Nakon skoro 20 godina održavanja ka Kulture u tučepskim zaseocima publika je naviknuta na to da s ovih večeri ode ispunjena lijepim, moglo bi se reći i uzvišenim emocijama, a zbog balansa valja dodati i – punog trbuha, jer nakon svakog događanja slijedi tradicionalni tučepski bronzin koji nudi tipična lokalna jela. Međutim, gledajući sa strane uistinu se radi o fenomenu koji se, istina, ne događa po inerciji, nego je u njega uloženo puno truda i volontiranja, no prije svega ljubavi. Uživajući u predstavi u jednom od tučepskih zaseoka, što je sinoć bila Srida sela, cinično bi bilo ne složiti se s onom – ko ovo more platit.
Pune tribine i balkoni ljupkog tučepskog zaseoka i ugodna, intimna atmosfera unatoč masi, lijepa interakcija s gostima – potvrda su da publika zna što dobiva. A u nedjelju je dobila sjajnu predstavu kojoj je prethodio zanimljivo predstavljanje Siniše Vukovića, pjesnika, kritičara i prevoditelja koji je posjetitelje kKutz-a proveo kroz povijest hrvatskih izdanja Biblija.
Istaknuo je da u Hrvatskoj imamo bogatu kulturu i čak 15-ak različitih objavljenih knjiga Svetog pisma. Vuković je u kratkom, ali vrlo zanimljivom govoru otkrio niz pojedinosti o prvim izdanjima, o količini svezaka u prvotnim verzijama, o ulozi Jure Kaštelana i Vuka Karadžića i još štošta, a za svoje je izlaganje s pozornice ispraćen snažnim pljeskom.
“Nevjerojatan događaj” Teatra Exit donio je na istu tu binu, uz pomoć Filipa Detelića, Anje Matković, Tare Rosandić i Erne Rudnički, te dakako redateljice Ivice Boban, slalom kroz emocije baš kao što je Vuković “vozio” slalom kroz hrvatska izdanja Biblija. Glumački ansambl vješto je i dinamično, kako to od exitovaca očekujemo, skakao iz uloge u ulogu, upoznavši nas s galerijom svakojakih likova. Svima njima zajednička je ranjivost, ogoljena kroz humoristične dijaloge, emocionalne ispade istovremeno potresne i smiješne.
Na pozornicu su dovedeni ponešto iskarikirani, ali u srži svakodnevni likovi koje je sve povezao nevjerojatni događaj koji se zbio u gradu i koji je poslužio kao zgodno ljepilo za sve tuge, ushite, traume, dvojbe i nesigurnosti protagonista. Smijeh je amortizirao težinu svih pitanja koja su otvorena kroz priču, no ne na način da ih je relativizirao nego povezao u jedno, jer u životu na koncu i nema mjesta za dualnosti – ni najtužnije situacije uopće nisu nužno oprečne humoru.
Nakon predstave publika se imala priliku počastiti crnim rižotom, a za dobro raspoloženje pobrinula se kKutz klapa kao i domaćini koji su otvorili veliki broj konoba.
Ivona Ćirak /foto MD
