Srijeda, 28 veljače, 2024
NaslovnicaMOZAIKŽivotFOTOGALERIJA Izvještaj s 18. Ekstremove zimske ture

FOTOGALERIJA Izvještaj s 18. Ekstremove zimske ture

U subotu je održana tradicionalna Ekstremova zimska tura. Izvještajem i fotogalerijom s Biokova javio nam se član SAK Ekstrem Ivan Rakić.

-Nakon niza godina dobrih vremenskih prognoza za ovogodišnju turu sve je bilo suprotno. Narančasti meteoalarm za cijelo područje Dalmacije i najavljeno orkansko jugo s udarima oko 100 km/h i obilnim padalinama te grmljavinom nije davalo previše izgleda za planinarsku turu. Kako se danima ranije najavljivao loš vikend svi planirani dolasci na turu iz unutrašnjosti su otkazani jer s takvom prognozom nije ni bilo smisla kretati na više stotina kilometara dalek put.

Članovi Ekstrema su, imajući sve to u vidu najavili turu, za koju inače nije planirana odgoda, u nešto skraćenom obliku prilagođenu vremenskim uvjetima, nadajući se da bi subotnje jutro moglo pustiti. Odluka o prolazu preko konopa kroz najteži dio ture ostavljena je za zadnji trenutak i procjenu vremenske situacije prije polaska.

Jutro smo dočekali s neizvjesnošću, jer u noći kiša je već pala, ali snažno, olujno jugo je osušilo stijenu i kako se bližilo vrijeme susreta u 7 sati sve se činilo mogućim. Najprije je stigao dugogodišnji sudionik Željko Mikulandra iz Šibenika, potom je stigla imotska ekipa, pa Omiš i već se skupilo dovoljno odvažnih i Ekstremovih 11 bilo je spremno za akciju. Posljednja provjera s našim meteorologom Matkom Jurčevićem ulijeva dodatnu dozu optimizma te je sve izvjesnije da će uz jačanje juga kiša doći tek iza 13 sati.

Ne gubimo puno vremena na jutarnjoj kavi tek toliko da provjerimo opremu a onima koji je nisu ponijeli ne vjerujući u mogućnost penjanja posuđujemo komplete i krećemo u selo Kotišina. Kako se autom dižemo iznad Makarske već vidimo da jugo nemilosrdno udara po krošnjama drveća. Pogledavamo i malo više i promatramo boju oblaka i njihovu svjetlinu i visinu i učvršćujemo se u odluci da idemo preko konopa s uvjerenjem da će sve proći bez kiše.

Odmah kod auta stavljamo opremu na sebe, pojaseve i komplete za feratu te obavezno kacigu na glavu i tako opremljeni i odlučni krećemo prema biokovskom botaničkom vrtu i predjelu Proslap. Botanički vrt Kotišina nalazi se iznad samog sela, na nadmorskoj visini 350 do 500 metara i spada u područje Parka prirode Biokovo. Njegov je inicijator i utemeljitelj dr. fra Jure Radić s ciljem znanstvenog istraživanja i očuvanja te popularizacije biljnog svijeta Biokova.

Specifičnost ovog vrta je što je on zamišljen kao autohtono prirodno stanište sa svom svojom vegetacijom i samoniklom florom unutar tog raznorodnog krajolika. Njegov središnji dio je kanjon Proslap, u kojem se za vrijeme obilnih kiša, obrušavaju dva prekrasna slapa. Sa strane kanjona su strme padine s malo škrte vegetacije a na njegovu dnu je mali siparasti predio ali i izdašniji dio s više nakupljene zemlje i bujnijim raslinjem. Na prostoru vrta utvrđeno je preko 300 samoniklih biljnih vrsta.

Na ulazu u botanički vrt je Veliki Kaštel, fortifikacijski objekt iz 17. st. i vremena kandijskog rata podignut kao sklonište za lokalno stanovništvo, koji je nedavno u potpunosti obnovljen kao izložbeni i interpretacijski centar i izgleda vrlo impresivno. Planirani obilazak ovog Kaštela ipak smo dan ranije odgodili i ostavili za neki drugi put zahvalivši se djelatnicima Muzeja grada Makarske na susretljivosti.

 

Nastavljamo kroz stazu botaničkog vrta i ubrzo dolazimo do vrha kanjona Proslapa i tu se već na strmim južnim padinama uočavaju konopi koji su postavljeni tijekom siječnja od strane članova SAK Ekstrema. Postavljeno je oko 350 metara konopa i 30 metara čelične sajle da bi se omogućio siguran prolaz kroz strmu liticu.

Kao da su svi jedva dočekali uhvatiti se konopa, penjanje ide vrlo brzo i glatko. Sva pozornost usmjerena je na sigurnost, svi se pravilno ukopčavaju u konop, a svaki penjački korak je pažljivo odmjeren da se ne bi obrušio neki klimavi kamen na one ispod. Dok se smjer penjanja postavljao pročišćena je ruta od opasnog kamenja ali Biokovo je jako kršljivo i teško je u potpunosti ukloniti svaki prijeteći kamen. I ovaj put smo imali jedan takav koji je poletio tik pred najtežu dionicu, praćen glasnim uzvicima – pazi kamen. Prošao je na sreću pored nas i nastavio padati izvan rute penjanja. Hvatamo se čelične sajle, svi već uigrani i krajnje oprezni da ne bi došlo do nekog novog odrona.

Penjanje je sve više popraćeno visokim tonovima oduševljenja s moćnom vertikalnom stijenom, ambijentom u kojem se nalazimo, čudesnim kanjonom Proslapa, pogledima koji postaju sve fascinantniji. Ni olujni vjetar koji fijuče i udara ne može umanjiti sva čula koja uživaju. Gledam oči Dragana Delića koje sjaju od gušta i samo me kratko pita je li ima još dosta do vrha da ova uživancija može što duže potrajati. Takvi komentari su najveća nagrada onima koji su rutu osmislili i postavili. Pod vrhom već vidimo da su se olujni oblaci spustili na južne obronke Biokova i da idu prema nama. Počinje propadati i koja kap kiše. Jednoglasna reakcija svih sudionika je da sad može padati koliko hoće i oprati nas do kože, izašli smo iz stijene i posve nauživali.

Skidamo opremu sa sebe, spremamo u ruksake, tek koja kocka čokolade, i nastavljamo dalje. Slijedi ugodan put zelenim pasom, 50 do 100 metara širokim pojasom šume koji dijeli južne gole vapnenačke padine Biokova na dva horizontalna dijela. Ubrzo stižemo do izvora Vela, na samom markiranom putu, koji je jedan od izvora vode koji nikada ne presušuje. Poslije njega dižemo se kroz slikovitu borovu šumu, lebdeći na debelom tepihu borovih iglica sve do raskrsnice gdje put vodi prema predjelu Pržinovac i dalje na Vošac, a mi nastavljamo dalje prema Kruški odakle slijedi spust na Veliko Brdo.

Kišica nas uporno prati, lagano rominja, i kao da nas malo požuruje, ili prije bismo rekli čeka da se domognemo suhog zaklona da ona može preuzeti glavnu ulogu. Tako se stvarno i dogodilo, tik pred Veliko Brdo izletio je jedan mali šijun, tek da nas još malo ubrza, a kad smo došli do doma Velobrdskih ledara oblaci su konačno sve zatvorili i kiša više nije prestajala. Kao da smo dobili još jedan dodatni užitak na kraju uspješno odrađene 18. Ekstremove zimske ture.

Ivan Rakić/ SAK Ekstrem Makarska

 

- Oglas -