Sandru Talaju Rusendić i Vitu Gavrilovića povezuje činjenica da su oboje privatni iznajmljivači, njihovi su objekti van gradske vreve i od proteklog tjedna nose oznaku “local host”. Smještaj kod domaćina i uloženi trud da se gosti u njihovim objektima osjećaju kao doma, te da pritom grad i okolicu istraže možda i bolje od brojnih domaćina, obilježje je njihova pristupa i bez same markice, međutim, oznaka “vaš domaćin” bila je zgodan povod za razgovor o poslovnoj politici i uopće turizmu.
Kako kaže Sandra Talaja Rusendić, na stranicama Turističke zajednice naišla je na informaciju o kampanji “local host”, prepoznala se u toj priči, ispunila upitnik i tako je stigla oznaka.
– “Local host”je samo brandirani naziv hrvatske gostoljubivosti i pažnje domaćina u privatnom smještaju koji se u našoj destinaciji razvio kroz desetljeća djelatnosti “zimmer frei-a”. Tako i ja zapravo ne radim ništa drugo što ne rade većina mojih sugrađana. Mi smo mali iznajmljivači u obiteljskoj kući u Velikom Brdu. Turizam je dodatna djelatnost i sve odrađujemo sami, kazuje naša sugovornica te dodaje kako su posebnost smještaja prostrani i njegovani mediteranski vrt, te mir, tišina i lijepi pogled na more i Biokovo.
Upravo vrt, kako kaže, traži najviše posla oko održavanja.
– U njemu gosti mogu ubrati smokvu, začinsko bilje a od svoje lavande izrađujemo personalizirani suvenir. Goste koji duže ostaju uvijek nečim počastimo a na repertoaru su i mamine fritule.Ja sam zadužena za komunikaciju što nije problem jer po prirodi volim raditi s ljudima. Goste uvijek dočekujem da kartom grada i okolice i ukratko im prenesem bitne informacije o idejama za dobru plažu, povoljan parking i drugo. Ljudi vole ideje, “tips and tricks” i osjećaj da se uvijek mogu obratiti ako nešto trebaju. Komunikaciju stoga pažljivo doziram, poštujem diskreciju gosta. Domaćin u smještaju je rekla bi “dobri duh kuće”, dovoljno blizu i dovoljno daleko, ističe Talaja Rusendić.
Bitna stvar za iznajmljivača je, kakmo ističe, poznavanje stranih jezika, a njoj osobno je uz engleski puno pomoglo jako dobro znanje njemačkog jezika. Najviše turista dolazi im upravo s ovog tržišta.
– Imala sam priliku upoznati puno zanimljivih i dragih ljudi i to volim u ovom poslu. Turisti vole znati o našoj zemlji. Najizazovnije pitanje koje su mi postavili bilo je da prevedem što znači Hajduk. Potpuno zatečena pitanjem na koje nije lako odgovoriti niti na hrvatski, objašnjavala sam na njemački “hajdučko junaštvo” na što je gospođa Heike zaprepašteno upitala: “Haaa, ist das ein Partisan ?!”. Uvijek se nasmijem kad se toga sjetim, ali upravo na ovom primjeru se vidi koliko turisti uočavaju stvari oko sebe i žele znati više o destinaciji.
Oznaka “local host” u svom je nazivu sažela tradiciju iznajmljivanja u privatnom smještaja i nikako ne predstavlja razliku među iznajmljivačima već potvrđuje bogatstvo različitog tipa usluge. Sve veća digitalna komunikacija i smart aplikacije dovoditi će do sve manje govorne komunikacije i potrebe da objekt samo unajmimo i u njemu uživamo. Ipak, vjerujem u posebnost ljudske energije i svi koji radimo u turizmu ambasadori smo naše zemlje. Možemo biti sretni da živimo ovdje gdje živimo i da nam je podneblje omogućilo djelatnost iznajmljivanja, istaknula je Sandra Talaja Rusendić.
Vito Gavrilović u Kotišini devet godina vodi vilu koja, uz predivno okruženje i mir, nosi i jedan kuriozitet. Naime, stara je čak 140 godina.
– Ne stanujemo u neposrednoj blizini nego u gradu, ali to nas ne priječi da budemo stalno na raspolaganju našim gostima. Dio našeg “tretmana” uz profesionalnost koja se podrazumijeva su i pokloni, ali i večere te izlasci. Gosti to zaista cijene, kazao nam je Vito, koji je suvlasnik i nositelj kategorizacije.
– Ali uza sve to dočekujem goste, na raspolaganju sam za komunikaciju, čistim bazen, ukratko, radim sve što je potrebno jer drugačije se ovaj posao ne radi. Brza i jasna komunikacija je jako bitna, pa moji gosti dobiju informacije i prije dolaska. Sve ih kontaktiram i ponudim im nekakav plan aktivnosti i izleta, tako da si mogu lakše uz pomoć domaćina isplanirati boravak, kazat če naš sugovornik koji ima oko 30 posto starih gostiju.
Nekad su gosti, kako veli, ostajali dulje, čak i po dva tjedna, ali trendovi su takvi da turisti žele promijeniti destinacije na Jadranu i Hrvatskoj općenito. Stoga prihvaćaju i kraće boravke od četiri dana. Tzv. stari gosti nekad ne dođu odmah sljedeće godine, ali katkad se jave nakon dvije, tri sezone.
– Što se tiče trajanja sezone, sada se već prilično produljila. Počinje u travnju i zađe u studeni, što ne čudi s obzirom na globalno zatopljenje. U sezoni naš objekt najčešće biraju obitelji, ali u predsezoni i posezoni dolaze i mladi parovi. Dojmovi o Makarskoj i okolici su pozitivni. Sviđa im se Makarska, Biokovo, a i Zagora kamo ih također rado pošaljem, ispričao nam je ovaj iznajmljivač koji, uz engleski, odlično govori ruski i talijanski, a služi se i njemačkim jezikom.
– Svi su gosti odlični, ali moram istaknuti kako su Nijemci posebno uredni i vjerni gosti, za kraj će Vito.
Ivona Ćirak /foto TZG Makarska
