– Nisam imala pojma da se za mene organizira ikakav doček; bila sam presretna kad sam vidjela koliko je ljudi, a kad sam pogledala prema lukobranu, i vidjela baklje, to je bilo posebno…Jer to nije običaj, napraviti takvu feštu za doček. Osim za 100 godina Hajduka, kazuje Klara Andrijašević koja je krajem siječnja osvojila mediteransko zlato u disciplini 1500 metara.
I za tebe, evo, dodali smo, a 21-godišnja atletičarka koja uistinu ne poznaje granice, a ruši ih s takvom lakoćom, gotovo pa nježno, bez napora, bez stresa i bez opterećivanja se smije.
– Ja sam osoba koja se ne stresira previše, a mamu izluđujem što uvijek sve radim u zadnji čas. Pri donošenju odluka vjerujem u “onaj” osjećaj, u intuiciju, jer po mojem iskustvu, ništa se ne događa slučajno i ne treba se opterećivati izborima, objašnjava Klara dodajući, kako bi nam olakšala uvid u njezin način funkcioniranja: Ja sam riba u horoskopu!
Ali za razliku od nas običnih smrtnika, Klara se uistinu ne treba opterećivati je li njezina odluka najispravnija moguća, jer zna da će sve što radi – opet s onom lakoćom i samorazumijevanjem – dovesti do kraja.
Ove je godine Klara dvaput nastupila i osvojila dva zlata, ali za one koji ne znaju, Klara studira na čak dva fakulteta.
Završila je preddiplomski studij biologije i tehnologije mora, i upisala je diplomski – ekologiju i zaštitu mora. Na Kineziološkom fakultetu ova 21-godišnjakinja je na 3.godini i namjerno, kako kaže sama, odugovlači kako bi zadržala neka studentska prava.
Kako to sve uspijevaš, pitamo je ono što vjerojatno pita svatko tko zna na koliko je sve polja istovremeno uspješna. Već nam je rekla kako se ne stresira previše, ali ponekad nam se čini razumnija mogućnost da zapravo postoje dvije Klare.
– Atletika mi je to omogućila da se razvijem kao osoba i naučila sam se učinkovito nositi sa stresom. Najveći mi je stres prije utrke. Ovo ostalo, ispiti i učenje, ništa, kaže Klara i dodaje kako je drugi važan element dobra organizacija.
– Zaista treba biti dobro organiziran i isplanirati i dva tjedna unaprijed. Imam tekicu i u nju upisujem planove, onda znam neki okvir i ritam. Istina, manje se družim s nekim prijateljima, najčešće si to priuštim kad su praznici. I za hobije mi ostane manje vremena, pogotovo sad kad sam htjela riješiti ispite na preddiplomskom roku i uspjela. Kad odem na pripreme, na vrijeme koje provodim u razgledavanju gleda kao na luksuz. Inače, u slobodno vrijeme najradije odem s prijateljima prošetati. Ako se ne vratim baš prekasno, svaku večer volim prošetati s prijateljicom, kazuje nam Klara.
S obzirom na taj ludi “drive”, ne vjerujemo da ćeš stati kad završiš fakultet…
– Sigurno neću stati s učenjem. OK, sa studiranjem da, jer tome mora doći kraj, ali svakako planiram tečajeve poput nutricionizma ili fizioterapije. Nemam tu neke velike pretenzije, to me zanima zbog mene same, objašnjava Klara.
Biologiju mora je pak, veli Klara, upisala sasvim slučajno. Gledamo ju i ne vjerujemo s kojom mirnoćom govori o “slučajnom” fakultetu na kojem je upisala i diplomski.
– Ma stvarno sam slučajno upisala taj faks. Nisam bila sigurna što je pravi izbor, rijetko tko sa 18 to može znati, jer smatram da je teško u tim godinama donijeti odluku koja će ti odrediti cijeli život. A opet, to moraš sam, ne mogu to za tebe ni roditelji, ni učitelji.
Upala sam na više smjerova, a planirala sam biologiju i kemiju, iako me nije zanimalo to što je to više profesorski smjer. Do ponoći je bilo zaključavanje lista, a ja sam u 11:58 promijenila na – biologiju mora. Onda je blokirao sustav i ja nisam znala što sam upisala. Ali nije me previše niti bilo briga jer sam znala da ću završiti što god da upišem. A ako mi se ne svidi, mogu promijeniti. Sutradan sam vidjela da sam upisala biologiju i tehnologiju mora. Ma uvijek me sudbina odvede tamo gdje treba, ništa nije slučajno, pripovijeda nam ova 21-godišnjakinja.
Ne vjeruje u slučajnosti, a i kako bi: u atletici je također završila – slučajno. Zbog operacije ramena nije mogla nastaviti trenirati rukomet, otkrila je trčanje i usput otkrila i talent.
Talentirana i uporna kakva jest, da je negdje pod Biokovom staza za bob, Klara bi vjerojatno, nakon prvotnog eksperimentiranja, i u tome rušila rekorde.
– Uvijek sam bila uporna osoba, dovela sam se u utrkama do nekih granica i rušila fizičke barijere, ali ja smatram da me upravo ta upornost i dovodi tu gdje jesam, tumači.
Garant si bila živa i uporna i kao dijete?
– Još gora! Kad sam imala 6,7 godina, sve sam morala probat, i romobile, i patike na kotače, i role, i skateboard, i skateboard na dva kotača…Uvijek sam bila sportsko divlje dijete, ali zdravo sportsko. S bratom i njegovom ekipom sam igrala nogometa, njihovo mi je društvo najviše pasalo. Jednom sam vozila romobil na rivi i Alen Bokšić je komentirao kako će “ova mala biti vrhunska sportašica”, prisjeća se Klara.
Bokšić je bio u pravu; Klaru danas sugrađani dočekuju kao i voljeni nogometni klub za okrugli stoti rođendan, Klara danas potpisuje autograme djeci, fotografira se s klincima, vire joj u košaru da vide što to jede vrhunska sportašica…
Iz košare vire borovnice, avokada i štošta šareno, a Klari je baš uvijek drago dati savjet i zagrliti svako dijete.
Voli klince, voljela bi raditi kao trenerica, ali ne primarno. Svakako bi se voljela zaposliti na području biologije mora. Za sada nije sigurna koliko će to biti izvedivo u Makarskoj, ali koliko god može, ona se drži svog grada.
– Teško je ovdje sve iskombinirati, ali nisam odustala, želim dokazati da se i ovdje sve može postići. I smatram da imam najljepši stadion na svijetu!, za kraj će kroz smijeh Klara.
Nakon razgovora s Klarom ne preostaje vam ništa drugo nego zaključiti kako postoje ti vanserijski ljudi s enormnom količinom energije, vjere u sebe, samodiscipline i posvećenosti cilju. Druga opcija je da tim ljudima dan traje 48 sati, a treća da zapravo imaju dvojnike. Klara nam za sada to nije priznala, ali vjerujte da nećemo lako odustati od ove teorije.
Ivona Ćirak/ foto O.Franić
