Kao da je bilo jučer kada je oduševljavao čarolijama sa lego kockicama. Nevjerojatno brzo slagao je plastične dijeliće što su postajali vjerne minijature najpoznatijih građevina svijeta. Ili najljepši jedrenjaci, zrakoplovi, automobili. Držala ga je ta strast godinama i bio sam uvjeren da će postati neki inženjer, projektant ili, čak, član svjetskog Lego tima koji na svim meridijanima i paralelama kod mladih budi želju da ovladaju tajnama tajanstveno izazovnih kockica.
…I proteklih dana tekućeg listopada, umjesto priče o novim mogućnostima plastičnih slagalica, dočekao me je Bepo Nemčić sa čudnim grlenim pozdravom. I tako me u trenu podsjetio da je preda mnom momak od 23 godine, a ne onaj golobradi dječak. Dok sam iznenađeno stajao pored dugokosog mladog čovjeka on je nastavljao sa još nekim rečenicama meni potpuno nepoznatog jezika i kao da je mangupski uživao u mojoj sve većoj zbunjenosti.
Srećom moj hard disk sjećanja još me služi tako da nisama potpuno zaboravio šta su mi makarski prijatelji iz obitelji Nemčić i Srzić, prije četiri, pet godina, kazivali. Pitao sam se tada što bi tek svršenom srednjoškolcu da se odluči studirati jezike. I to koje, što nimalo nisu bili u fazonu njegove generacije. Odabrao je Bepo Nemčić da uči i savladava kineski i ruski jezik. Ovaj drugi me nije baš čudio, ali kineski. Hej, koliko je to onih linija, znakova. Tko to može savladati. A, tek izgovor?
Jer, samo ono početno grleno piše se ovako 你好. A, znači jednostavno kratko- kako ste, a toliko je raznih linija, hijeroglifa u te dvije riječi. Strah me i pomisliti na rečenice, poglavlja. Ima da padneš od umora dok povučeš crte gore, dole. Desno, lijevo, uvrnuto, zavrnuto.
Pa kako si to naučio, ili jesi li naučio? Izbija iz mene vulkan znatiželje. Mogu vam priznati, barba Pavle, da mi je u studiranju kineskog jezika pomoglo i ono moje bavljenje lego slagalicama. Stekao sam, čini mi se tako, sposobnost da lakše razlučujem što treba vidjeti, slagati.
Zatim slijedi zanimljiva priča kako su nedavni i sadašnji najveći svjetski događaji izravno utjecali na njegov život, na studij mladića koji danas govori engleski, ruski, njemački, kineski i italijanski jezik.
Bepo Nemčić prije četiri ljeta seli u engleski Šefild.Na faks na kojem se na najvišoj svjetskoj razini uči kineski jezik. To da se opredjeli za tu mandarinsku varijantu jezika graditelja Pelješkog mosta vodilo ga je saznanje da je Kina jedna od svjetskih sila u ekonomiji sa neslućenim razvojem i poslovima po cijelom planetu. Vidio je sebe u tom kolopletu svjetske ekonomije.
Poslije uspješne prve godine studija odlazi na 12 mjeseci u Kinu, u grad Nanjing. I upravo kada se zalaufao u praktičnoj primjeni jezika što ga je sve bolje osvajao početkom 2020. smrtonosni val korone prekida boravak u zemlji iz koje je strašna bolest krenula.Poslije šest mjeseci slijedi povratak u Europu i duže nenadano ferije u toplom obiteljskom domu. I kada se širenje zaraze COVIDA 19 smirilo ponovo je u engleskom Šefildu. Nakon tri godine Makaranin Bepo Nemčić postaje diplomirani meštar kineskog i ruskog jezika. Na tome se ne zaustavlja, u planu je bio magisterij iz ruskog. Fakultet mu obezbjeđuje dalji studij u Moskvi. I taman kada je trebalo da šeta po Crvenom trgu krenula je ova tragedija sa Ukrajinom.
Mladi čovjek, možda jedini Dalmatinac što se u ovo vrijeme opredjelio da uči kineski jezik, a potom i ruski, sada je nedužna žrtva okrutnog rata što je krenuo upravo iz Moskve.
Barba Pavle, žrtva je teška riječ za moju sudbinu što je neuporediva sa patnjama Ukrajinaca i svih ljudi pogođenih ovim besmislenim ratom.
…Na rastanku mi je Bepo još nešto grleno izgovorio. Pretpostavljam da je bilo do viđenja naredne godine. Nadam se da će mladi Nemčić tada ipak započeti sa nasilno prekinutim magisterijem.
Pavle PAVLOVIĆ
