Sinoć je, u prepunoj konobi KUS Njega u Tučepima, predstavljena treća zbirka pjesama don Ante Žderića, a riječ je o zbirci duhovne poezije pod imenom “Trag”. Kako i sam don Ante kaže, jednostavnim nazivom on kazuje kako je njezina svrha ostaviti nekakav trag u vremenu, a misli i stihovi proizašli su iz svećenikova vlastitog iskustva kao i pastoralnog rada. Naime, don Ante Žderić, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, rođen je u Metkoviću, odrastao u Rogotinu, diplomirao arheologiju i povijest 2000. godine u Zadru, potom filozofsko-teološki studij u Splitu 2007. godine, te je 2009. zaređen za svećenika, a pastoralno je služio u Splitu i Makarskoj. Stoga ne čudi da je stekao posebnu vezu s Makarskom i Makarskim primorjem.
Njegovu zbirku s preko 100 pjesama izdala je Matica Hrvatska – ogranak Makarska, a u pjesmama se svećenik omiljen zbog svoje iskrenosti, pristupačnosti i autentičnog te prijateljskog pristupa župljanima bavi temama religije, prijateljstva, autorefleksije…
Kako i prof. Magdalena Mrčela o samoj knjizi kaže, zbirka pjesama “Trag”, zbilja je trag pjesničke svježine, erudicije i duboko intimne suvremene lirike.
– Iako je zbirka nazvana duhovnom, vrijedi istaknuti da je njezina slojevitost višestruka – opus od više od sto pjesama dao bi se podijeliti u različite tematske cikluse, primjerice misaoni, religiozni, duhovno-poučni, pa i onaj koji nesumnjivo pjeva o različitim vrstama ljubavi prema bližnjemu, napose roditeljskoj i prijateljskoj ljubavi.
Detektivsko oko za fantazmagorije koje se zovu vjerom jedna je od ključnih odlika Žderićeve poezije. Stalna mu je preokupacija i odnos društva prema pojedincu, gdje je kolektiv najčešće učmao, zloban i podrugljiv, a pojedinac moralno ispravan, pošten, ali neshvaćen. Zato vrijedi istaknuti da mnoge pjesme, iako se mogu čitati u religijskom ključu, primarno sadrže misaoni efekt i snažne životne pouke – ističe prof. Magdalena Mrčela o don Antinoj knjizi poezije.
– Obračun sa svijetom punim predrasuda u pjesmi „Vidio sam“ gradi se na antitetičkim parovima („Vidio sam istetovirane / koji su davali krv / i uglađene u odijelima / koji su krv pili“). U nekim bi mračnijim vremenima „djeca asfalta koja mirišu rajem“ u poredbi s prepobožnima koji „sikću s paklenim zmajem“ bila blasfemična, no samo jedan dubok uron u pjesmu, širom otvorenih očiju, jasno osvjetljuje svijet u kojem živimo, zatrovan stereotipnim razmišljanjima koja zamagljuju našu percepciju i remete potragu za iskonski dobrim – bez predrasuda. Ljubitelji Matoševih epigrama kod Žderića će uočiti snažan kreativni potencijal za društvenu kritiku na granici između pouke i smijeha kroz suze, navodi u svojoj recenziji knjige.
– Ova je zbirka pjesama, slojevita i na strukturnoj i na tematskoj razini, ipak ujedinjena u crvenoj niti da je trag koji treba ostaviti u vremenu sažet u liku Krista, neznatnoga siromaha koji je svojom žrtvom i bezgraničnom ljubavlju otkupio grijehe cijeloga svijeta. Pjevati o bezgraničnoj snazi naočigled malenih, i to tako autentičnim, hrabrim, beskompromisnim i zvonkim glasom zaista je poseban trag u beskraju – zaljučuje prof. Mrčela.
Ivona Ćirak / foto Goran Morović
