Aperna*, ona koja drži. To sam ja, kažu Japanci, a oni valjda znaju. Tako su me opisali na osnovi imena ili datuma rođenja, ne sjećam se točno. Bilo je to prije gotovo deset godina. Tada mi je zvučalo nekako moćno.
Nedavno sam slučajno naišla na papirić s imenom iz Japana i zamislila se. Sada mi to ne djeluje isto. Što ja to držim i koliko dugo? Nameće mi se odgovor: puno toga, cijeli život. Rado bih sada, nakon svih tih godina držanja, nešto ispustila. Za početak, tuđa očekivanja.
Sjela bih i odahnula, prije nego što mi netko opet pruži nešto da pridržim. Jesam li „uspješno” držala? Ne znam. Možda.
Moram reći da zadnjih godina zazirem od riječi uspješan. Teško mi je shvatiti i prihvatiti ideologiju uspjeha pod svaku cijenu. Mislim da smo nasjeli na mit o uspjehu i podjelu na takozvane uspješne i gubitnike. Za takav uspjeh moraš bespogovorno slušati razne autoritete. Od vrtića, preko škole i obitelji, do posla, moraš biti uspješan. Moraš stjecati titule, zvanja, položaje, novac i moć, a usput biti i lijep. Tako sve do smrti. I onda jednostavno uspješno umreš.
Nitko ne želi biti gubitnik, ali uspjeh često nije jamstvo zadovoljstva sobom i vlastitim životom. Pitanje je tko su stvarni gubitnici: oni koji cijeli život jure za raznim uspjesima i putem zagube sebe ili oni koji ne ostvaruju društveno cijenjene uspjehe, ali razumiju i žive ljepotu trenutka?
Susrećem ljude i pitam ih kako su. Uglavnom su dobro, baš super. I ja sam tako odgovarala. Sada češće kažem: borim se, guram nekako. Čini mi se iskrenije.
Nisam kompetitivna. Ne volim se nametati ni u čemu. Više mi znače stjecanje povjerenja i međusobno poštovanje. Prisiljeni na stalno odmjeravanje, natjecanje i uspoređivanje, ostajemo sami sa sobom i svojim strahovima. U nedostatku povjerenja, s dubokim osjećajem krivnje zbog vlastitih neuspjeha, teško s drugima, osim s rijetkima, dijelimo brige, probleme i sve ono što nas muči. Tada se i tjeskoba i usamljenost lakše uvuku u život.
Ljudi su me oduvijek zanimali, ali ne njihovi uspjesi, nego oni sami, takvi kakvi jesu. Što sam starija, sve mi je draže popiti kavu s onima koji su blagonakloni i daju prostora i drugima. S onima pred kojima se može i šutjeti, a da šutnju nitko ne shvati kao osobni neuspjeh. Tako se dogodi čarolija istinskog susreta, nakon kojega odlazimo bolji. Ili barem malo manje sami.
Mislim da je u životu jedan od najvećih uspjeha ostati koliko-toliko normalan. Nismo baš za sve što nam se događa odgovorni sami. Ponekad treba imati i malo sreće.
I moram priznati, nekako sam sklonija takozvanim gubitnicima. Možda zato što uz njih mogu sjesti, a da prije toga ne moram ništa dokazati.
Ni držati.
*अपर्णा — Aparṇā
U Hinduizmu, Aparna je drugo ime božice Parwati (značenje: A-parna – bez lišća).
Simbol volje i transformacije: Ime Aparna simbolizira vrhunsku ustrajnost, žrtvu, samokontrolu i snagu uma. Kad je njezina odanost u potpunosti ogoljena do krajnjih granica, Šiva je prepoznao njezinu snagu i prihvatio je za suprugu, čime se ponovno uspostavila ravnoteža u kozmosu.
Piše Jasminka Milković Marinović