Amaterska kazališna skupina poznata pod imenom Zlatousti djeluje već četvrt stoljeća u lokalnoj sredini. Kad smo u prilici koristiti stoljeće kao vremensku jedinicu, pa taman i mrvicu nategnuto kao sada, znamo da se radi o nečemu s kontinuitetom, dosljednošću i kvalitetom. Izostavljanjem bilo kojeg nabrojanog elementa teško bi se doguralo do 25 godina i teško bi osiguralo odanost publike kakvu Zlatousti bez sumnje imaju.
I premda smo često pisali o Zlatoustima, činjenica je da bismo se uglavnom bavili onima koji izlaze na scenu. Uz glumce i “kreatora” cijele priče – Davora Šegotu, kazališna družina u svojem timu ima i neke ljude skrivene iza pozornice. Među njima je i Maja Divić, koja je zadužena za kostimografiju, scenografiju i izradu lutaka. S obzirom da je posljednja dječja predstava “Cvilidreta” apsolutni hit koji se izvodi ne samo duž Makarske rivijere nego i šire, te da su kostimi i ovog puta vrlo živopisni, učinilo nam se prikladno razgovarati upravo s Majom. Samozatajna kreativka otkrila nam je kako nastaju kostimi, što ju pritom najviše veseli, što bi joj bili posebni izazovi i slično.
Kako kaže, Davor daje jasne naputke, ali uvijek ostavlja prostor za osobnu interpretaciju. To joj je, kako veli, iznimno važno.
– Najčešće krećem od palete boja koju želim koristiti i nastojim je svesti na manji broj tonova kako bi cijela predstava vizualno bila skladna i ugodna za gledanje. Važan dio procesa je i komunikacija s glumcima, kako se osjećaju u kostimu, koliko im je praktičan i udoban na sceni, jer to direktno utječe na konačno rješenje. Kad su svi zadovoljni, onda znam da sam i ja napravila dobar posao, kazuje Maja.
Suradnja je, prisjeća se, započela preporukom Marije Ivanković. Prije Maje ova je makarska dizajnerica radila ne samo kao glumica nego i kao kostimografkinja i scenografkinja Zlatoustih. Maju je preporučila nakon što je vidjela kostime koje je radila za maškare, gdje je sudjelovala kao članica grupe KUD Omladina. – Taj spoj igre, mašte i ručne izrade očito je bio prepoznat kao nešto što bi se moglo dobro uklopiti u kazalište, kazat će naša sugovornica.
Vrijeme izrade ovisi o predstavi i vrsti kostima, radi li se o potpunoj izradi od početka ili o kombinaciji kupljenih i dorađenih komada.
– Za posljednju dječju predstavu Cvilidreta trebalo mi je oko dva mjeseca, jer sam paralelno radila i lutke i kostime. Nemam klasično radno vrijeme, pa se proces često produži i zato što mi je sama izrada najdraži dio cijele priče. Rad na toj predstavi bio mi je i bijeg u jednom osobno teškom periodu, iskreno će Maja koja je, za razliku od glumaca, lišena adrenalina koji ih obuzme u trenutku izlaska na scenu.
– Ali ja imam trenutak kad svi obuku kostime, stanu na scenu i kad se sve vizualno posloži, tada znam da je vrijedilo. Sumnja je uvijek prisutna, kao i misao da je “moglo i bolje”, ali to je dio mog procesa i vjerojatno me upravo to gura dalje, ističe.
Na pitanje voli li ipak više dječje predstave kroz smijeh odvraća s – definitivno. Dječje predstave ostavljaju joj više prostora za igru i maštu. Kao velike uzore ističe Tima Burtona i Wesa Andersona, čiji su vizualni svjetovi, kako veli, bliski djeci, ali i odraslima koji još uvijek imaju dijete u sebi. Najviše ju veseli trenutak kad iza scene čujem reakciju djece.
– Primjerice, kad u Cvilidreti na scenu izađe Kraljica i čujem spontano “Vaaau”. To je potvrda koja mi je dovoljna, otkriva Maja.
Da ima slobodu kreirati predstavu prema željenoj kostimografiji, onda bi to, kazuje naša sugovornica, bilo nešto nadrealno i bajkovito. – No svakako sa sretnim krajem, dodat će.
Rado se izražava različitim kreativnim medijima, od slikarstva preko oblikovanja prostora i scenografije. Nije joj, kaže, stran ni digitalni svijet te kreiranje digitalnog sadržaja. Na pitanje ima li se želju baviti nečim za što trenutno nema vremena odvraća kako nema velike planove. – Ali imam želju imati dovoljno hrabrosti reći “da” projektima koji mi se pojave na putu. Ono što ne znam, naučit ću, kazat će Maja koja za kraj ističe kako je najzabavnije biti dio tima i pripadati društvu koje unatoč svemu opstaje, stvara i prkosi.
Ivona Ćirak /foto privatni album
