Nakon 32 godine vladavine Joska Roščića, Baška Voda odabrala je novu izvršnu i zakonodavnu vlast. U Općinskom vijeću koalicija NLM-SDP ima većinu, a drugi krug izbora za načelnika, nakon uvažene žalbe, donio je i novo vodstvo na čelu Općine. Vjekoslav Radić oprezno će kako najprije treba sačekati završetak izbora te žalbu koju mu je aktualni načelnik naposljetku ipak najavio, no odmah po objavi rezultata izrazio je veliko zadovoljstvo činjenicom da je općina Baška Voda ipak odabrala promjene.
S budućim načelnikom dogovorili smo intervju u njegovom hotelu “Dorijini dvori”, no na kraju smo se ipak našli na mjesnoj rivi gdje je Radić već obavljao prve sastanke s ravnateljima ustanova. – Moramo početi, nasmijao se Radić dodajući kako je dobro lagano se upoznavati sa stanjem u općini.
.png)
U razgovoru koji slijedi budući je načelnik pokazao jednostavnost u komunikaciji, a da nije opterećen prvom “zumiranom” slikom koja će izaći u javnost, pokazao je i s time što nije tražio autorizaciju intervjua. Dotaknuli smo se raznih tema, a doznali smo i neke detalje koji ocrtavaju njegov osobni i profesionalni habitus.
Kad ste se vratili u Bašku Vodu?
Prije 17 godina. Rođen sam i odrastao u Zagrebu, gdje sam diplomirao ekonomiju i oženio se. U Zagrebu su mi rođena sva djeca, s tim da je prvih troje rođeno u vrijeme kad smo i živjeli u Zagrebu. Pa mi je žena s njih troje došla na promociju…(smijeh). Malo jesam dulje studirao, ali bilo je zbog posla i nekih drugih razloga.
Uglavnom, dugo sam planirao povratak, a još od osnovne škole razgovarao sam s tatom da se vratim ovdje. Naime, tata je uvijek neki višak koji je ostvarivao od zarade ulagao u taj naš hotel. Imao sam želju vratiti i s time se naposljetku složila i žena, inače primalja, medicinska sestra po struci. Naš obiteljski život smo vidjeli ovdje. I nismo požalili. Ja jako volim Zagreb, ali ne bih se više mogao vratiti gore živjeti. Za ono što ja tražim od života, ovdje su uvjeti puno bolji.
Dakle možemo zaključiti da ste više od 32-godišnje vladavine Joska Roščića proveli u općini Baška Voda?
Zapravo sam i prije konačnog povratka bio jako vezan za Bašku Vodu i svaki smo slobodan trenutak obiteljski provodili ovdje. Provodio sam ovdje cijela ljeta. Naravno, znao sam i prije za Joska Roščića, ali tek unazad pet godina, kada me imenovao za direktora komunalnog poduzeća, dobio sam drugu perspektivu, budući ranije nisam znao kako stvari tu funkcioniraju niti sam bio uključen u politiku. Došavši iz jedne druge sredine i sustava, mislio sam da će i moj direktorski mandat drugačije funkcionirati.
Ali to nije funkcioniralo prema vašim očekivanjima?
Bio sam uvjerenja da, kada te netko stavi na mjesto direktora, imaš svoja prava, ali i odgovornosti. I na kraju za sve ipak ti odgovaraš. Nisam očekivao da će mi se načelnik miješati u svaku sitnicu i da neću moći samostalno donijeti nijednu odluku. A onda sam naposljetku uvidio da ovdje apsolutno sve tako funkcionira.
Jeste li i ranije bili politički aktivni, posebno s obzirom da je vaš otac jedan od utemeljitelja HDZ-a?
