Zaslugom predstojnika za nastavu gosp. Ise Kršnjavija kupila je hrvatska vlada 1894. od vojvode R. Permanskog jahtu Farnese i prekrstila je u Margita po ženi tadašnjeg bana Khuena Hedervarija. Jahta je imala služiti kao školski brod i znanstvena putovanja bakarskim nautičarima. Jahta je bila 1880. izgrađena u Engleskoj, duga 30 metara a široka 5 metara. Pokretana je parnim strojem i jedrima na dva jarbola. Kao školski brod mladih pomoraca trgovačke flote u Bakru jahta Margita bila je prvi šk. brod na cijelom Sredozemlju u vremenu 0d 1894.-1908. Kada je Margita postala premalena za broj učenika Ban P. Rauch dao je u Kielu izgraditi veći brod zvan Vila Velebita a Margita je prodana 1908. te je poslije više preprodaja završila kao bunker-stanica Ugarsko-Hrvatskog parobrodarskog društva.
Znanstveno istraživanje Jadrana organizirao je tada naš najveći biolog zoolog Spiridon Brusina brodom Zvonimir 1893. godinu dana prije putovanja brodom Margita. Tako da je putovanje brodom Margita bilo drugo znanstveno istraživanje Jadranskog mora. Ovim putovanjima htjelo se postići osim znanstvenog istraživanja mora i upoznavanje prirodnih osobitosti obale i otoka a posebno pomoći uspostave veza Dalmacije i uže Hrvatske te se tako suprotstaviti Autonomaškim tendencijama. Tako je ostalo upamćeno da je Margita bio prvi brod koji je uplovio u Zadar s hrvatskim barjacima razvijenim na oba jarbola. Sva otkrića i doživljaje s ovoga znanstvenoga putovanja opisao je dr.prof.Ivan Hoić u Glasniku hrvatskog naravoslovnog društva 1896.
Brod Margita krenuo je na svoje istraživačko putovanje Jadranom 18.VII.1894. iz Kraljevice. Na brodu su se našli najbolji prirodoslovci sve mahom profesori univerze u Zagrebu. Vođa puta bio je zoolog Špiro Brusina, potom prvi hrvatski minerolog Mijo Kapišić , geograf Ivan Hoić koji je sve opisao, te V.Hržić, J.Beyer, Alojz Langhoffer znameniti entomolog.. Kapetan broda bio je Bonaventura Urbani koji je upravljao brodom i posadom. Na brodu se našlo ukupno 20 ljudi što znanstvenika, što posade. Nama je ovo putovanje zanimljivo jer Margita na svome putovanju niz Jadran do Kotora nije zaobišla Makarsku poput broda Zvonimir godinu dana ranije.
Minusmo Bašku Vodu i za po sata eto nam na vidiku malene ali pitome Makarske. Prostire se naspram istočne obale otoka Brača, na podnožju visoke planine Biokova, prave krške gore, ogoljene i razrovane, slične ruševinama ogromne gradine. Biokovo ide od Cetine do Neretve; južni i znatno niži dio zovu i Bilićgorom.
Približavajući se Makarskoj gledasmo pred sobom gradić nov,bez starinskih razvalina i ostataka kakvih ima po drugim dalmatinskim gradovima. Makarska se prostire u slici polukruga u zatonu,te nema ni zidina ni vrata,već je sasvim otvorena. Makar da je strahovita žega bila, ipak odlučismo ovdje pristati, samo za to da se poklonimo spomeniku Hrvatskog narodnog pjesnika Andrije Kačića Miošića. Spomenik ,isti onakav kao onaj u Zagrebu,diže se na glavnom trgu u sredini grada. Zadovoljivši svoju otadžbeničku namjeru, rashladismo se uz put na trgu pitkom vodom iz zdenca na cijevi iz koje teče svježa izvor voda. Obilje žive vode, kako je ima malo gdje u Dalmaciji, najviše pomažu tome, da je okoliš makarski lijepo plodan i zarastao maslinicima i lozom. Kad smo se vratili na lađu, bilo nam je rastati se s Primorjem,jer smo odlučili krenuti izravno prema zapadu da stignemo još za dana u Starigrad na Hvaru.
Desetak dana ranije jedan rođeni Makarani imao je bliski susret s učenim društvom s broda Margita. Don Petar Kaer župnik u Raslinama tih dana pomagao je kolegi Vicku Skarpi u sređivanju knjižnice u Skradinu. Kaer tada poznato ime u znanstvenom svijetu posjetio je učeno društvo na brodu i poklonio im svoje knjige.
Vraćajući se na brod upoznasmo se sa tomošnjim plouanom i hrvatskim piscem Kaerom koji nam je na spomen poslao svoj spis: Skematizam Spljetsko Makarske biskupije,na čemu budi mu ovim izrečena od nas sviju srdačna hvala.
Piše: Ante Škrabić
