari malo-pomalo ipak sve više dobivaju na važnosti. Proizvodi prvog makarskog društvenog poduzeća MARIOSI, unikatni su jer nijedna torba ili košarica za kruh nisu identične, ali njihova vrijednost ima još nekoliko dragocjenih slojeva.
Zajedno s voditeljicom Ivanom Žanetić, makarskom dizajnericom s dugogodišnjim iskustvom i volonterkom u raznim udrugama, mladi s teškoćama u razvoju izrađuju različite predmete, pa se u novootvorenom prostoru na adresi Trgovačkog centra Nikola može kupiti asortiman iz programa za ljubimce, vesele ljetne platnene torbe, keramičke posude i ukrasi, ukrasni jastučići, pregače i štošta drugo.
.png)
Mladi ljudi koji nerijetko nakon završetka srednje škole za kuhara ne mogu naći zaposlenje svoj radni doprinos u zajednici mogu ostvariti radom u poduzeću koje je, kako nam veli Žanetić, osnovano po uzoru na srodne firme u Trogiru ili pak Splitu. Najesen će se registrirati integrativna radionica.
– Zbog nemogućnosti zaposlenja nakon završetka srednje škole mladi često ostaju doma takorekuć ispred TV-a, a priliku za neki posao nerijetko dobiju samo ako se radi o kakvom obiteljskom biznisu. Cilj je s osnivanjem ovog poduzeća bilo stvoriti integrativnu zajednicu, a za ispuniti uvjete između ostalog treba zaposliti pet osoba s invaliditetom. Ana Popović koja je došla na tu ideju predložila je meni da probamo zajedno i najesen smo krenuli s otvorenim radionicama, s čime smo ispitivali teren i upoznavali ljude s idejom.
– Paralelno s tim radionicama u Hepicentru krenuli smo i u pregovore s hotelskim kućama, većim firmama i restoranima kako bismo ispitali tržište i vidjeli što je potrebnom, a oni kako bi se upoznali s time što mi nudimo. Valamar je otkupio naš božićni program i s time smo zaključili da interesa ipak ima. Namjera nam je ukazati na to da je bolje da kupe kod nas nego u nekim velikim centrima, a počeli smo i izlaziti u javnost kroz ribarske večeri i radionice, a čak smo bili dobili štand u Spotu, rekla nam je Ivana Žanetić.
– Nekako smo odmah kliknuli. U svakom od njih otkriješ nešto, netko se zaljubi u šivaću mašinu, netko u crtanje i oslikavanje, netko krojenje…Svi su oni zainteresirani i nevjerojatno je što se sve od njih može izvući. Meni je ovo ogromna promjena u odnosu na rad na koji sam navikla u svojem salonu. Tamo provodim i preko 12 sati dnevno, sama sam, sama odlučujem, moram brzo i raditi i odlučivati, dok je ovdje potpuno drugačije.
– Radim s osobama s invaliditetom, veći je kolektiv, ima i mlađih i starijih…Kad me pitate je li mi ovo izazov, radije bih rekla da je meni ovo veliki smiraj u duši. Došlo mi je u pravom trenutku i u pravim godinama. Dugo sam razmišljala o tome, ali onda kreneš; najprije srcem, ali odvažeš i razumom. Matematika će uostalom pokazati, ali ja vjerujem u ovu ideju. U svakom slučaju, sad više nismo samo udruga, nego firma, otkrila nam je Ivana u iskrenom razgovoru.
Bez donacije poduzeće bi bilo nemoguće pokrenuti, a Olivia Prodan Ravlić iz Udruge Sunce naglasit će kako im je posebno pomogla Slava Stojić koja je dovela američke donatore. Dobili su donacije i od građana, firmi, ali i dviju osnovnih škola koje su osigurale jednu šivaću mašinu i peglu.
Osim Ivane, u iznajmljenom prostoru poduzeća MARIOSI radi i Marina Miočević. Kaže kako je zadovoljna, iako je u početku došla samo pomoći i sudjelovati u radionicama. – Sad mi je drago da sam se zaposlila. Nisam se nikad profesionalno bavila šivanjem, ali znam to raditi i jako mi je drago da sam dio ove priče, rekla nam je Miočević.
I.Ćirak/foto O.F.,Udruga Sunce
