Danas je svečano potpisan ugovor između Grada Makarska i izvođača radova na novom dječjem vrtiću na Zelenki. Osim što je u više navrata istaknuto kako se radi o prvom samostojećem vrtiću u gradu nakon puna četiri desetljeća, najavljeni su i neki novi-stari projekti na Zelenki.
A to je proširenje Osnovne škole oca Petra Perice, škola koja i nakon dva desetljeća nema sportsku dvoranu. Školarci ovise o lijepom vremenu, iako će sunce, s obzirom na klinč sve brojnijih zgrada, sve manje dopirati na školsko igralište, a kao dvorana služi im školska sala s blagovaonicom. Kako je rekao dogradonačelnik Joze Vranješ, imovinsko-pravni problemi su presloženi i još uvijek se, kako stvari stoje, nisu uspjeli rasplesti. Iz tog razloga sportska dvorana u školi na Zelenki sve je ove godine, od 1999., kada je škola izgrađena, na čekanju.
Najavio je Vranješ i izgradnju Trga pape Ivana Pavla Drugog za kojeg je Grad otkupio pet milijuna vrijedno zemljište, te je kazao kako će se, s ova tri projekta, kvaliteta života na Zelenki značajno podignuti. Ne osporavamo vrijednost projekta vrtića koji je riješeno u relativno brzom roku, ako izuzmemo višu silu, a to je trostruko ponavljanje natječaja. Naime, kada je otpala beskrajno spora i nezainteresirana Crkva kao partner u realizaciji projekta vjerskog vrtića, trebalo je brzo reagirati. I vratiti se na (doduše modificirano) rješenje koje je Vranješ na prvu kritizirao, dakako, jer je bazni projekt vrtića SDP-ova ostavština…U svakom slučaju, očito je vrtić zaista bio jedan od prioriteta ove vlasti.
Nadalje, ne osporavamo ni imovinsko-pravne odnose koji su značajna kočnica pri realizaciji projekta dogradnje osnovne škole, iako je pomalo nevjerojatno da mogu toliko dugo trajati. Niti, naposljetku, ne prejudiciramo kako dogradnju škole i izgradnju sportske dvorane, zajedno s trgom, nećemo doživjeti u bliskoj budućnosti. Nadajmo se da neće proteći još mandat. Ili nedajbože, dva…
Možda će se, kada se sva tri projekta realiziraju, kvaliteta života u “naselju Zelenka”, kako je rekao Vranješ, zbilja podignuti, premda su, budimo iskreni, i škola i vrtić po nekim europskim standardima dosegnutim u nekim manje bogatim županijama nekakav opći standard. I kao takvi, oni su zapravo nužna infrastruktura.
Složit ćete se da ovo igralište baš i nije neki pokazatelj brige o podmlatku ovog kvarta. Naime, nijedna vlast, ni s HDZ-om ni s SDP-om na čelu do sada nije se iskazala na održavanju igrališta. Šteta, jer u svojoj srži velike stvari nekad su zapravo vrlo jednostavne, obične, pa čak i jeftine. Upravo briga o tim malim stvarima govori o razumijevanju i uvažavanju potreba građana.
Potrebe građana su zapravo vrlo prozaične. Roditeljima male djece je, primjerice, bitno da je igralište za početak sigurno. Da im dijete ne padne s penjalice koja nema tobogan, i da ne razbije glavu pri padu s ljuljačke ispod koje nikad nisu postavljene antistres podloge. Takvih je slučajeva, kaže nam mama 6-godišnjeg dječaka koju smo zatekli baš pri “inspekciji” igrališta – bilo. Nije srećom, kako kaže, bilo šavova, ali posve nepotreban stres za roditelje dječaka. I sve to u gradu s proračunom od cca 200 milijuna kuna.
Ivona Ćirak
