Ovog vikenda 8. i 9. veljače održana je tradicionalna Ekstremova zimska tura na Biokovo u organizaciji Speleološko alpinističkog kluba Ekstrem iz Makarske. Kao i svake godine Ekstremovci pronalaze novu trasu za svoju zimsku turu i već devetnaest godina ne ponavljaju uspone na biokovske vrhove. U ovih skoro dva desetljeća penjalo se na Biokovo sa svih strana, često po strmim južnim stijenama konopima i čeličnim sajlama osiguranim putovima ili snijegom zasutim sjevernim padinama. Ovogodišnja zimska tura krenula je s prijevoja Staza, sa 890 mnm. Na polaznu točku transportirali smo se mini busevima. Kako je cijelu noć padala kiša jutro je bilo još puno vlage, a planina pokrivena sivim oblacima. Naš meteorolog Matko Jurčević unosi dozu mira tvrdnjom da ne bi trebalo biti ozbiljnijih oborina mada su ostaci ciklone još nad našim glavama.
Nekoliko sudionika je došlo svojim autima tako da nas je sveukupno na turi 37 planinara. Početna točka je na Vratima Biokova, na skretnici na makadamsku cestu, koja se naziva i Rodićeva cesta. Izgrađena je u drugoj polovini 19 st., za vrijeme dalmatinskog namjesnika baruna Gavrila Rodića, koji je prije traženja novca od Beča cijelu trasu projahao na konju, od Vrgorca do Makarske, da bi se uvjerio u važnost takvog povezivanja. Radovi su krenuli 1876. godine i završili za dvije godine postavši tako sljedećih 100 godina glavna poveznica između unutrašnjosti, zabiokovskog područja, Vrgorca i Hercegovine s Makarskim primorjem.
Na tom prijevoju odakle krećemo na turu podignuta je i crkva sv. Ilije te kapelica sv. Nikole. Nakon stotinjak metara s makadamske ceste se skreće na planinarsku stazu koja vodi prema starom pastirskom naselju Podglogovik te obnovljenoj planinarskoj kući podgorskog HPD Vitrenik. Svuda oko nas su ostaci napuštenih pastirskih stanova Podglogovika, jednog od najvećih naselja na Biokovu uz tučepski Mali vrv, gdje je u ljetnim mjesecima boravilo i preko 200 mještana. Oni su zahvaljujući povoljnom položaju zaklonjenom od jakih udara vjetra i okrenutog prema suncu tu boravili i puno duže od ljetnih mjeseci čak i po desetak mjeseci a poneki i cijelu godinu. Dok pratimo stazu ispod nas se pružaju nekada vrlo plodni doci a naša planinarska skupina nakon dugog doca Plužine ulazi u istočne padine Glogovika krećući se prema isturenom vrhu Vitrenik. Nakratko se iznad nas pojavilo i nekoliko prozora vedrine, ali kako se sve više dižemo tako nas oblaci nemilosrdno zatvaraju.
Stajemo na malu okrepu prije nego će nas posve zaogrnuti gusta magla. Držimo se u koloni i povezanoj skupini tako da možemo pratiti smjer kretanja i da nitko ne odluta u nepoznatom smjeru. Nekoliko tjedana ranije Ekstremovci su postavili markirne zastavice kako bi u slučaju snijega ili guste magle omogućili lakše praćenje trase. Zapadno od Vitrenika dižemo se na greben koji nas vodi prema najvišem vrhu Kimetu. Idemo gore dolje po vrhovima moćnog grebenskog masiva koji se proteže od prijevoja Saranač preko Ćubrijana, Krajne Mačke, Vitrenika sve do Kimeta i dalje se spušta prema Viskovcu i Ravnoj Vlaškoj. Prolazimo pokraj nekoliko impresivnih speleoloških objekata čiji su otvori na samom vršnom grebenu. Nakon tri i po sata stižemo na vrh Kimet, 1536 metara nad morem, najvišeg vrha Biokova jugoistočno od Sv. Jure.
Napokon nam se vrijeme smilovalo pa su se malo otvorili vidici, otkrivajući duboko ispod nas fantastičan krajolik tzv. mrežastog krša, nepreglednog područja isprepletenog vrtačama, koje su obrasle gustom bjelogoričnom šumom, a vršne padine gustom klekovinom. Tu smo sustigli našu ekipu koji su ranije krenuli jer su kao malo sporiji pa ne bi htjeli zaostajati i usporavati glavnu skupinu, ali se pokazalo da su ne samo brzi već na vrhu najbolje raspoloženi. Edo Urlić s operiranim koljenima nimalo se ne žali, a dvije mlade djevojke iz skupine na vrhu su posve oduševljene jer je to njihov do sada najzahtjevniji uspon. Izjavljuju da im je gusta magla pomogla jer nisu oko sebe vidjele strme padine i uski greben kojim su se kretale.
S Kimeta se spuštamo prema Ravnoj Vlaškoj gdje se nalazi Skywalk na 1228 metara nadmorske visine. Otuda jedna ekipa ide cestom do doma Vošac na 1300 metara, a druga grupa preko Pržinovca u istom smjeru. Tu nas čeka ukusan grah s kobasicama i suhim mesom, a kako jedan naš sudionik ima na ovaj dan i rođendan više vrsta kolača dolazi kao desert, a onda i vrhunski Premis sladoled. Jedan dio sudionika nije planirao noćenje i odlaze na spust prema Makarskoj dok ostali ostaju na noćenju. Dugo smo godina na turi spavali u vrlo zahtjevnim uvjetima i na mnoge dovitljive načine uspijevali smjestiti sve goste. Ova godina je prekretnica jer je pred dovršetkom novi dom Vošac u čiju su gradnju više godina uložili dva zaljubljenika u Biokovo Josko Šarić i Matko Šabić.
Nakon što su na natječaju dobili u zakup stari planinarski dom on je iz temelja rekonstruiran i nakon višegodišnjeg vrlo pedantnog pristupa arhitekturi i interijeru uređen je jedan od najljepših planinarskih domova uopće. Svi koji su ostali na noćenju bili su posve oduševljeni udobnošću doma, do detalja osmišljenim svakim kutkom ovog velebnog zdanja, te vrhunskim gostoprimstvom domaćina. Sigurno je da će se dugo na Biokovu uživati u ovom objektu. Sljedećeg jutra uslijedio je spust prema Velikom Brdu gdje je održano završno druženje i projekcija kamerom snimljenog materijala na turi.
Tekst: Ivan Rakić, foto: SAK Ekstrem, Makarska
