Kampanja koju je za Zorana Paunovića radio Krešimir Macan dobila je još jedno priznanje, srebrnu nagradu na 25. KOMferenciji Hrvatske udruge za odnose s javnošću. O najboljim projektima odlučivao je, kažu, međunarodni žiri iz regije. To je još jedan dokaz da je kampanja u kojoj je Paunović obećao besplatni vrtić i Starački dom bila izvrsna. I da je bila pametna investicija.
Koji su kriteriji na osnovu kojih su se vrednovale prijavljene kampanje ne možemo znati. No učinilo nam se prikladnim da važnost dobre promocije – koliko mi to kao laici možemo razumjeti – pokušamo prikazati kroz neki plastični primjer. Možda i drveni. Pa da, klupa s Hrpine! Aktualna je, jednostavna za shvatiti i onima van PR branše, velika je, ali nije ju nemoguće rastaviti, što je dobar temelj za analizu. Prije svega je opipljiva i materijalna, za razliku od nečega apstraktnog poput kampanje. I služi svrsi, što je ljudima uglavnom važan detalj.
Dakle, bez PR-a bi to bila tek obična klupa. Mogli biste je promatrati kroz funkcionalnost, udobnost, dimenzije, čvrstoću…No vjerojatno ne biste, iako luksuz zvan dokolica u Makarskoj, istina, zna imati i takve učinke. Ipak, na kraju biste naivno zaključili – klupa k’o klupa. Nije to marenda da bi se o njoj raspredalo, a gdjekoji skriveni pjesnik o dobrom bi zalogaju napisao i koji stih. Ali obične klupe teško nalaze put do pjesnika.
Ipak, naša klupa na Hrpini nije od običnih klupa. Znalo se to već od početka. S čežnjom ju se čekalo, dok je ona razvijala svoj puni potencijal u stolarskoj radionici. Obične klupe se ne čeka. Njih se naruči, doveze i postavi. Ako ih je više, možda se, jadne, izaberu putem javne nabave, a zna se koji je tu princip – prolaze najjeftinije. Ovu se klupu čekalo jer je odmah bilo jasno da ona ima centralno mjesto na novouređenom trgu. A kada je konačno došla, pokazalo se da nije samo za sjedenje nego i za zauzimanje stavova, što je ozbiljan i cijenjen društveni sport.
Oni konzervativniji su se čudili klupi s dvije, obrnute pozicije za sjedenje. U redu, jedna je strana gledala prema moru, ali zašto druga gleda u bivši Flamingo? Oni urbaniji znali su da konzervativnima ništa ne valja, kao što im nije valjala ni nova splitska riva, i zato je najsigurnije biti kontra njih. Za što treba biti, nije ni potreba uvijek znati; za početak je dovoljno znati protiv čega ste. I postoje oni treći, inovativniji, koji su prepoznali ljepotu u klupi i koji su znali da krije potencijal.
Uskoro se pokazalo da su ovi treći bili u pravu. I to ne samo zbog njezine ljepote. Prvi veliki trenutak nastupio je kada se doznalo koliko je plaćena. Kad se nešto puno plati, to najbolje govori o vrijednosti predmeta. Ovaj je predmet koštao preko 30 tisuća eura, ali našli su se i oni koji nisu shvatili da i tu leži klupin potencijal. Počeli su prigovarati kako je skupo, nepotrebno i neprimjereno. Unatoč žuganju, klupu su prepoznali u medijima. Tu je pokazala da klupe s donje strane rive nikad nisu dobile takvo mjesto pod svjetlima reflektora. I nikad neće.
No slava, kao što znamo, privlači društvo. Nije prošlo puno, i klupa ga je dobila u vidu stolova i stolica. Međutim, njeno je mjesto i dalje bilo centralno. Počela su se postavljati pitanja smije li se sjediti na klupi okrenutoj prema kafiću ili ne. Trpi li sjeverna strana tuđe stražnjice samo pod uvjetom da srču nekakvo piće kroz papirnatu slamku. Takva se pitanja ne postavljaju za obične klupe. Na njih samo sjednete ako vam ne smetaju dva penzionera koji sjede pored. Ponovno se klupa našla u medijima, a iako su je pokušali uprljati stavljajući je u nekakav negativni kontekst pogodovanja i koječega još, ona je i dalje blistala, služeći jednima kao mjesto za ispijanje koktela, a drugima za Instagram fotografije. Ustvari, i jednima i drugima je služila za Instagram fotografije.
Mogla je postati tašta od silnih bliceva kamere i bijelih osmijeha, ali nije. Ni sudbina joj, doduše, nije dala vremena. Kad je oštećena, nakon vrlo kratkog bivanja na svijetu, rastavljena je na dijelove i odnesena u stolarsku radionicu. Čak i takva, ranjena, uspjela je izazvati interes javnosti i brojne zabrinute komentare. Postala je, ni kriva ni dužna, čak i koleteralna žrtva političkih protivnika. Ipak, znalci znaju – i loša reklama je dobra reklama.
I k tome je uspjela poslužiti za analizu – doduše nestručnu – ali ipak zaokruženu nekakvim zaključkom. Kada vidimo koliko je pažnje izazvala jedna ovakva klupa, tko bi se usudio reći da je bila skupa i nepotrebna? Što bi, pored nje takve, gradu donijelo stotinu običnih klupa? I da ne zaboravimo turiste – gdje bi se turisti fotografirali?! Samo ne sunce i more, molim vas. To je tako dosadno i bezidejno. Prijatelji iz Krakowa vidjeli su već sunce, ali ovakvu klupu ne.
I zato, ovo nije priča samo o klupi. Ovo je priča o svemu što može biti klupa, a može biti i nešto više od klupe. Uz samo nešto malo više ulaganja. Na običnoj se klupi, istina, sjedi. Na onoj skuplje plaćenoj također. Ali samo jedna ima potencijal za svjetla reflektora. I priznanja.
Piše Ivona Ćirak