Kad sam imenovan direktorom, nisam bio član HDZ-a. Roščić me je kontaktirao preko Facebooka i zajedničkog prijatelja i kazao mi da mijenja direktora komunalnog. Pitao me jesam li voljan to preuzeti.Razgovarao sam s obitelji, s prijateljima, i rekao – zašto ne. S obzirom da živim od Baške Vode, korektno je da nešto i vratim Baškoj Vodi. Mislio sam da mogu to odrađivati profesionalno, ali nisam bio politički aktivan niti član stranke u tom trenutku.
Ali ste ste naknadno učlanili u HDZ?
Brzo nakon imenovanja bili su unutarstranački izbori i načelnik mi je nudio da se učlanim u stranku. Bilo je to u vrijeme raskola između njega i Filipa Vidulina. Prvo mi je rekao da se ne miješam, no poslije je predložio da se učlanim. Ja nisam htio da ispadne kako u HDZ ulazim iz interesa i odbio sam. Ušao sam poslije dvije godine, ali iz uvjerenja, a ne interesa. Jer HDZ je stranka koju je moj otac stvarao i koja u svojoj osnovi ima vrijednosti koje su mi moje vrijednosti, a to su demokršćanske vrijednosti. Na kraju sam ipam morao izaći iz HDZ-a da bi se sve ovo moglo izrealizirati.
S obzirom da ste HDZ u Baškoj Vodi srušili zajedno s SDP-om, za biti načelnik jedne općine svjetonazorski element dakle ne bi trebao imati utjecaja?
Točno tako. Kad sam razgovarao s Matejasom Jozipovićem i Josipom Topalovićem, odmah sam im rekao da na lokalnoj razini ideologija nema nikakve veze. Jedina ideologija koja nas može zanimati je interes i napredak Baške Vode. I svi mi dobro znamo koje odrednice i koji projekti su nam tu potrebni. Svima nam je jasno da su to vrtić, škola, luka… Oko toga ćemo se svi složiti, i lijevi i desni, i veliki i mali. Da se radi o višoj razini, onda je ideologija bitna, ali na lokalnoj, bio SDP ili HDZ, potpuno je ista stvar.
Mislite li da bi vaš otac bio iznenađen s ovakvim raspletom situacije?
Mislim da ne bi. Mislim da bi mi i otac isto savjetovao i složio se sa mnom. Jer ako ne ide na ovaj način, idemo na drugi način. Ne bi ga šokiralo, jer imamo isti cilj.
Kad spominjete ciljeve, moramo se vratiti na projekte. Što ste vi uočili u ovih 17 godina kao nedostatak? Što vam je najviše smetalo, što biste voljeli mijenjati?
Meni je tragedija da u jednoj ovako bogatoj općini nemamo vrtić s jaslicama. Trebate otići tamo i vidjeti na što to sliči. To je jedan podrumski prostor s dvije prostorije u kojima borave naša djeca. I kad pitaš načelnika, kazat će uvijek isto, da nema potrebe raditi vrtić, a nema potrebe jer nema dovoljno djece. No ljudi se možda ne odlučuju za više djece jer ih – nemaju gdje ostaviti. Da ne govorimo o tome da se nudi samo petosatni boravak, što je žalosno.
I škola je u katastrofalnom stanju, kao i sportska infrastruktura. Naime, s vremenom me načelnik imenovao za predsjednika nogometnog kluba i tu sam proveo godinu i pol do dvije dok nije puklo. Tu sam također vidio kakav je odnos Općine prema toj problematici. Stvari koje su trebale biti prioritet, stavljene su na sam kraj.
A što su bili prioriteti?
Neke manje bitne stvari kojima se iz nekog razloga davalo na važnosti. Općinski restoran, općinski kafić, uljara…Uljara jest bitna, ali vrtić je važniji od uljare, kao i škola.
Omladinski dom je napravljen da bi ga se napravilo, a ni omladina ni djeca nemaju apsolutno nikakve koristi od njega.
Nije zaživio Omladinski dom?
