Petak, 14 lipnja, 2024
NaslovnicaKOLUMNEKamarin Marina SrzićaKAMARIN MARINA SRZIĆA Makarski pojmovnik, četvrti dio

KAMARIN MARINA SRZIĆA Makarski pojmovnik, četvrti dio

Iz serijala makarskih fjaba o nesporazumima pri verbalnom općenju, započeti ćemo jednom čiji su akteri makarski neženja i švercer Toma s jedne, te sobarica tršćanskog hotela s druge bande. Nakon obavljene provište na legendarnom Ponte Rossu, odsjeo je u ruvinjanom hotelu s niskim standardom čistoće.

Toma je bio čimavica, kakvi i jesu stari mladići, jer da nisu čimavice već bi se oženili. Vidjevši šporku jastučnicu na postelji, napao je sobaricu. -Daj mi novu in-ti-me-lu!, naglašavao je slog po slog lokalnoga naziva za jastučnicu, u nadi da će ga razumjeti. Ništa ga nije razumjela. Pokušao je drugačije -Intimela per kušin! Intimela, intima! Nina- nana! Io voljo intima!, probao je s pantomimom čineći fintu da spava.

Razabravši pojmove; spavanje, jastuk i intima, sobarica je zaključila da je stari jarac poziva na intimni čin, pa je prestravljeno promucala -No grazie! Sei troppo vechio per me! Naš je šverc-neženja ovo razumio i uvrijeđeno je napao- Ko je star en ti Musolinija tvoga! Trst će opet biti naš!, zaprijetio se. Dišperan i umoran, zaspao je glavom naslonjene na maćanu intimelu.

Za približiti lik Tome švercera, mogli bi naglasiti slijedeće… Bio je originalan tip, ali nije slovio za oriđinala. Volio je dobro papati. Posebno je bio ingord na spizu začinjenu žešćim peštom. Za dobru pjatancu proda bi i vlastitog ćaću. Ipak, nije bio dite s pjatance nego Makaranin od kolina, a ne neki tamo opuz-domuz.

Kakvi to pojmovi iz naftaline opisuju šjor Tomu? Opuz-domuz, oriđinal, pjatanca, dite s pjatance, pešt? Za doznati o čemu je riječ ili pak za proširiti znanje o poznatome, krenimo redom…

O kao OPUZ-DOMUZ

Kako se ova latinska odrednica ‘opus domus’ koja označava obitelj, našla u prilici da u Makarskoj postane posprdnim nazivom za one koji nisu fetivi, teško je utvrditi. Danas izraz posve nestao iz upotrebe, nekad nije bilo rijetko za čuti. Primjerice u slučaju da se kojoj furijožoj fetivoj Makarki našla na putu neka ne-fetiva zvučalo bi to ovako -Šta je opuz-domuz, ajde tamo odakle si došla di ti je krava repom mavala nad bronzinom! Nestala je i ona čudna rugalica izricana uz oponašanje puštanja vjetrova. -Prrr.. sejače netopirče, prdi putem i ne osvrći se! Šta ga imaju netopiri (šišmiši) s doseljenima, nije jasno.

Pri netrpeljivosti spram doseljenika stradali su najprije Vlaji, a kasnije Hercegovci. U Primorce se nije previše diralo jer je svatko imao bar jednu babu koja se nije rodila na rivi. Odnos prema ne-fetivima se mijenjao sukladno brzini njihovog materijalnog napretka i ugleda. Za netopirce i opus-domuze rijetko tko više i zna.

Makarska ima posebno razvijeno čulo za podrugivanje, ali jednako tako i za brzo prihvaćanje nakon kratke faze prilagodbe. Važno je imati sudruga u zahebavanju nekog trećeg, pa neka je došao iz same Mandžurije. Uvjet je da se privolta na našu bandu i neka mu je po mogućnosti bušta puna šoldi kojima će otkupiti još pokoji preostali komad zemlje i konobu pogodnu za novi kafić ili kladionicu.

O kao ORIĐINAL
Od lat. -tal. originale; jedinstveno, izvorno. Ovaj pojam često se brka s pojmom -redikul. Kako god površni bili, Makarani nisu nikad svoje oriđinale nazivali redikulima.

U svakodnevnom gradskom leksiku nekada je postojala čitava skala naziva koja je oriđinale određivala pobliže. Iz tog antikog glosarija izvući ćemo dvije podvrste. ‘Furbo-bleko’, (lukav i budalast) složenica je za oriđinala koji premda tupast, ‘zna svome petku post’. Bez obzira na berekinade okolini je na svoj način simpatičan. Takva je bila Kate Penkala.

