Zahvaljujući mladom pjevaču Baby Lasagni Hrvatska je prvi put u svojoj povijesti, kazali bi, izraziti favorit uoči finala ovogodišnjeg izdanja najstarijeg televizijskog glazbenog natjecanja, Eurosonga, čiju će završnicu domaća publika svakako pratiti s velikim očekivanjima.
Uoči finalne eurovizijske večeri porazgovarali smo s Tučepkom koja iza sebe ima već tri nastupa na hrvatskom natjecanju Dora. Naravno, u pitanju je Žanamari Perčić koja je put do Eurosonga tražila tri godine za redom, od 2005. do 2007.godine.
Kako joj se sviđa hit pjesma s kojom Hrvatska ove godine lovi pobjedu na Eurosongu, kakva su njena vlastita iskustva s domaćim natjecanjem za pjesmu eurovizije, ali i još ponešto o glazbi, pročitajte u današnjem Espressu.
– Iskreno ne sjećam se kad sam zadnji put sjela i uživo pratila Eurosong. Uglavnom kasnije pogledam na YouTubeu one nastupe koji su ostali dovoljno upečatljivi. Ili čujem pjesmu na radiju, ili negdje na Instagramu, pa mi se svidi i onda odem pogledati i nastup. Zadnji koji su mi se svidjeli, a da su ‘nastali’ na osnovu Eurosonga su Maneskin i Loreen. Činjenica je da Eurosong ima ogromnu audijenciju koju je šteta ne iskoristiti, pogotovo ako si novo ime i želiš se predstaviti široj publici. Doduše potrebno je pjesmom ciljati točno na ono što se Eurosong publika može navući, tako da taj dio meni nikad nije legao, jer mrzim raditi pjesmu namjenski. Glazba je umjetnost, izražavanje emocija i dolazi iz trenutka inspiracije, a ne iz trenutka planiranja nastupa na manifestaciji. Možda zato i ne pratim toliko religiozno to natjecanje. Ne kažem da se ne može poklopiti da netko zbilja napravi neku odličnu pjesmu i jednostavno ju pošalje na Eurosong da vidi šta će biti – kazala je u uvodu Žanamari.
Ove godine prvi put imamo situaciju da je hrvatski predstavnik favorit Eurosonga. Kako vam se čini pjesma Baby Lasagne i što kažete na čitavu priču oko njegovog ulaska na Doru s mjesta rezerve, nakon čega je ne samo pobijedio na natjecanju nego, čini se, osvojio i publiku izvan Hrvatske.
– Osobno, ‘top’ mi je pjesma Baby Lasagne i drago mi je da je, kako god da je, na kraju ipak ušao na Doru i da je njegova glazba došla do šire publike. Ove godine hrvatska predstavnica ima te jasne himničke momente na koje su mislili već u startu, ima koreografiju koja je laka i pamtljiva te je praktički svi znaju za nekoliko sekundi. Teško mi je dati realnu prognozu jer nisam poslušala ostale pjesme iz konkurencije, ali Baby Lasagna sigurno ima hit i sudeći po reakcijama eurovizijske publike mogao bi i do prvog mjesta. Svakako mu želim sve najbolje. Naravno da sada kad stranci prepoznaju našeg artista da će ga sad i naši ljudi podržavati, doduše bilo bi puno ljepše i lakše kad bi u startu Hrvati malo više podržavali svoje umjetnike. O tome donekle govori i njegov primjer, da ga žiri Dore u startu jednostavno nije prepoznao već ga stavio među rezerve.
– Po svom primjeru znam, generalno u Hrvatskoj alternativna glazba je uvijek morala tražiti nekakvu vagu da bi dobila svojih 5 min na bilo kakvom mediju. Izdavači te žele ukalupiti u nešto drugo a radio postaje te neće pustiti prije recimo ponoći ili u specijaliziranim emisijama. To je jako demotivirajuće i ograničavajuće i teško je zadržati entuzijazam da uopće svoju umjetnost nastaviš živjeti i za javnost. Zato svoje glazbene preference nekako sad držim više za sebe, a i kad izbacim pjesmu kojoj sam sama autor ne razmišljam o žanru nego jednostavno feelingu i spasila sam se otkad se ne zamaram što će se puštati na radiju ili što će proći na Dori…
I sami ste u jednom razdoblju karijere pokušali doprijeti do eurovizijske publike, imate tri nastupa na Dori. Kakva su vam iskustva s ovog natjecanja?
– Bila sam par puta, da. Svaki put mi je rečeno da ne očekujem previše, jer su kriteriji odabira pobjednika nešto na što ja ne mogu utjecati. Ne bih više rekla ništa puno na tu temu (smijeh). U lijepoj uspomeni mi je ostala pjesma Kako da te volim koju mi je napisao Fayo u suradnji s Branimirom Mihaljevićem. I dan danas volim surađivati s Fayom koji je izvrstan tekstopisac te je radio i na drugim pjesmama s mog prvog albuma. Napisao je i moju najnoviju pjesmu ‘24/7’ za ovogodišnji CMC festival. Tako da mi je drago da smo se u toj kombinaciji predstavili barem jednom i na Dori, a te godine, iako smo bili jedni od favorita publike, smo završili da na 9. mjestu.
Jesu li vam neki od hrvatskih izvođača, ili pjesama, ostali u pamćenju kada govorimo o nastupima na Eurosongu?
Sjećam se Danijele Martinović, Severine, mojih Feminnemki… sjećam se da sam u to vrijeme zbilja pratila to natjecanje. Također se sjećam pjesme Don’t Ever Cry (prva hrvatska pjesma na Euroviziji, grupa Put) koja je tada za mene predstavljala snagu glazbe koja može i iz nečeg kao što je rat ipak izvući optimizam i prenijeti emociju vjere u bolju budućnost.
O.Franić/foto: privatni album