Nije za ništa. Sama konstrukcija je bezvezna, ne možete tamo napraviti teretanu, niti je to neki kvalitetan prostor za druženje; potpuno je nefunkcionalan. I na koncu, nelegalna je i sama zgrada. Jednako se loše pristupalo i drugim stvarima. Na primjer, na dva metra od Uranije je betonski zid od tribine. Bio je cilj to urediti i spriječiti neku moguću ozljedu djece. Imam prijatelje u nogometnom savezu, osigurali smo sredstva i pripremili projekt, i trebao je samo vlasnički list Općine. Nisu ga imali, a meni na kraj pameti nije bilo da teren ima 7,8 različitih vlasnika, dok je tribina u vlasništvu komunalnog poduzeća. Kad su to vidjeli u savezu, rekli su “nema šanse, ne možemo tako ulagati državna ili europska sredstva”.
Povlače li se uopće u Baškoj Vodi ikako novci iz EU fondova? Kakav je vaš plan, namjeravate li se tome posvetiti?
Planiram sa svojom ekipom napraviti ured za europske fondove i tu zaposliti jednu do dvije osobe. No nažalost, fondovi su otvoreni do 2027. godine i za sada su rokovi probijeni, teško je na vrijeme pripremiti projekte. Međutim, probat ćemo izvući što možemo i vjerujem da će biti sredstava i od države i od Županije. Sredstva se po meni ranije nisu povlačila jer se s tim sredstvima ne može manipulirati. Moraju biti transparentno potrošena i opravdana cijeli tijek je javan. Primjer netransparetnosti je i uljara.
Tu se i dogodio razlaz između vas i načelnika Roščića?
Da. Dogovor je bio da komunalno poduzeće vodi taj projekt i meni se načelno ideja svidjela. Problem svih mjesta, kako Baške Vode, tako i Makarske i Brela, jest to da komunalna poduzeća ljeti trebaju dosta radnika, a zimi su te potrebe puno manje. Ideja da se zimi radnici prebace u uljaru bila je dobra i ušli smo u projekt.
Za provedbu javne nabave angažirao sam najkvalitetnijeg čovjeka kojeg su mi preporučili i sa županijske i državne razine, Hrvoja Pejića, a koji je veliki stručnjak. Uglavnom, u prvoj javnoj nabavi firma nije ispunila sve uvjete i rušio sam natječaj, pa je išao drugi. Kod drugog su bile i veće nepravilnosti i opet ga rušim jer mi je Hrvoje tako savjetovao. Kad smo raspisali treću nabavu, načelnik je rekao da mu smještamo i Hrvoje i ja i da će natječaj voditi Neno Marušić. Opet se ponavljaju nepravilnosti, Hrvoje mi ponovno savjetuje da ne potpisujem, slijedi famozna sjednica Nadzornog odbora i načelnik me pita hoću li potpisati. Odvratio sam kako neću jer nije zakonito, ali i zato jer mi je istekao mandat. Kaže mi na to da potpišem pa da će mi produžiti ugovor. Rekao sam “hvala lijepa, neću, ustao i otišao.”
Za Roščića je karakteristično da se nije baš priklanjao inicijativama čelnika na Makarskoj rivijeri, poput sufinanciranja nadstandarda u zdravstvu, ponašajući se kao da je Baška Voda otok. Pa i turistički bi bilo logično da Makarska rivijera više nastupa kao klaster i da postoje zajednički planovi oko nekih bitnih tema, ali to je često izostajalo. Što vi mislite o tome?
Kad preuzmem dužnost, odmah ću napraviti sastanak s načelnicima Makarske rivijere, no i nekih mjesta iz zaleđa, poput Šestanovca i Zagvozda. Mi smo jedna cjelina i turistički i poljoprivredno i moramo zajedno nastupati. U Austriji su i bogatija mjesta udružena i to ih čini prosperitetnijima, a kod nas se ni šetnica ne može napraviti u koordinaciji. Pa radimo šetnicu u Baškoj Vodi, pa deset metara ništa, pa slijedi šetnica u Brelima. Također, nonsens je da se ne može napraviti biciklistička staza od Vruje do Gradca. Svak sam za sebe ne može puno, ali zajedno vjerujem da možemo.
