Jadran Puharić je u ožujku prošle godine izabran na mjesto direktora TZ-a. Nakon 11 mjeseci smo doznali da ipak ne može biti direktor. Pa ćemo, vjerojatno nakon ljeta, ponovno birati novog direktora. I onda tamo negdje tijekom ljeta 2025. ćemo znati može li ili ne može biti direktor. Ali kao da je to uopće važno. Predsjednik Turističke zajednice ili gradonačelnik i sam je rekao u ožujku prošle godine kako nije toliko važno iskustvo u turizmu izabranog direktora. Jer ionako su zamjenica i on stručnjaci na području turizma i oni određuju smjer. Smjer u kojem će se kretati novi direktor. Hoće li više ići lijevo ili desno. Ili će oni navigavati cijelo vrijeme.
A ni zakon ne zanima ima li direktor iskustvo u turizmu. Zakon zanimaju samo brojke. A brojke su ispale slaba točka. Jer smo tek nakon 11 mjeseci dobili potvrdu da 4 i pol nema znak jednakosti sa 6. Ministarstvo se očitovalo kako je 4,5 manje od 6 i poslalo odluku o tome gradonačelniku. Uzeo je savjetnika za jednostavne matematičke zadatke, provjerili su i složili se s odlukom. Onda su o tome obavijestili medije. Kako bi javnost znala da ne ide Jadran jer nekom smeta nego jer nije bila dobra matematika.
Ta je matematika Jadrana Puharića stajala funkcije. Nedostajala mu je jedna i pol godina radnog staža u struci. Ovaj minus propustila je uočiti komisija. Kako u svojem priopćenju kaže gradonačelnik, previdjeli su nešto. Kažu i da životopis nije bio dobro raspisan. Što im god to značilo. Ali važno je da je sve bilo u dobroj vjeri koju ne treba preispitivati.
U svakom slučaju, u samo tri godine imali smo četiri direktora. Dinamika je to kojom djeca u osnovnoj školi mijenjaju predsjednike razreda.
U tom sadržajnom nizu prva je bila Hloverka Novak Srzić koju je, navodno, gradonačelnik poslao na ‘prisilni godišnji’ odmor. Nagađamo, u Mozambik. Onda je došao on sam. Godinu dana bio je predsjednik, direktor i predsjednik Turističkog vijeća, svojevrsno Sveto Trojstvo. Ali postoje i neki profani zakoni, zbog kojih je jednu trećinu trojstva trebalo birati manjkavim alatima kao što je natječaj.
Izabrani Vedran Validžić kao čovjek koji živi od priča, budući je turistički vodič, brzo je shvatio svetu misiju gradskih poteštata specijaliziranih za turizam. Ima li, uostalom, nešto loše u zaokretu iz primitivnog masovnog turizam u elit…pardon, kvalitetniji masovni turizam?! Nakon što je prošao test o četiri stupa gradske uprave Vedran je pao na matematici. Nije se slagala njegova matematika i matematika gradske vlasti. Oni su zbrajali više, a Vedran manje. Što mu nije baš dobro sjelo na želudac pa je otišao.
Vrlo brzo se raspisao novi natječaj i izabran je anonimni kandidat pod imenom Jadran Puharić. Anoniman jer je kuverta stigla bez imena, no čuvenoj komisiji ukazalo se ime prije izbora. Čudno, jer se o njegovom imenu šuškalo i prije otvaranja kuverte. Kao što se i o njegovom odlasku šuška već neko vrijeme. Uglavnom, ista komisija kojoj se dogodio previd proučila je dokumentaciju ranije kako se na Turističkom vijeću ne bi gubilo vrijeme oko proučavanja. Kako ne bi smetali u proučavanju već proučenog, novinari su dobili nogu sa sjednice.
Na sjednici su se čitali i eseji, a Puharićev se jako svidio gradonačelniku. Rekao je tad kako više voli jezgrovite eseje nego brojke. Već tad je moglo biti jasno da poetičnom gradonačelniku kod kandidata nije toliko bitna matematika.
Važna je priča dok ne dođu na red brojke, a kad dođu brojke, onda je valjda za njih bolje da ih ne zbraja direktor.
Ivona Ćirak / ilustracija O.F.
