Turistička sezona još je na vrhuncu, pa je pitanje sigurnosti na makarskim plažama i dalje aktualno. Ovogodišnja je financijska konstrukcija stabilnija nego prošle godine, no činjenica je da broj angažiranih spasilaca ne govori automatski i koliko ih je u svakom trenutku doista na plažama.
Makarska obala, Turistička zajednica grada Makarske i Aminess zajednički financiraju tri spasioca i jednog pomoćnika. Najveći dio troška snosi Makarska obala, zatim Turistička zajednica, pa Aminess. Uz to Imperial Riviera financira četiri spasioca, Biokovka jednog, a Aminess još dvojicu.
To znači da je kroz različite modele financirano ukupno deset spasilaca i jedan pomoćnik. Međutim, predsjednik Gradskog društva Crvenog križa Makarska Gloryan Grabner upozorava da hotelski spasioci nisu raspoređeni isključivo na plažama, nego rade primarno na hotelskim bazenima. Zbog toga ukupna brojka angažiranih ljudi nije jednaka broju spasilaca koji cijelo radno vrijeme nadziru more i kupače, što je ne tako davno bio zlatni standard.
Crveni križ, naime, provodi obuku spasilaca, a ranijih je godina ekipirao cijelu službu od 12 ljudi. Grabner ipak ističe da je suradnja s koncesionarima dobra, osobito zato što, prema njegovim riječima, važeći propisi ne definiraju jasno njihovu obvezu sufinanciranja spasilačke službe.
– Ipak se borimo i svakako pohvaljujemo koncesionare jer po zakonu zapravo uopće nisu obvezni sufinancirati rad spasilaca. Donesen je novi Zakon o pomorskom dobru, ali ne i pravilnik koji bi regulirao obveze koncesionara u pogledu sigurnosti i spasilačkih službi. Pravilnik koji je to uređivao ukinut je, a novi još nije donesen. U tom su vakuumu koncesionari zapravo suradljivi jer su svi svjesni važnosti sigurnosti u destinaciji. No naravno da bi bilo idealno da njihovi spasioci budu na plažama, rekao je Grabner.
Situacija je prošle godine bila teža. Zbog problema s koncesijama koje nije uspjela osigurati na vrijeme, Makarska obala nije ostvarivala planirane prihode, pa nije mogla financirati spasilačku službu u predviđenom opsegu. U financiranje je tada pak uskočio Grad Makarska, uz Turističku zajednicu, ali dio spasilačkih tornjeva ipak nije bio u funkciji.
Problem nije bila samo financijska konstrukcija nego i pronalazak ljudi. Plaće nisu bile dovoljno privlačne, a za spasioce koji nisu iz Makarske trebalo je osigurati i smještaj. Prema Grabnerovim riječima, trošak jednog spasioca za sezonu u pravilu iznosi oko 10 tisuća eura.
Ove je godine četvero ljudi u službi koju zajednički financiraju Makarska obala, TZ i Aminess — tri spasioca i jedan pomoćnik — osigurano domaćim snagama. Grabner to smatra važnim pomakom, zajedno s boljom suradnjom svih uključenih.
S upitom smo se obratili i Gradu Makarskoj koji navodi da je upravljanje gradskom plažom podijeljeno između više koncesionara, među kojima su Grad Makarska i gradsko poduzeće Makarska obala, te da je svaki koncesionar odgovoran za područje kojim upravlja i za obveze iz svojeg ugovora o koncesiji.
– Grad Makarska ne može komentirati postupanje niti eventualne propuste drugih koncesionara bez konkretnih podataka na temelju kojih bi se takve ocjene mogle donositi, odgovorili su iz Grada.
Dodaju da će po završetku turističke sezone, na temelju podataka Makarske obale, Makarskog komunalca i Odsjeka komunalnog redarstva, analizirati stanje i uočene probleme. Rezultati bi, kako obećavaju, trebali poslužiti za zajedničke sastanke i dogovaranje mjera za poboljšanje upravljanja plažama u sljedećoj sezoni.
Takav odgovor, međutim, ne razjašnjava koliko je spasilaca ove sezone svakodnevno bilo na pojedinim dijelovima plaže, koliko je tornjeva redovito radilo ni smatra li Grad postojeći model dovoljnim. Ne odgovara ni na pitanje tko bi trebao koordinirati sigurnost duž cijele gradske obale kada je pomorsko dobro podijeljeno između više upravitelja.
Za sljedeću sezonu najavljuje se ambiciozniji sustav, no za sada su to tek želje. Grabner očekuje da će Makarska obala imati bolju financijsku poziciju jer je prošle godine, kako kaže, ostala bez koncesijskih prihoda, a prema njegovim riječima ove godine još snosi posljedice takvog stanja.
– Razgovaramo o tome da sljedeće godine obuhvatimo više koncesija Makarske obale, a time bismo imali i više spasilaca. Cilj nam je povećanje za dva tornja. Ako ih ukupno ne bude pet, bit će četiri. Nama je cilj biti najbolji bez obzira na stanje oko nas i zakonske obveze, a u tome imamo podršku svih koncesionara, Grada i Turističke zajednice, rekao je Grabner.
Najava dodatnih tornjeva jest pomak, ali ne rješava temeljno pitanje modela. Treba li Makarskoj jedinstvena spasilačka služba pod jednom koordinacijom, s ljudima koji rade isključivo na plažama? Je li dovoljno prema najvišim kriterijima pokriti samo plažu s Plavom zastavom ili sigurnost treba ujednačiti duž cijele obale? Treba li obveze propisati država, unijeti ih u koncesijske ugovore ili ih Grad može jasnije postaviti kroz lokalni model upravljanja?
Odgovori na ta pitanja ne bi trebali ovisiti samo o dobroj volji pojedinih koncesionara. Analiza nakon sezone može pomoći u planiranju, ali osnovne su slabosti sustava ionako dobro poznate već godinama: rascjepkana odgovornost, neujednačena prisutnost spasilaca na plažama i financiranje koje se uvijek iznova dogovara. Pravi pokazatelj uspjeha zato neće biti samo broj financiranih ljudi, nego broj uređenih i aktivnih punktova te stvarna dostupnost spasilaca kupačima.
Ivona Ćirak /foto MD