Tuga, gubitak, osjećaj besmisla i promašenosti u predstavi “Žaba” odrigranoj proteklog petka u Šimićima, emocije su u koje je glumačka postava uronila publiku, dajući joj priliku da i sama otvori neka pitanja. U vrijeme plitke današnjice koja nasilno servira obvezu sreće i užitka, pa se i tuga pokušava upakirati u svjetlucavi, meki ukrasni papir, predstava splitskog HNK ponudila je nešto teže, ali svakodnevno, koliko god bilo skriveno na periferiji, gurnuto u prošlost ili živo tek na novinskim stranicama.
Komorna drama s četiri muška lika (Trpimir Jurkić kao brijač Zeko, Elvis Bošnjak kao Toni, Goran Marković kao Grga i Donat Zeko kao Filip), u režiji Aide Bukvić i rađena po tekstu Dubrravka Mihanovića, odvija se u skromnom, otužnom ambijentu brijačnice koji osvjetljava tragediju glavnog lika, Zeke, i tužne priče pune bjegova koje pričaju ostali likovi drame. Zajednička im je izgubljenost i otuđenost, kako od društva tako i samih sebe, no za razliku od ostalih likova, Zeko traži nešto manje profanu slamku spasa od one koje se hvata Toni (kocka i alkohol) ili pak Grga (mlađa ljubavnica). Beznadnost i tugu naglašava i vrijeme u kojem se radnja odvija, Badnjak, večer koja bi, kao, trebala biti prožeta radošću, toplinom i provedena s obitelji. Međutim, svi likovi ove drame ili su to izgubili, poput tragičnog lika Zeke, ili u nemoći da se nose sa životom bježe od toga poput Tonija ili Grge.
Jurkić je odlično donio emociju gnjeva u koji je zatočio neprobavljivu tugu s kojom ni on ni gledatelji ne znaju što bi, za što je odlična metafora bomba koju je skrio u kuglicu za božićno drvce. Priča o branitelju koji je izgubio sve, a našao se na margini života u svakom pogledu uvijek je aktualna i živa priča, a to je potvrdio i snažni pljesak publike u Šimićima na stotu, jubilarnu večer ka Kulture.
Prije predstave publici je predstavljen hvalevrijedan zbornik suvremenih autora podbiokovskog kraja autorice Nere Karoline Barbarić, pod nazivom “Pjesmarij Makarskog primorja”. Zbornik predstavlja razdoblje poetskog djelovanja u podbiokovskom kraju posljednjih dvadesetak godina, a zastupljeno je 30-ak autora.
Vrijedi istaknuti zanimljivost koju je iznijela Nera Karolina Barbarić, a to je da je upravo ovo podneblje iznimno plodonosno i po mišljenju autorice zbornika bogatije i od nekih većih sredina, poput dubrovačke. Zbornik je selekcija nastala iz opsežnog rada, a u razdoblju koji je pokrila Barbarić nastalo je čak 130 zbirki pjesama. Naglasila je kako se ne radi o antologiji nego baš o zborniku u koji nisu uvrštene samo pjesme poeta koji su objelodaniti zbirke pjesama, nego i onih koji su uopće nešto napisali.
Ivica Mijačika, otac festivala koji je obilježio stotu večer, duhovito se, kroz anegdotu, prisjetio gostiju i događanja koji su prodefilirali kroz nekoć nepoznate tučepske zaseoke, a kratki vodič kroz 100 večeri i 175 događanja odradio je kroz imaginarni razgovor s Florentinom Perezom, predsjednikom Real Madrida. Florentino se dakle u zamišljenom razgovoru s Mijačikom zanimao za recept posjećenosti kulturnih predstava u malim zaseocima, a nemalo ga je pogodila Mijačikina izravnost kad mu je saopćio kako je ovo ipak kultura, a ne nogomet.
Ironija s kojom je bocnuo sveznajuću nogometnu naciju izazvala je smijeh, a dotaknuo se i posebne veze između Hrvata i Svevišnjeg kada je Perezu otkrio zašto im nije potreban natkrivati binu i gledalište. Osim zbog intimne veze s Državnim hidrometeorološkim zavodom, razlog leži u kontaktu s papinskim nuncijem za vremensku prognozu Fabiom Buscattijem koji je posljednji put, kad su postojale zabrinjavajuće najave, poručio kako će nevrijeme ipak poslati u Istru. – Njima je samo do para, a vama je ipak do kulture, riješio je moguću oluju papinski nuncij, a kuriozitet je taj da je u ovih 18 godina predstavu samo jednom omela kiša.
Je li zbog nuncija, nešto sreće, ili je DHZ dobro radio svoj posao, nije ni bitno; stota ukupno, a ujedno i posljednja večer ovogodišnjeg kKutz-a, obilježila je kraj još jedne uspješne, posjećene i sadržajne sezone sada punoljetne manifestacije.
Ivona Ćirak
