Uskoro bi se pred vijećnicima trebao naći novi proračun koji će pokazati planove za 2025., no s obzirom da se radi o izbornoj godini, ovaj dokument neće nam dati odgovore na pitanje što će do lokalnih izbora biti finalizirano. Prije svega, veliki projekti iziskuju vrijeme, a kao drugo, budućnost bilo kojeg projekta započetog u izbornoj godini ovisi o kontinuitetu vlasti ili, u slučaju promjene, o volji nove vlasti da nastavi sa započetim.

Stoga nam nešto više govori treći rebalans za ovu godinu, a iz njega se vidi da je dio projekata prebačen za 2025, s različitim razlozima, a ponegdje i bez objašnjenja. Konkretni potezi vide se iz raspisanih javnih nabava, a najviše ipak doznajemo iz – jednostavne metode promatranja. Sudeći po tome, većih, milijunskih ili višemilijunskih razvojnih projekata trenutno nema na vidiku. Jedini veliki zalogaj koji se sprema, a najavljen je kroz javnu nabavu, jest ozbiljan zahvat uređenja urbanog parka Peškera. Riječ je o kompleksnom i financijski vrlo vrijednom projektu koji s PDV-om iznosi oko 6,5 milijuna eura.

O kojoj se vrijednosti radi, najbolje je reći da iznosi cijelu petinu makarskog proračuna. Stavimo li ga na vagu s nekim drugim projektima, riječ je o financijskom ekvivalentu Kuće Sunca i vrtića Maslina. Kuća Sunca bila je procijenjena na 16 milijuna kuna (2,5 milijuna eura), a vrtić Maslina je došao oko 25 milijuna kuna (cca 3,3 milijuna eura). Danas bi to bez sumnje bili skuplji građevinski zahvati, pa možemo zaključiti kako bi u ovom trenutku vjerojatno stajali kao prva faza uređenja Peškere ili nešto više.

Odmjeravanjem vrijednosti ovih projekata ne postavljamo pitanje treba li Makarskoj Peškera. To da je uređeni park na Peškeri dobra i poželjna priča, kako iz perspektive turističkog grada, tako i iz kuta lokalnog stanovništva, ne osporavamo. Trenutno Peškera, neuredna i neosvijetljena, nije baš neko ogledalo grada. No s druge strane nismo sigurno da naš stav dijeli veći dio stanovništva, i pritom ne mislimo na izgradnju garaža ili betonskih streha koje u ovom trenutku niti ne idu u realizaciju.

Potencijal ovakvih urbanističkih zahvata u prostoru na koji su građani navikli (jer nisu znali za bolje, pa je mnogima bolje već to što više nema baraka) u načelu vide rijetki, a ostali plješću uglavnom kad dobiju svoj finalni oblik ili čak i kasnije, kad se sažive s novim vizurama.

Pitanje se postavlja iz dvije perspektive, iz konteksta investicijskih prioriteta, i iz konteksta politike. I jedno i drugo je, naime, dvojbeno. Za gledati prioritete dovoljno je podsjetiti se da Makarska i dalje nema nikakav ni kulturni centar ni kulturni dom, da i dalje nema novih garaža, dok se na dogradnji škola i vrtića, istina, radi, kao i na nekakvom Centru za djecu s posebnim potrebama.

No stavimo li to u kontekst politike, potonji projekti koji su načeti neće biti vidljivi do kraja mandata. I tu se nameće pitanje koliko je bilo pametno sve karte staviti na uređenje parka. Pri kartama prije svega mislimo na novac, jer Peškera se ne financira iz fondova nego isključivo iz gradske blagajne. Makarska nije siromašan grada, dapače, i ne mora ovisiti o EU fondovima, međutim, štedljivost je sve do Peškere oslikavala odnos ove vlasti prema financiranju projekata. Tako je bilo s Villom Irenom, tako je s Kućom Sunca, tako je s arheološkim parkom…

To dovoljno govori koliko je Peškera ovoj vlasti bitna. Nakon obilatih iznosa koji su otišli na natječajnu i projektnu dokumentaciju, nakon što je Peškera očišćena od baraka i nakon što je, naposljetku, gradonačelnik u nekoliko navrata obećao završenu Peškeru do 2025., ne bi, uostalom, niti bilo fer prema građanima pretumbavati prioritete.

Međutim, izuzme li se planirano uređenje šetnice na Osejavi, projekt vrijedan manje od milijun eura, drugi milijunski ili višemilijunski projekt se u narednih pola godine ne nazire. Sve su karte stavljene na Peškeru, a hoće li se kockanje isplatiti, ne ovisi samo o gradskoj upravi ni o Paunoviću nego izvanjskim faktorima. Naime, ovisi o javnoj nabavi i ovisi o tome hoće li se netko javiti, ako se javi, hoće li tražiti više novca i hoće li se trebati ponovno raditi rebalans itd. Takav je slučaj bio s dogradnjom vrtića Ciciban, a sjetit ćemo se da se isti scenarij dogodio i kod vrtića Maslina. Ako se pak ne javi nitko, javna nabava se ponovno raspisuje…

Ne gubi se, istina, ništa puno osim vremena, no vrijeme je u svjetlu lokalnih izbora naredne godine dragocjena valuta.

Kako bilo, ako sve prođe kako treba, Paunović će imati vrijedan adut u rukama i prigodnu zelenu scenografiju za predizborne snimke. Ako su neki projekti po sudu javnosti i trebali biti završeni prije Peškere, većina se time neće zamarati kada se i ako se renderi pretoče u stvarnost.

Međutim, ako se izgube mjeseci, i na proljeće budemo i dalje imali gradilište na Peškeri, ista će lokacija biti slika investicijskog apsurda i oklijevajućeg, da ne kažemo zbunjenog odnosa prema komunalnoj infrastrukturi i kapitalnim projektima. Koji nipošto nisu jedino mjerilo razvoja grada. No grad ubrzano raste (po volumenu betona, ne i broju stanovnika), potrebe se mijenjaju, a komunalna infrastruktura i razvojni projekti trebaju s time, koliko-toliko, hvatati korak.
Piše: Ivona Ćirak / foto: O.Franić