Nadimak je dobila po izuzetnom daru krasopisanja. Koliko god joj je rukopis bio krasan, sadržaj je bio blekast. ‘Štovana Mare, molim da ne gorite fugeru u dvoru za ispeć srdele, dok moji lancuni vise na tiramolu, ter se nemilo usmrde. Sa štovanjem Kate Penkala’, takve i slične uratke, slala je poštom na adrese do čijeg je kućnog broja mogla doseći rukom bez da se rastegne. Naravno, ova joj je aktivnost donijela epitet oriđinala. No da je furbasta, dokazala je pismom poslanim na više adresa diljem otadžbine. U pismu je stajalo kako joj je potrebita pomoć, jer joj je brat poginuo na fronti, a ona ostala bez korice kruha.

Glede brata, taj je bio živ, zdrav i neradnik bez premca. Berekinada joj je uspjela i šoldi su počeli pristizati. Da je osim furbasta bila i blekasta, dokazala je pismom poslanim na adrese s kojih je primila novac: ‘Cijenjeni naslove, harno Vam zahvaljujemo ja i moj pokojni brat na ukazanom milodaru. Sada možemo sebi priuštiti pristojniji život.’ Izbio je skandal, a Kate Penkala opravdala naslov ‘furbe-bleke’. Brata su joj godinama na kali pozdravljali sa -Živio Mate Pokojni!

‘Furbo-šelvatiko’ (lukav i bezobrazan), manje je omiljeni tip oriđinala. Takva je bila šjora Zanze. Goste je pri vižitama nudila slasticama uz opasku –Ne bi vas tila zgadit, ali na slatko je sletila brekuja. Isto kušajte, nije stađun od infeta! Gadeći goste uštedjela bi slatko za važnije vižite. Eto pravog primjerka furbe-šelvatike.

Jedan makarski oriđinal iz prošlosti izaziva posebnu pozornost. Riječ je o dr Anti Kačić-Peki. Bio je vlasnikom zgrade u kojoj je danas hotel Porin. Mušičav, i prenapadnog odijevanja, u stalnoj je pratnji ‘junaka’. Tog slugu, preteču današnjeg bodyguarda naziva pompozno ‘guardia divertimenti’. Služinčad iz kuće iznosi detalje o navikama ćudljivog gospodara: dnevna upotreba točno 24 faculetića s izvezenim monogramom, višesatna toaleta i kupanje u kozjem mlijeku, ispijanje ekstremnih količina čokolade, opsjednutost probavom i kolekcija porculanskih noćnih posuda-bukalina. Conte Kačić-Peko živio je život iz romantičnih romana i bio posljednji od svoje vrste.

Makarska je slovila za plodno rasadište oriđinala. Marko Uvodić u svojim Librima, smješta u radnju brojne lokalne furbe-bleke, furbe-šelvatike i slične. ‘Jadranski glasnik’ izdaje rubriku ‘Iz torbe Tona Ragužela’. Tog makarskog brijača koji brine za bolesnu mater, roditeljica šalje po dekote u Barbijerovu apoteku. Svoticu od 20 dinara žao mu je dati za lijekove, pa smišlja plan. Za 3 dinara kupuje naranču, limun i šećer, smuti ih i daje majci popiti. Ostatak novca zapije u prvoj krčmi. Ona ga sljedeći dan blagosljiva tvrdeći da joj je bol otišla ko rukon odnešena. Tona ne grize savjest i komentira -Bilo je dobro i meni njoj. Da sam kupio likariju bilo bi dobro samo Barbijeru, a Bog zna bi li materi pomoglo!

Uvodić na svojim izletima u Makarsku nailazi na oriđinale u Šarića dvoru, kultnoj destinaciji u današnjoj Prvosvibanskoj ulici. Tu jedan Baškovođanin prodaje jeftino vino, pa mjesto slovi kao sastajalište oriđinala bevadura. Uz Ragužela su uvijek nazočni Dekavalo i Toni Promutilo. Ova tri boemska mušketira perom Uvodića završavaju kao glavni junaci humoreski. Jedna od zabilježenih zgoda je ona s Promutilom. Neki ga turist šalje po rakiju u Baškovođanina iz dvora, dajući mu 6 dinara. Toni Promutilo gleda kako izvući korist, pa se zaputi put Baške Vode znajući da će tamo dobiti jeftinije. Žurno dolazi na odredište i uspije dobiti vino za dinar manje. Što zbog umora, a što zbog naginjanja iz bocuna, povratak natrag se oduljio. Vraća se predvečer i nalazi naručitelja u Pjerinovom hotelu na večeri.

Bocun se pri primopredaji razbija, pa Promutilo kuka iz svega glasa, a svijet se okuplja. Turista mu daje još 5 dinara samo da ga se riješi, te Toni dvostruko profitira. Svojoj kumpaniji iz Šarića dvora kasnije priča da mu se na putu u Vepricu ukazala Gospe i uputila ga kako izvući korist. Zato svečano priseže -Zavitujen se svaki dan molit Blaženoj Divici ovako-Gospe moja od bocuna, providi mi bićerina i buštu punu patakuna! Baš pobožno! Fjabe s oriđinalima zauzeli su nam u Kamarinu više mjesta od planiranog, no tko im može odoljeti? Posebno danas kada oriđinali postaju izumrla vrsta. Mjesto im zauzimaju grezi nasilnici bez trunke duha.