Kako vam se čine čelni ljudi na Rivijeri i zaleđu, jeste li optimistični oko suradnje? Neki poput Paunovića i Burića su vam doduše i javno dali podršku.
Dosta me njih podržalo i s većinom sam u jako dobrim odnosima, surađivali smo i prije preko kluba. I znam da su me mnogi tiho podržavali i vjerujem da im je sad laknulo.
Što očekujete od vašeg tima?
Ne namjeravam biti šerif kojega se mora sve pitati. Želim se okružiti najkvalitetnijim ljudima, prepustiti im odgovornost i dati im prava. Do sada smo definirali neke najvažnije resore i firme. Nisam ja najpametniji i cilj je imati dobre ljude i saslušati ih i tražiti zajedno najbolja rješenja.
Kako mislite mijenjati ustajalu klimu što se tiče mladih koji su generalno društveno i politički apatični, a pogotovo u općini gdje je netko vladao 32 godine?
Već se puno promijenilo s ovim izborima. Pokazali smo da su promjene moguće i ja bih istinski volio da se što više mladih i obrazovanih osoba uključi u lokalnu zajednicu, od funkcioniranja općine pa do – zašto ne – i same politike. Ja imam četvoro djece od kojih najstarija kćer ima 22 godine i iako ona to ne planira, ja bih stvarno volio da se vrati u Bašku Vodu. Sin Jure koji ima 19 godina upisat će sad u Makarskoj studij Hotelijerstva i gastronomije i ja bih volio da je više takvih mladih koji su spremni obrazovati se za turizam i poljoprivredu i pridonositi zajednici.
Jeste li razmišljali o strategijama kojima bi se potaknulo mlade da idu u tom smjeru?
Opet se vraćamo na početak, prvo im moramo osigurati vrtić i školu. Treba riješiti i prometnu povezanost. Naša općina, nećemo se lagati, ima nekoliko kvalitetnih programa, od stipendiranja preko jednokratnih potpora do nagrada, i to ćemo nastaviti jer je hvalevrijedno. No ovako bogata općina to i mora raditi, čak i u većem obujmu.
Treba promišljeno poticati i deficitarna zanimanja?
Tako je, poticat ćemo takva zanimanja i potaknuti tu djecu da se vrate i stječu ovdje iskustvo, što je sve moguće u dogovoru s hotelskim kućama. Osim toga, pomoći im kroz općinske firme i druge mjere oko zaposlenja i gradnje života ovdje.
Vratimo se na ono najaktualnije. Kad će konstituirajuća sjednica i primopredaja vlasti?
Sjednica je u ponedjeljak u 11 sati i svakako ćemo zvati novinare te planiramo osigurati i prijenos uživo u budućnosti, kako bi sve bilo javno i transparentno. Na sjednici nastupam kao vijećnik jer do sredine idućeg tjedna očekujem da se okonča procedura oko izbora za načelnika, zbog najavljene žalbe.
Očekujete li kosture iz ormara i kakvih se najviše plašite?
Načelnik mi je rekao da ima sasvim dovoljno sredstava na računu. Međutim, kad preuzmemo funkciju, namjeravam svakako napraviti neke revizije kako bismo imali čiste startne pozicije. Upravo da nas ne iznenade neki kosturi iz ormara.
Kako gledate na čelne funkcije u općini, poduzećima i ustanovama? Hoće li doći do smjena?
Postoje zakonske odredbe i neću ići na način da ja donosim odluke i imenujem. Idemo na javne natječaje, i neka se javi tko se može i želi javiti, te će komisija izabrati u skladu s uvjetima.
Neki su zaposlenici i najavili otkaze, ali o tom potom. Ja se ne mislim nikome osvećivati niti smjenjivati, ali za neke funkcije će promjene biti nužne, osobito na najvišim funkcijama. Jer ako smo nudili promjene, onda ih želimo i moramo zbilja i donijeti.
