-Crno ruho uzmi na se, jer ti nosim tužne glase!, čuo se glas šjore Vinke s mobitela. Autor redaka nekim slučajem još nije znao za vijest koja se širila medijima poput plime, te mu Vinkina stihovna poruka iz korizmene Muke gorke nije bila odmah jasna. -Šta to govorite? Uskrsni je ponediljak, korizma je gotova! -Korizma je gotova, ali gotov je i Frane!, zajecala je Vinka. -Koji Frane? -Kako koji Frane?! Papa je partio! Ajde vidi na enternet!, kazala je i plačući prekinula vezu. U Kamarinu više ništa ne prolazi bez Vinke, pa tako ni tužna vijest koja je zatekla svijet.
Mali puk i najsudbonosnije, povijesne trenutke proživljava na svoj način. U povijesnim udžbenicima stajati će kasnije kako su brojne državne delegacije, velikodostojnici i na stotine tisuća vjernika ispratili papu Franu na posljednju partencu. Spominjat će se njegovo djelovanje koje je za crkvene konzervativce znalo biti skandalozno, te kako je od njegovog pontifikata crkva pokušala krenuti novim putem. Tako će stajati u literaturi. No, nama je svakako zanimljivije kako su Vinka, Anka, Paško, Mere i pridružena im Marta doživjeli papin odlazak.
Cijeli tjedan bio je ispunjen što Ankinim i Vinkinim pozivima, što fermavanjem na kali s Paškom i Merom, što zazivanjem Marte Trumbete ispod ponistre autorovog radnog mjesta. Redali su se pitanja -Šta kažu kad je sprovod?, -Iđe li kogo od naših u Vatikan?, -Oće li bit štogo oragizovano u Makarsku u čast blagopokojnog?, -Je li triba izvisit crni štrat na ponistru?… i tako unedogled. Potpisnik redaka počeo se, ni kriv ni dužan, osjećati kao Vatikanski Kamerlengo, komornik i ceremonijal-meštar, što mu je izazvalo nervozu.
Onda je pametna Vinka zaustavila ‘teror’, zaprijetila kumpaniji da prestane s morenjem i kazala – Svi se lipo skupimo u mene na dan sprovoda u subotu, pa ćemo vidit šta i kako!
Jučer smo dakle s kauča, fotelja i katriga, poredanih oko televizora u Vinkinom tinelu, ispratili Svetog Oca.
Valja znati kako su nazočni šarolikog stava spram Svete matere crkve. Vinka nije nikad obadavala trenutne režime u prakticiranju vjere. Umjereno je pobožna, praktična vjernica. Anka je daleko složeniji slučaj. Katehetski najpotkovanija, zahvaljujući teti koludrici, no uz to za ne falit i velika je poklonica pokojnog samoupravnog socijalizma. Mere Općinska ratoborna je križarica. Makar za staža nisko rangirana kao čistačica, na radnom je mjestu u općinskoj zgradi, izvršila više ‘diverzija’ kontra bezbožnog sistema, negoli sve ondašnje katoličke udruge zajedno. Podmećući Glasove koncila i Marijine glasnike u fascikle sa službenim Narodnim novinama, fasovala je par prijava i prijetnju otkaza. Zato je bila posebno agresivna spram ‘friških’ u crkvenih bancima gdje je zavladala gužva u 90-im godinama. Posebno je bila žestoka na Martu Trumbetu. Ta bi, da su u ponedjeljak mudžahedini došli na vlast, već u utorak klanjala i stavila feređu. Paško Cima je bio ni tamo ni vamo, ‘mezo pivac-mezo kanjac’.
Trebalo se naoružati strpljenjem i rešpektom prema starosnoj dobi i ideološkom opredjeljenju publikuma za dostojno izdurati TV-prijenos ispraćaja. Komentari i zapažanja krenuli su simultano s početkom ceremonije.
