Povodom Svjetskog dana osoba s invaliditetom u prostoru Hepicentra, u organizaciji Udruge Sunce, održani su predavanje i radionica psihoterapeutkinje Marije Mojaš Andrijašević. Tema je bilo mentalno zdravlje osoba s invaliditetom i njihovih obitelji, a nekakav opći zaključak je, kako nam je rekla, da mentalno zdravlje zahtijeva sustavno, strukturirano i trajno ulaganje. Međutim, stvarnost je posve drugačija.
Upravo udruge i organizacije civilnog društva su nerijetko jedine koje pružaju podršku roditeljima te često djeluju kao nekakav improvizirani most, oviseći o entuzijazmu, donacijama, vremenu i nejednakoj dostupnosti.
– Uvođenje psiholoških usluga, savjetovališta i edukacija za stručnjake je ključni korak prema smanjenju stigme i osnaživanju osoba s invaliditetom, ističe Mojaš Andrijašević.
Osobe s invaliditetom suočavaju se i sa stigmatizacijom i diskriminacijom, no i s isključenošću te nedostatkom socijalne interakcije. Roditelji se pak često nose s anksioznošću, ogromnom količinom stresa, zabrinutošću oko budućnosti djeteta…
Da bi pomogao, sustav predviđa terminologiju i kroji zakon, ali u praksi se roditelji nemaju na što osloniti.
– Najočitiji primjer je odmor od skrbi, koji postoji samo na papiru, dok se u stvarnosti roditeljima ne nudi. Roditelji stalno skrbe o djeci bez predaha i bez institucionalne podrške. I dalje je sve svedeno isključivo na izvaninsitucionalni oblik podrške. Stoga ne čudi da su stariji roditelji umorni. Mlađi se, po nekom mom dojmu, uglavnom snalaze sami, kazat će psihoterapeutkinja koja naglašava važnost dostupnosti socijalnih usluga.
Među uslugama koje su, prema istraživanju situacije u jedinicama lokalne samouprave, najnedostupnije, jest upravo usluga smještaja.
Iako će djeci s invaliditetom i njihovim roditeljima od pomoći biti Centar za socijalne usluge na Ratcu, on im neće nuditi uslugu odmora od skrbi. Neki su roditelji na predavanju istaknuli da ih veseli što će – konačno imati prozore. U novi prostor za koji su Grad i susjedne općine potpisale ugovor sa Splitsko-makarskom nadbiskupijom Grad Makarska će uložiti 860 tisuća eura.
Ukupna površina ovog prostora broji 350 metara četvornih, a na posljednjoj tiskovnoj konferenciji na kojoj je potpisan sporazum s Nadbiskupijom i na kojoj je gradonačelnik Zoran Paunović rekao kako je Kuća Sunca nerealan “zalogaj”, rečeno je da bi bio namijenjen za 70-ak korisnika.
Da je riječ o društveno važnoj temi kojoj ne pomaže guranje pod tapet i čekanje da se riješi sama od sebe, pokazuje i prosječna brojka od 50-ak školaraca s Makarske rivijere koji trebaju asistenta u nastavi. Nažalost, upravo status quo u kombinaciji sa životom koji ne čeka dovodi roditelje do osjećaja iscrpljenosti.
Kako ističe Mojaš Andrijašević, brojna istraživanja ukazuju na veću stopu depresije i anksioznosti, psihološki stres, no i fizičke zdravstvene teškoće kod roditelja.
– Stoga je naš zajednički zadatak gradnja kulture koja poštuje različitosti i vidi potencijal a ne ograničenja, poticanje na promjene kroz zagovaranje, edukaciju, međusektorsku suradnju i građenje sustava koji ne ovisi o pojedincima, za kraj će psihoterapeutkinja.
Ivona Ćirak /foto Udruga Sunce