Za kraj ćemo ostaviti nekoliko opuštenijih pitanja, da predstavimo bliže Vjekoslava Radića. Koji su vam hobiji, što vam je važno?
Obitelj mi je na prvom mjestu. Oženjen sam 22 godine i imam četvoro djece, dvije kćeri i dva sina. Laura studira u Zagrebu, Jure će ako Bog da upisati fakultet u Makarskoj, Lucija je završila drugi razred gimnazije, a najmlađi Dmitar Zvonimir je završio treći razred i jako ja talentiran u nogometu.
Što se hobija tiče, i supruga i ja volimo planinariti i naučili smo tome i djecu. Stvarno smo puno toga prošli na Biokovu iako na Biokovu ima toga za deset života. Puno čitam i knjige.
Što ste zadnje čitali i što inače rado čitate?
O Casiu Longinu, rimskom legionaru koji je prodao Isusa. Volim Verbumove knjige, ali i inače čitam beletristiku i jako volim povijesne romane. To me opušta. Žena voli more, ja ne toliko, uglavnom zbog gužve. I da, bitan mi je Hajduk. Nažalost (smijeh). Na svakoj sam utakmici sa sinovima. Bile su priče kako će ove godine pobijediti Hajduk, a ja da ću smijeniti Roščića. Jedno se obistinilo, pa valjda može i Hajduk postati prvak države.
Što volite od glazbe?
Svu kvalitetnu muziku. Marko Perković Thompson mi je uvijek i u svemu broj jedan, a svaki novi album sve bolji i bolji. Od prvog dana ga obožavamo i ja i moja obitelj. Osim toga, volim Prljavo kazalište, Parni valjak, Crvenu jabuku, od stranih Metallicu, AC/DC…Sva su mi djeca muzički talentirana i u tome su na ženu, sviraju dosta instrumenata.
S obzirom da ste Thompsonov fan, smeta li vam emotivno nabijena polarizacija koja se općenito dosta forsira oko takvih tema?
Ja sam desno orijentirana osoba. Meni to apsolutno ništa ne znači niti me dotiče. Jedan od mojih najboljih prijatelja je Tomislav Tomašević, zagrebački gradonačelnik. Mi smo jako dobri prijatelji, čujemo se svaki dan i obećao mi je doći u službeni posjet. Poanta je da nije bitno jesi li lijevo ili desno nego kakva si osoba. Ja sam desno orijentiran i imam prijatelje sa svih spektara, iz svih društvenih sfera i svih religija. Uopće o tome ne razmišljam. Ako si čovjek, čovjek si.
Što vas je povezalo s Tomaševićem?
Kroz školu smo se povezali. Danas kad pogledam, naš razred u sedmoj gimnaziji čija je ravnateljica bila Ljilja Vokić iznjedrio je dosta kvalitetnih i uspješnih ljudi. Tomislav i ja smo se družili oko svega i nikad nam nije bio problem otići na koncert Thompsona ili Majki zajedno. Slušali smo zajedno apsolutno sve, družili se i slagali.
Je li Hrvatska premala da bi se ljudi svrstavali u pojedine tabore oko takvih stvari? A opet nam to stalno polazi za rukom?
Zašto bih se ja s npr. s Tomislavom trebao prepirati jer je lijevo orijentiran? Znam da je kvalitetna osoba i on zna kakav sam ja. Iako smo ideološki na suprotnim krajevima, fantastični smo prijatelji i samo to je bitno.
Imate li dogovor da politika ne ulazi u vašu butigu? Ili ćete se nadmudrivati?
Ma mi to uvijek okrenemo na zafrkanciju, prijateljsko ruganje. Oni se meni rugaju zbog Hajduka ili Masleničkog mosta, a ja im onda kažem: dečki, imam ja sa svadbe snimke gdje pjevate Thompsona. Pa zato, pazite…(smijeh).
Razgovarala Ivona Ćirak/snimio Ozren Franić
