Lupeža, ladruna, kradljivaca, lopova i ostalih im kolega, nikada nije manjkalo pod makarskim nebom. ‘Mrnjau-operacije’ i meštri lupeškog zanata imaju dugu lokalnu tradiciju i neupitnu autohtonost. To i nije baš za pohvaliti se ili ne daj Bože zaštiti kao nematerijalno kulturno dobro, no valja priznati da smo u toj nečasnoj aktivnosti bili ustrajni. Od prvih zapisa franjevačkih kroničara u ‘Makarskim ljetopisima’, preko ‘Makarskih sjećanja’ Cezara Pavišića, redaju se zapisi o lopovlucima. Iz negdašnjih tiskovina, grad se s pridruženim primorjem mogao pohvaliti kao stalni abonent rubrika poput ‘Crne kronike’. Krađe stoke po selima, pršuta i ulja po konobama, obijanja ‘komeštibile butiga’, lampavanje zlata po kućama, samo su skroman dio ‘ladro-repertoara’. Priča o tome kako su se nekad danju i noću vrata domova mogla bez straha ostavljati nezaključanima, postaju upitna.
Isključujući novovjeke lupeške skandale kojih smo svjedoci, ‘kožarska afera’ dvadesetih godina prošlog stoljeća dobiva poseban publicitet. Plijen je velik, a akteri sve ‘časne ćunke’. Neposredno poslije Prvog rata, grupa visokopozicioniranih glavonja, namirisala je dobru priliku u marčapiji kože za štavljenje, namijenjene izradi obuće za novu vojsku. Sjedeći po različitim odborima, koriste situaciju, te po niskim cijenama priskrbljuju golemu količinu koža, namijenjenih vojsci, pa robu opetovano prodaju državi. Zarade su enormne. Tolike da huncutska ulaganja od zarađenog, postaju temeljem bogaćenja za više naraštaja unaprijed, pa i onih kojih smo suvremenici. Neki od glavnih igrača bivaju i pravno procesuirani, no stvar se brzo podušila. Naravno sve od straha da se ne otkriju skandali još moćnijih mudonja s vrha piramide. Eto, ako se išta promijenilo ovo nije, pa bi vijest uz sitne preinake, mogla ići i na naslovnice današnjih portala.
U isto vrijeme na stranicama ‘Novog doba’ osvanula je vijest o ‘besramnoj kradljivici crkvenog milodara’. Rečena je zaista lampnila lemozinu prikupljenu s više misa. Župnik je zataškao slučaj, jer se radilo o nesretnici koja je pokušala doći do novca za liječenje teško bolesnog sina. ‘Ugledni’ lupeži su se kasnije u ćakulama spominjali s rešpektom, a jadnoj je materi zauvijek prikačen epitet razbojnice. Sitne lupežarijice bile su oduvijek dijelom folklora i nije ih se smatralo posebno grešnima. Tako su generacije osnovnoškolaca pisale domaće radove olovkama ‘posuđenim’ po uredima Primorja i Građevnog, a ostatak školaraca odlazio na marende u Mornara. Naravno, prvima je tata bio činovnik u spomenutim poduzećima, a drugima mama kuharica u popularnom ugostiteljskom objektu.
Nastavimo priču iz prošlog Kamarina. Prisjetimo se… Po vlastitoj volji smještena, pa potom za kratko vrijeme otpuštena iz Doma staraca, šjora Mandina se odlučila raskrinkati afere iz kuće nemoćnih. U taktičkoj akcija radnog naslova ‘Blic krig Bazana’, Mandina je kao iskusan životni strateg i uspjela. S bojišta se valjalo povući u stilu pobjednika. Zato je naredila bratu Klemi da dođe po nju taksijem. -Ali šta će ti taksi za 200 metara? Fala Bogu još si moćna na noge!, pokušao ju je odgovoriti. -Učini kako sam rekla!, bila je odlučna -Neka me zapamte!
