Govoreći o brojnim temama vezanima za borbu s koronavirusom u Hrvatskoj večeras je na Dnevniku N1 gostovao neuropsihijatar Ivan Urlić iz Splita.
“Koliko god se bunimo, posebno mladi, no i ljudi u zrelim godinama, disciplina postoji i dalje. Ljudi imaju potrebu za druženjem, ali naučili smo da se družimo s mjerom zaštite, dok ne dođe cjepivo. Maska i distanca kao da su ušli u kulturu”, rekao je neuropsihijatar. Ipak, dodao je, neki ne žele prihvatiti vrijednost čuvanja sebe i drugih.
Puno je toga danas drugačije nego ranije, ističe.
“Situacija s virusom ušla je u svaku poru našeg života i našu ljudsku. No društvenu potrebu ne možemo zadovoljiti ni iz daleka. Nešto pomaže , Skype, Zoom, mobitel… Ali nije to to. Živa osoba naučila je biti sa živom osobom. I članovi obitelji koji su nam tu, kao da žive na Novom Zelandu. Ljudima treba osjetiti živu blizinu žive osobe”, rekao je psihijatar i pojasnio kako udaljenost ljudi utječe na njihovo psihičko stanje:
“To stvara tjeskobu. Lani kada su počele restrikcije, sve preporuke, vidio sam koliko se otpora razvilo i koliko je sve to teško bilo prihvatiti. Tjeskoba je rasla, ljudima je to bilo teško prihvatiti. Svjetska istraživanja pokazala su da se 25 posto više pacijenata iz područja mentalnog zdravlja javlja psihijatrima i psihijatrijskim ustanovama za pomoć”, rekao je Ivan Urlić.
Koliko ćemo brzo zaboraviti koronu – ili će ona ostati dugo s nama?
“Neuroznanost kaže da naš mozak nema sposobnost zaborava, nego da sve negdje uskladišti i drži u glavi. No radost zaborava je emocionalna kategorija. Kada nas nešto mori, kada ne možemo biti dovoljno slobodni – prepustimo se radosti zaborava, posebno ako je to potaknuto nekim kavama, vinom, pivom… krene ono na čemu nam svijet zavidi, poput druženja po rivama.
Rizik je s jedne, radost s druge strane. Ako budemo htjeli biti pametni, mislit ćemo na maske i mjere predostrožnosti cijelu ovu kalendarsku godinu. Vjerujem da ćemo se ipak vratiti na staro, jer običaji se ne zaboravljaju, a nove je teško uvući u našu svakodnevicu”, kazao je neuropsihijatar.
Autoriteti se ne drže mjera, a to, kaže on, ide na mlin našim otporima.
“Skloni smo dobaciti ono što nas gnjavi, muči. Ljudi koji su na izloženim javnim funkcijama, služe kao određeni model – TV je najutjecajniji. Ljudi koji obavljaju javne funkcije trebali bi o tome voditi računa. To je njihova odgovornost, izražavanje stava prema nečemu što je neophodno – da jedni drugima čuvamo zdravlje koliko god možemo”, govori Urlić.
Humor, kaže, je snažno oružje.
“Jako je snažan, zamislite sebe u crtiću, koju biste ulogu imali? Humor je jako dobra i jako ozbiljna stvar”, smatra Ivan Urlić.
M. D/ foto arhiva M. D.
