Damir Krešić, ravnatelj Instituta za turizam, u svojem komentaru u Poslovnom dnevniku naveo je vrlo detaljno koji su sve skriveni troškovi turizma, a koji se često zanemaruju.
– Tradicionalni modeli rasta turizma naglašavaju ekonomske koristi, ne propitujući da li je u svijetu ograničenih resursa moguć neograničeni rast bilo koje gospodarske aktivnosti pa tako i turizma, te najčešće u obzir ne uzimaju dugoročne negativne posljedice poput prekomjerne potrošnje prostora i drugih prirodnih resursa, prenapučenosti destinacija, narušavanja kvalitete života lokalnog stanovništva te promjene socio-demografske strukture naših destinacija. Jednostrana, nekritička i pomalo naivna promišljanja o budućnosti turizma najčešći su narativ u hrvatskom javnom prostoru.
Jedan od najvidljivijih negativnih učinaka turizma jest njegov utjecaj na prostor i okoliš. Intenzivna urbanizacija obalnih područja, bespravna gradnja i nekontrolirana ekspanzija smještajnih kapaciteta dovode do degradacije prirodnih resursa i narušavanja vizualnog sklada destinacija. Promjene koje turizam radi u prostoru su invazivne, vidljive, dugotrajne i teško popravljive, tako da je nužno podizanje razine javne svijesti o značaju prostora ali i zaštita prostora kao našeg najvažnijeg turističkog resursa. Osim toga, prekomjeran rast turizma dodatno pojačava pritisak na osjetljive ekosustave, uzrokujući gubitak biološke raznolikosti, uništavanje staništa te narušavanje prirodne ravnoteže. Povećana emisija štetnih plinova uslijed masovnog automobilskog prometa doprinosi onečišćenju zraka i klimatskim promjenama, čime se dodatno ugrožava dugoročna održivost destinacija, ističe autor te dodaje kako je druga skupina skrivenih troškova vezana za fenomen poznat kao “nizozemska bolest”, gdje brzi rast turizma dovodi do smanjenja ulaganja u proizvodne djelatnosti, čineći gospodarstvo preovisnim o turizmu i ranjivim na oscilacije turističke potražnje.
– Nevidljivi trošak često je i posljedica podkapacitiranosti infrastrukturnih sustava koji nisu dimenzionirani za prihvat velikog broja posjetitelja tijekom razdoblja vršne turističke sezone. Porast broja turista stvara snažan pritisak na promet, vodoopskrbu, energetsku mrežu i gospodarenje otpadom. Održivo planiranje podrazumijeva optimizaciju upravljanja infrastrukturom, što je ključno kako bi se smanjio skriveni trošak turizma koji je rezultat sezonskih oscilacija i osigurala dugoročna održivost turističkih destinacija, navodi treću skupinu troškova.
– Nadalje, nekontrolirani rast turizma često ima negativan učinak na kvalitetu života lokalnog stanovništva. Rast cijena nekretnina i općenito troškova života, smanjenje priuštivosti stanovanja, gužve, prenapučenost i buka u destinaciji, samo su neke od posljedica rasta turizma koje značajno smanjuju kvalitetu života lokalne zajednice. Intenzivan turistički rast mijenja i društvenu strukturu destinacija. Turizam kroz gentrifikacijske procese transformira lokalne zajednice istiskujući autohtono stanovništvo iz povijesnih gradskih jezgri što, u kombinaciji s povećanjem broja radnika iz inozemstva trajno mijenja socio-demografsku strukturu naših turističkih odredišta koja se stvarala generacijama. Najnovije znanstvene spoznaje pokazuju i da pretjerana orijentacija na turizam dovodi do opadanja kvalitete ljudskog kapitala u turističkim odredištima zbog smanjene sklonosti mladih ljudi ka obrazovanju, što također predstavlja jedan od skrivenih troškova rasta turizma o kojemu se u javnosti rijetko raspravlja, podcrtava Krešić za Poslovni dnevnik te dodaje kako i pretjerana komercijalizacija turizma nerijetko vodi gubitku autentičnosti destinacija.
– Mijenja se atmosfera odnosno tzv. “genius loci” naših turističkih odredišta koji je često i jedan od najvažnijih motiva dolaska turista. Tradicionalni obrti, lokalne trgovine i autohtoni kulturni sadržaji često ustupaju mjesto generičkim suvenirnicama, globalnim brendovima i sličnim trgovačkim i ugostiteljskim sadržajima koji oskvrnjuju identitet mjesta. A turisti sve više traže autentična iskustva, kazat će ravnatelj Instituta.
– Važno je naglasiti da skriveni troškovi rasta često postaju jasno vidljivi tek kada destinacije dosegnu zrelu fazu svog životnog ciklusa. No, do tada su već toliko ovisne o turizmu da je rješavanje tih problema izuzetno teško bez provođenja ozbiljnih strukturnih reformi, što je i vidljivo u brojnim destinacijama u našem priobalju. Slični obrasci pojavljuju se i na kontinentu – destinacije koje ulaze u fazu intenzivnijeg turističkog rasta, poput Zagreba, počinju pokazivati prve naznake ovih izazova. Iako kontinentalni turizam ima drugačiju dinamiku u usporedbi s priobalnim, ključni izazovi ostaju isti: osigurati dugoročno održiv i odgovoran turizam te izbjeći scenarije u kojima bi ti problemi eskalirali do te mjere da predstavljaju ozbiljnu ugrozu za okolišnu, društvenu i u konačnici ekonomsku stabilnost lokalnih zajednica.
Rast se u turizmu često pogrešno poistovjećuje s razvojem, iako su ta dva pojma bitno različita. Dok rast podrazumijeva povećanje broja turista, noćenja i prihoda, razvoj uključuje poboljšanje kvalitete života lokalnog stanovništva, očuvanje okoliša i dugoročnu održivost destinacije. Tradicionalni modeli rasta, ako se dosljedno primjenjuju, uvijek dovode do prekomjerne eksploatacije, prenapučenosti i degradacije prirodnih i kulturnih resursa. S druge strane, održivi razvoj turizma, inspiriran načelima “steady-state” ekonomije, usmjeren je na uravnoteženo korištenje resursa i upravljanje destinacijama unutar jasno definiranih prostornih, ekoloških i društvenih ograničenja, čime se osigurava dugoročna održivost turizma, zaključuje u svojem komentaru za Poslovni dnevnik.
M.D./foto M.D.