Zapamtili bi je i da je otišla na karijoli. Nakon savezničkog bombardiranja 1944., potresa i maršalove smrti, njen boravak u ‘rebambitus-pansionu’, upamćen je kao jedan od najdramatičnijih događaja.
Na vrata doma skupili su se na ispraćaj svi zaposlenici i pokretni štićenici. -Eno plaču!, ganuto je primijetio brat Kleme . -Neka plaču! Šta više plaču manje će pišat!, zlurado je odvratila Mande. Namještenici su zaista plakali, no to bjehu suze radosnice. Čim je taksi zamakao, prolomio se gromki aplauz. -Danas velika fešta!, objavila je domaćica -Nema dijetalne spize! Papat ćete boje nego u restoranu! Toga su dana vrijednosti cukra u krvi gerijatrijskih konzumenata, opasno prešle granicu i inzulin je radio leva-leva.
-Neka smo je se deliberali. Ovakvog zuluma nismo doživili još od fašista. Samo da se iskoprcamo iz skandala. Valjda neće ić dalje od općinskog suda!, dijelila je brigu šefica Jelka sa suradnicima iz ureda -Neće!, bio je siguran jedan od kolega -Znan ja nju! Triba je samo pustit da se išvoga! Fala Bogu da nije dobra s Komitetom!
S taksijem su učinili dva đira oko grada, jer je vozača bila sramota naplatiti tarifu za kraći put. Kući ih je dočekala sestra Ljube i odmah konspirativno priopćila –Ima bit da si im dobro zapaprila. Meni je jedna kazala da će doć do promine rukovodstva i da je stvar više političke naravi! -Je kako ne! Na misto Jelke će sad doć Indira Gandi, pošprdno je odvratila jezičava Mandina. -Prikinite sa pijezdarijama!, dalo je u glavu Klemi–Kaži, šta si tako delikatno otkrila da te se boje ko kuge sarajske? -Lopovluk, kurbaluk i brnjaluk!, ispalila je precizno Mandina kao da se radi o trima znanstvenim teorijama.
Izvršene su pripreme za čuti Mandinina uzbudljiva iskustva. Ljube je ražentala cijev aparata za sluh da joj nešto na gluvo uvo ne promakne, a Kleme zaključao vrata i stavio sigurnosni lanac da tkogod nepoželjan ne upadne u kuću.
-Evo vako, počela je Mandina –Šta se tiče lopovluka, tute ima svega. Uvatila sam kuvaricu kako zaprema na zadnja vrata kofe najboje robe. Cila divizija iz Zagore donosi pečenice, friške verdure i svega vlaškog blaga Božjega. Onda intra sin od onog bodula ribara i ostavi pajer najbojih oboritih bokuna. Stopro ta isporuka završi, pojavi se kuvaričin zet i zamini robu. Umisto vlaškog provijanta dotegli velike konzerve đuveča Vitaminka-Banja Luka i najjeftinijega salama, a lipu ribu zamini sa sitnišem ulovljenim u portu. Ima još!, nastavila je primjerima uočenih kriminalnih radnji –Kad se sorio stari fumar, uzeli su meštra i naručili materijal. Sve su donili u dvor kad je pa mrak i starčad išla nanat. Ja sam špitila i čula jednoga iz kancelarije kako daje inštrukcije. –Ove blokete tribate odnit u mene doma na plažu! Imam nadožuntat jednu banju za sezonu, a fumar ćete zakrpat starim matunima. Eno ih u kantunu od đardina, pa dok dur-dur! Meštru je tutnio šolde u žep i adio novi bloketi via Donja luka, a ti se starežino krpi s matunima od Frane Josipa!
Onda sam, da bi vidili kako im znam za berekinade, dok se dilio ručak rekla -Ovo je siguro šalša od domaćih pomidora i balancana, ne bi tako da je oni paštroč Vitaminka-đuveč. A vidi ovoga gofa na pijatu, di ovo ima, vako se nije jilo ni za vrime krajevine. Ima bit da je pečeno na komin! Otkako ste sagradili novi fumar, sve je za prste polizat! Blagoslovjene ruke meštra i novi bloketi! Ona šta nas služi vidila je koja ura kuri i sve javila šefici Jelki.