P kao PEŠTA i PEŠT

Makarsko – P nudi nam bogat izbor. Lokalitete: Petar (Sveti), Pliščevac, Potok… Česte pripravke iz starih kužina: poparu, panibrod, panjadu… Inventar kužine: pašabrodu, pot, piriju… Od tako plodonosnog slova – P, u Kamarinu ćemo prezentirati peštu i pešt. ‘Pešta’ od tal. -peste; kuga, slovi kao najveća tragedija u prošlosti grada. Danas se spominje tek prigodice o spomen-danima ili godišnjicama. Pamćenje o njoj u kolektivnoj memoriji blijedi, a sjećanja spašavaju tek znanstveni skupovi i običajne mise zahvalnice za zavjetni blagdan Srca Isusova. Legende sa uporištem u kobnoj 1815. godini, izumrle su s odlaskom predaka, ne prenijevši se na nove naraštaje. Zaboravom im je oduzeta i atraktivnost mističnog brenda kojeg je grad mogao baštiniti.

Pešta od talijanskog – peste; kuga, bio je udomaćen naziv za crnu bolest. Od poslovica s njenim spominjanjem znalo se čuti -Gora je od pešte sarajske šta mete ulice!, opisujući pri tom nečiji zao karakter i određujući usput lokalitet odakle je bolest prispjela, iz Sarajeva. U drugom slučaju pešta je metafora za neugodan vonj čovjeka ili prostora. -Smrdi ko pešta!

S ‘peštom’ se mogu dogoditi i neočekivane zabune u komentarima. -Kako ti lipo vonja ovaj pešt!, primjedba je koja sigurno ne hvali vonj kuge. U tom je slučaju riječ o ‘peštu’. Posuđenica iz mletačkog – pesto, koji označava začin jelu. Dobro izmiješana (speštana): slanina, češnjak i petrusimul, dodaju se nekim jelima (šugovi, pašta fažol) za moćniji i pikantniji okus. Tako bi neka stara domaćica za loš začin mogla prigovoriti – Ovi pešt ti smrdi ko pešta! Pa se misli šta je rekla!
Neki su tvrdili kako su začin ’pešt’ donijeli Mađari, pa otud po gradu Pešti i naziv. Eto cijele jezične zavrzlame oko naoko sasvim oprečnih stvari; bolesti i spize.
Toliko o pešti.

P kao PJATANCA

Red u posluživanju jela. Od tal. piatto. Makarska ljubav prema spizi toliko je intenzivna i spominjana da je postala poslovičnom i opjevanom. Odakle toliki žar za dobrim bokunima koji zna prijeći u opsesiju? Na početku priče svakako stoji glad. Teška vremena oskudice, pretpostavile su svim ambicijama onu najvažniju -Kako se najesti? U vremenima kad bi se to ostvarilo, nova je ambicija bila da ono što se popapa bude što ukusnije, a pjatance obilatije.

U lokalnim fjabama o pjatancama, smrt je upletena začuđujuće često.

Tako je stara nepokretna lazarica godinama čekala odlazak na onaj svijet. Osim što je bila bogoljubna važila je i za sladokusnu, te je zapitala svećenika na ispovijedi -Don Dinko, kad dođem na oni svit oće li tamo bit svega? -Oće Marjeta!, tješio je župnik -Anđeli i kerubi će svirat na orgulje. Ti ćeš sidit među dušama od raja, puhat će blagi lahor! -Ma ne mislim ja na lahore, nego oće li pjatance bit pune latežina, mulama, mlade janjetine, gofa, rafijola!, zamarijala se svojom vizijom raja. Svećenik se prekrstio i odlučio se ne dati joj još sveto ulje.

Pjatanca u Makarskoj ima još jedno značenje, turobno i teško. Riječ je o ‘fratarskoj pjatanci’. Pojam je svakako dobio ime po velikom drvenom pladnju s kojeg se uzimala spiza za obroke redovnika. Na spomenutoj fratarskoj pjatanci nije se dijelila spiza nego su se ostavljala neželjena djeca. Pod okriljem noći položila bi se na široki drveni pladanj na samostanskim vratima. Dijete bi preuzeli fratri i zbrinuli u splitsko sirotište Martinis-Marchi. Eto kako su spiza, smrt i novi život kod nas povezani u krug sličan obliku pjatance. Pozabavite se onim pjatancama punim dobre spize. Ove druge neka vas preskoče.

Novu điradu sa antikim pojmovima nastavljamo u slijedećem Kamarinu.
Piše Marino Srzić / foto: privatni album

- Oglas -