Gradonačelnik Zoran Paunović uporno ponavlja kako je Peškera simbol zaokreta makarskog turizma. Rečenica je očito dovoljno dobro sjela da je više ne treba ni objašnjavati. Ostaje, međutim, ona nezgodna sitnica koja zapinje pri svakom normalnom misaonom procesu: gdje se točno taj zaokret vidi?
U turističkim pokazateljima? Teško. Makarska, istina, bilježi rast prometa u predsezoni i određeno produljenje sezone. Taj se rezultat ponajprije odnosi na hotelski smještaj koji je od 2022. godine povećao broj kreveta. To jest pozitivan pomak jer utječe na produljenje turističke sezone, a bez obzira na značajnu ulogu obiteljskog smještaja, godišnja iskorištenost u njemu je bitno veća nego u “privatu” gdje iznosi niti 17 posto na godišnjoj razini.
No unatoč tome što posljednjih par godina statistički pokazatelji ukazuju na produljenje sezone, jednoznamenkasti porast (2,2 posto više turista u prvih šest mjeseci, op.a.) i dalje nije dokaz promjene turističkog modela, niti je izravno povezan s gradskim politikama. Također, i dalje smo izrazito sezonalna destinacija.
Prema Planu upravljanja destinacijom iz 2025., od lipnja do rujna ostvareno je preko 84 posto noćenja, a u srpnju i kolovozu preko 57 posto. Zaokret bi podrazumijevao novu turističku ponudu i nove motive dolaska, promjenu potrošnje gostiju i sadržaja koje koriste. Nije dovoljno reći da su brojke u jednom dijelu godine nešto bolje, niti stanovita povećanja u noćenjima pripisivati gradskim politikama.
Međutim, čak i kada se podaci pogledaju detaljnije, struktura tržišta ne nudi uvjerljive dokaze u zaokret. Zaokret implicira radikalnije promjene, a u strukturi gostiju ih se ne može pronaći. Njemačko tržište pada u brojnim destinacijama, pa tako i u Makarskoj, no unatoč tome je i dalje jako, a za stanoviti pad ne treba izmišljati lokalne krivce. No tržišta koja ga zamjenjuju nisu skandinavska, premda su Norveška i Švedska prije pandemije bile među najvažnijima. Uz stabilno poljsko tržište, iznimno snažno raste broj noćenja gostiju iz Ukrajine, dok je Bosna i Hercegovina redovito na prvom ili drugom mjestu. Lipanj 2026. uvelike su iznijela upravo ta dva tržišta. BiH, uz Njemačku, Poljsku i Hrvatsku te Ukrajinu, prednjačilo je i na razini prvog polugodišta.
Ne ulazeći još u to kakav točno zaokret gradonačelnik ima na umu, činjenica je da su razlozi rasta s tih dvaju tržišta zanemarivo ili nikako povezani s razvojnim politikama Makarske. Gosti iz Bosne i Hercegovine tradicionalno dolaze u grad pod Biokovom dok se uzroke rasta ukrajinskog tržišta ipak treba promatrati u kontekstu geopolitičkih i migracijskih okolnosti.
Ukratko, ni brojke ni struktura tržišta ne nude dokaz strateškog zaokreta. One prije govore o tržišnim okolnostima, globalnoj situaciji, prometnoj povezanosti i dostupnosti smještaja, a ne uspjehu lokalne turističke politike. Pad švedskog tržišta (inače solidno oporavljenog nakon pandemije), primjerice, teško je promatrati odvojeno od manjka letova. A na broj zračnih linija ni Peškera ni glasoviti projekt Lokale u kale, koliko je poznato, još uvijek nemaju osobit utjecaj.
Važniji pokazatelj bio bi rast vanpansionske potrošnje. Raste li potrošnja i zbog čega? Dolaze li zbog novih turističkih proizvoda? Ostaju li dulje i vraćaju li se češće?
Ono što znamo jest da većina i dalje dolazi zbog sunca i mora, koliko god bježali od etikete koja predstavnike vlasti neugodno podsjeća na ovisnost o masovnom ljetnom turizmu. U Studiji turističkog nosivog kapaciteta (prema podacima TOMAS-a za Makarsku rivijeru) navodi se da zbog sunca i mora dolazi više od 90 posto gostiju, dok ih oko 65 posto kao motiv navodi prirodu. Raste interes za gastronomiju i aktivni turizam, ali glavninu godišnjih brojki iznesu upravo oni koji dolaze zbog sunca i mora. Valja napomenuti da zaokret ne znači odricanje od tih bogomdanih komparativnih prednosti. Značio bi razvoj održivijeg turizma koji se prelijeva i na ostale mjesece, kada bi gosti, osim mora, mogli pronaći još pokoji (dodatni) motiv dolaska, dok bi u srcu sezone trebalo poraditi na svemu onome što svim tim turistima treba. To su vrlo prozaične stvari – komunalna infrastruktura, parking, pouzdan zdravstveni sustav… Mahom “detalji” koje nam turisti već godinama zamjeraju. U posljednjem istraživanju TOMAS-a promet je tako ocijenjen vrlo nisko, a visokom ocjenom nisu ocijenili ni uređenost te opremljenost plaža.