Bila je cila zapeškerena kad mi je došla u vižitu –Nemojte tako drugarice Mandina! Ja radim sve šta mogu. Šoldi malo, korisnika puno, triba prilivat iz šupjeg u prazno! Učinit ćete nam skandal, zatvorit će nam ustanovu! Zapivala sam joj –Ti nisi mujse-ladra i nisi se okoristila. Ali špitiš na jedno oko da te ne bi potvorili. Skočila je -Ja sam nevina i poštena, šta me imaju potovorit ? –Ti poštena jesi, ali nevina nisi! Davno je tebi makinja u prometu s onim tvojim, šta ga neću imentovat, a šta ašikuješ š njime kad svi zaspu. I neka si! Tvoja butiga, tvoja kasa! Ali čerce moja nemoj da te radi one stvari drže u šaci! Cila je problidila, jer je oti njen jaran još u braku, ali sa ženom ne živi. Rasplakala se ko juta godina –Razumite me šjora Mandina, kad ga volin! –Voli ti njega, ali voli i ovo mučenika po postejama o kojima skrbiš! Ako ostaneš slipa na mrnjaluke i nastaviš, nahebala si. Ja ću te prijavit, tako mi svetoga Klementa makarskoga! Obećala je da će se popravit, izgrlila me i taman je izlazila iz sobe, kad sam se sitila – I još dobro pogledaj u kondote! Dilite onu tvrdu guzic-kartu Bristol, a čistačica kući nosi puste sakete mekoga Paloma tariguza. Kasnije se likar čudi kako cilom domu cvatu hemeroidi bujnije od đirana u pitaru –Od sad samo Paloma kartu!, odma je obećala. Eto tako sam ih razotkrila, dala im papra i sad će u domu bit boje nego u radničkom odmaralištu Šinovoz Zrenjanin!, zadovoljno je završila ekspertizu Mandina–Bravo!, pohvalio je brat Kleme –Veći si borac od Roze Luksemburg!
Tako je završila blic-akcija i razotkriveni su marifetluci u socijalnoj ustanovi. Sve zahvaljujući lukavoj strategiji šjore Mandine. Za nju bi se moglo reći da je preteča današnjih ‘zviždača’, onih koji javno razotkrivaju nepravilnosti, kršenje zakona i slične berekinade. Takvi obično u konačnici nahebu. Šjora Mandina nije. Umrla je spokojno u svojoj kočeti.
Da je kojim čudom živa, pa kad bi joj neko s respektom rekao šjora –Šjora Mandina, svaka čast, vi ste prava zviždačica!, dobro bi ga nabrecala –Srami se! Ja zviždačica?! Zvižde mulci na kalama i zvižde za kurbama po portu! Još bi i netko nedužan dobio priko ćunke. No, nije šjora Mandina kriva. Zviždanje za nekim, nekoć je imalo posve druge konotacije.
Inače, red je izvijestiti da su se tih godina u domu usluge naglo poboljšale. Ako ništa drugo smanjila se učestalost hemeroida uslijed mekše kondot-karte, a fumar od novih bloketa je povlačio dim bolje od vapora. Je li baš tako bilo u našoj Bazani, tih davnih godina? Dokaza nema. Baš nikakvih. Ćakula možda. No ćakule nisu relevantne niti imanju snagu vjerodostojnosti. Uostalom ova se rubrika ne zove Izvještaj o radu, nego Kamarin!
U trećoj nedjelji došašća razmislite malo o zviždačima. Zašto baš sada? Zato što dočekujemo rođenje Ditića koji je postao najvećim ‘zviždačem’ u povijesti. ‘Zviždao’ je na sve licemjerje, falsosti i nepravdu svog doba. Znamo kako je završio, no nauk mu je ostao. Zviždimo! Barem pokušajmo, makar je upitno ima li nas tko čuti…
Piše Marino Srzić / foto privatni album
