Renato Josipović iz Brela danas je ponovno sudjelovao u akciji spašavanja na moru. Podsjetimo da smo nedavno pisali o intervenciji u kojoj su on i mlađi kolega Ante Staničić spasili češki par kojeg je bura odnijela daleko od obale. Nova bura, novo spašavanje – danas je Renato imao još jednu akciju u Baškoj Vodi gdje radi, spasivši avanturista na SUP dasci s jedrima. Budni Renato primijetio je da je čovjeka odnijelo malo dalje nego što je ovaj to imao u planu. Držao ga je na oku desetak minuta, no kad mu se na koncu približio, rečeno mu je kako je sve pod kontrolom.
– Svejedno nisam otišao nego sam ostao blizu. Nisam dugo čekao da bi počeo mahati rukama i tražiti pomoć, pa sam brzo priskočio i odveo ga na obalu, kazuje nam Renato.
Skromnom Breljaninu nikad nije padalo na pamet javljati medijima o svojim intervencijama, no sumještani su ga nagovorili da izađe sa svojom pričom u javnost, te da nam da intervju. Da su njegove akcije već dobro poznate u breljanskom i baškovoškom akvatoriju, primijetili smo i kod zadnje objave, kada su se nizali komentari na račun Renatove požrtvovnosti i humanosti.
Ipak nismo očekivali da je do sada spasio tolike ljude. Naime, na pitanje zna li otprilike o kojem se broju radi, Renato je odvratio da ni sam ne zna broja, no da se radi o stotinjak akcija! Jedna mu je poznanica rekla da ne bi stali na trajekt Petar Hektorović.
– Kad vidiš neugodnu situaciju, neprirodno mi je ne reagirati. A kad radiš na moru i kad si vezan uz more praktički cijeli svoj život, teško je ne svjedočiti svakakvim situacijama. Rekao bih za sebe da sam čovjek starog kova, a to znači da ćeš pomoći u svakom situaciji u kojoj procijeniš da nekome treba pomoć. Može to biti na moru, a može biti na kopnu, pomoći starijoj ženi da prijeđe cestu ili se zaustaviti kad vidite da netko ima kvar na autu ili je stradao u prometnoj, jednostavno će Renato.
Na pitanje otkad je vezan uz more kazat će kako ne zna, ali da bi u prisjećanju mogla pomoći anegdota iz djetinjstva.
– Ćaći sam pokušao uzeti brod i molio sam ljude da mi ga upale jer ja nisam znao. Onda možete zaključiiti otkad je ta veza i ljubav, smije se Breljanin dodajući kako je more u krvi upisano već kad se rodio u ribarskoj obitelji.
Renato nije samo aktivan i spreman pomoći. Ovaj se Breljanin ne boji žrtvovati se kad je nečiji život u opasnosti, iako će on reći kako strahu nema mjesta ako znaš svoj posao. Svejedno, supruga je jednom bila van sebe od straha jer je dobro znala da je ugrozio svoj život.
– Bio je to čovjek iz Njemačke koji cijelo ljeto provede u Brelima. Pošao je na more s gumenjakom, a kako je pod bio sklizak, ispao je i gumenjak se usred lučice nekontrolirano vrtio u krug nekih 15 minuta. Situacija je bila zahtjevna, ali ja sam točno znao kako postupiti. Gumenjak se vrti, ali kako se on vrti, tako i ti trebaš doći sa strane i vrtjeti se s njim u jet skiju. Kad dođeš do gumenjaka, treba uskočiti i tako sam učinio i zaustavio motor, pripovijeda Renato.
Žena mu je zaprijetila da to više nikad ne smije napraviti, ali on joj je, kaže, objasnio da nije imao izbora, no isto tako da je bio siguran u sebe.
Najčešći uzrok akcijama je neznanje turista o moru, ali i izostanak strahopoštovanja. Ne znaju za jugo i buru i osjećaju se katkad vrlo slobodno. Neki od njih toliko budu sretni kad se spase iz pogibelji da tvrdoglavo inzistiraju na “plaćanju usluge”.
– Tako je bilo i kad smo u lipnju Ante i ja spasili Čehe. Čovjek je izvadio novčanik i uporno nam je govorio da uzmemo koliko god hoćemo. Ja sam mu rekao da nema šanse. Objasnio sam mu da bi valjda i on mene spasio u Češkoj. Jer svima se može desiti da upadnu u nevolju i da im treba pomoć, kazat će naš sugovornik.
S obzirom na toliko brojne akcija spašavanja, pitamo ga kako sve to padne na njega.
– Ne znam, neki su fokusirani na svoj posao, a već sam vam rekao i da sam starog kova i da se neke vrijednosti svugdje u svijetu mijanju, pa tako i kod nas, veli Renato.
Pitali smo ga je li s nekim ljudima kojima je spasio život ostao u prijateljskim odnosima. Prisjeća se dvojice Talijana koje je prije dosta godina odnijela struja. Kad ih je uspješno doveo na obalu, nastao je “show”.
– Talijani k’o Talijani, napravili su pravo slavlje, a godinama poslije su se vraćali i svaki put bi došli s nekim poklonom za mene. Sada ih već neko vrijeme nema, ali dugo su dolazili i svaki bismo se put našli i družili, pripovijeda naš sugovornik.
Po našoj je procjeni zaslužio kakvo priznanje kao pravi ambasador turizma, na što se smije.
– Da, direktorica Turističke zajednice u Brelima rekla je da nema druge nego da kupe gliser i zaposle me u svrhu spašavanja na moru, otkriva Breljanin kojemu, kako kaže, ne treba nikakvo posebno priznanje.
– Jako, jako je lijep osjećaj kad nekome spasite život. Teško je to opisati, ali čini vas sretnim. Ne moraju vam čak niti reći “hvala”, dovoljno je vidjeti duboku zahvalnost u očima, za kraj će Renato.
Ivona Ćirak / foto: privatni album