Tema se može beskonačno širiti, no ključno pitanje je sljedeće: prema čemu se Makarska uopće zaokreće?
Održivi turizam dovoljno je širok pojam da se pod njega može podvesti gotovo sve. Koliko se različito može tumačiti, među ostalim, pokazuju i intervencije na Osejavi, ali i neodlučna ulaganja u komunalnu infrastrukturu koja u sadašnjem stanju više teško može podnijeti neizbježan pritisak masovnog turizma u srpnju i kolovozu.
Od dolaska na vlast 2021. godine gradska uprava nije ponudila strategiju razvoja turizma koja bi jasno odgovorila na tri osnovna pitanja: gdje se Makarska danas nalazi, kakva destinacija želi postati i kojim će mjerama do tog cilja doći. Na proljeće 2026. godine dobili smo opsežan Plan upravljanja destinacijom, no aktualna vlast proglasila je neke projekte strateškima puno prije nego su naručeni i urađeni dokumenti koji mogu davati smjernice za upravljanje destinacijom.
Među njih spada i Studija turističkog nosivog kapaciteta kao vrijedan strateški dokument, dok je prva na red, zapravo, došla Strategija razvoja kulturnog turizma. No kako smo zaključili u nedavnoj analizi akcijskog plana, nakon tri i pol godine njezina je realizacija iznimno slaba. Ako njezini rezultati pokazuju nekakav zaokret prema kulturnom turizmu, on je zasad u najmanju ruku vrlo diskretan.
S druge strane, sve je očitije da Makarska postaje destinacija obiteljskog turizma, što su kao najizdašniji potencijal prepoznale i hotelske kuće poput Valamara. To nije usputna statistička pojava, nego jasan trend koji bi trebao biti jedna od polaznih točaka ozbiljnog upravljanja destinacijom. Obiteljski turizam traži sigurne i kvalitetne javne prostore, uređene plaže, sadržaje za djecu različitih uzrasta, parkove, igrališta, dostupne sanitarne čvorove, zdravstvenu sigurnost i ponudu koja ne završava na suncu i moru.
No ne vidi se da je gradska vlast načisto s tom činjenicom. Nema jasnog odgovora na pitanje želi li Makarska taj trend prihvatiti, planski ga razvijati i oko njega graditi svoju ponudu ili će ga nevoljko promatrati, zamišljajući, možda, na njegovom mjestu kulturni, wellness ili nautički turizam.
I upravo se tu najbolje vidi problem s Peškerom kao navodnim simbolom zaokreta. Ako je Makarska sve više destinacija obiteljskog turizma, kako Peškera odgovara na taj trend? Kako na njega odgovaraju intervencije na Osejavi i kako na njega odgovara Grad u cjelini? Koji se sadržaji razvijaju za obitelji? Koji se problemi rješavaju, a koji se novi motivi dolaska stvaraju?
Odgovori nisu osobito vidljivi. Peškera, kada bude završena, može biti koristan javni prostor. Može se otvoriti građanima i ponuditi neke sportske sadržaje. Ako se zazeleni kako je obećano, može postati ugodno mjesto za predah ili dječju igru. Ne ulazeći u kvalitetu samog projekta i njegov trošak, sve su to legitimni razlozi za uređenje Peškere. Ne treba joj izmišljati povijesnu ulogu u turističkom razvoju da bi projekt imao smisla. Jer Peškera nije motor turističkog zaokreta. U najboljem slučaju, ako bude zelena kako ju je Grad predstavio u predizbornoj simulaciji, može vizualno pratiti promjenu. Ono što je realnije očekivati jest da, nadajmo se, neće biti prostor kojeg se sramimo kada gosti dođu u destinaciji.
Da bi Peškera bila simbol zaokreta, nije dovoljno proglasiti je simbolom. Grad bi morao dokazati da je udii vansezonskih noćenja zbilja porastao, da gosti troše više zbog nove ponude, da se zadržavaju dulje, da su zadovoljstvo i kvaliteta bolji te da se ti pomaci mogu povezati s provedenim mjerama i projektima. Do tada, turistički rezultati tek trebaju sustići političku retoriku.
Ivona Ćirak/ foto O.Franić