-Nije da se intrigajen u Njegovu zadnju volju, ali isto je triba ostavit u teštamenat da ga pokopaju u luksusnijem kapselu, a ne vako siritonjiskom ko da su ga u Komunalno uzeli!, nije mogla izdurat žestoki tradicionalist Anka, a da ne prokomentira skromnost pogrebnog kovčega. -Ti si jedna prava nazadnica!, napala je Vinka -On je tio pokazat kako na putu prima gori, pokazala je prstom prema plafonu -Neće pomoć kapsel ni da je od zlata! -Je li tako mali? -Je!, odgovorio je ‘mali’.
-On radi po socijalnom nauku crkve!, izjavila je ponosna što je uspjela točno upamtiti negdje pročitani termin, Marta Trumbeta. -Vinka tebi svaka čast šta si rekla. Za oni svit ti ne triba ništa drugo nego skršene prazne ruke i pravedna dila!, izjasnila se i Mere, a onda se okomila na Martu -A ti Trumbeta nemaš šta tute govorit da je naš papa bio od socijale! Ti si od socijale! Glumiš sirotinju! Iskoristila si od Socijalnoga za dodatke na penziju, a vamo afitaješ sobe fureštima i dižeš šolde! Od straha da je Mere još žešće ne napadne, Marta je odšutjela atak.
Javio se i Paško -Kuco lajone! Kako vas nije sramota! Čoviku sprovod, a vi se usparlatale ko da ste na peškariji! -Moramo štogo komentarisat! Zašto smo se onda skupili? I ti si nikidan ćakula u kanpu s onin Bračaninom kad je bio sprovod!, optužila ga je Anka. -To je drugo! Prvo to nije bio papin sprovod, a drugo u Bračanina san mora naručit srdele kad ih bude solio da me ne priskoči ko lani!, objasnio je Paško i prateći misu s ekrana sasvim tečno na latinskom počeo izricati formulu ispovijedi -Konfiteor Deo omnipotenti… -Nu ga! Ko da je kardinal! Kako znadeš na latinskome?!, začudila se Marta.-Tako kako san ministrira dok je još bila misa na latinskome, dok si ti bila infišana u Lenjina!, spustio joj je zločesto.
-Mučite! Evo naših!, najavila je Vinka dolazak hrvatske delegacije. -Ajde more stat! Šesni su i uredni i jedan i drugi, ali bi isto bilo lipo da su im žene stavile na glavu velete i da ima kotul, a ne gaće!, skeptično je ocijenila Anka. Onda je krenuo zaziv svetaca na kojeg su odgovarali u glas s grlenim -Ora pro nobis! Kada je počelo sa svecima za koje nisu čuli, malo ih je štufalo, pa su krenuli u raspravu o papinom pontifikatu.
-Milosrdan je vrlo bio, uvik sirotinji dava bez da mu išta vrate, a ne ko mi!, uzdahnuo je Paško. -Ja san uvik pomagala slabije, a apožito otkako je papa počeo to češće priporučivat!, digla je ponosno glavu Mere. -Ma kome si ti štogo dala bez interesa?, obrecnula se Vinka. -Ti ćeš mi reč! Jesan li dala Antici Mučenici oni kapot od najbojega štofa šta san ga nosila samo od sveca! -Dala si ga jer se više nisi mogla uvuč u njega, a Antica je ko suva grana pa obuće ispod njega još svoj stari tašelani kapot!, poentirala je Vinka. -A šta si ti kome pomogla?, izazvala je Mere. -Ja!, zapeškerila se Vinka -Jesan li primila bidne Ukrajince u staru kuću šta mi je bila ostala od matere! Bez naplatit! -Nisi naplatila jer si vidila da imaju šoldi!, izbečila se Mere. -Je li to oni Krainci šta su ti kupili materinu kuću za…, naivno je Anka skoro otkrila cijenu, no prije nego što je odala cifru, Vinka je prosiktala -Muči!, i počela prozivati Martu -A ti? Jesi ti učinila koje dilo milosrđa kako je pokojni uvik priporučiva?
-Kako nisan? Jesan li godinu dana išla u vižite onoj u starački dom u Split i nosila joj i voća i napolitanki i eurokrema i svega! Još je živa! -A zašto si je pristala obilazit?, mignula je Mere Vinki. -Nije više potribna! -Nije istina! Nego si nosila krivoj! Krivo su ti rekli u koju je sobu tvoja rodica koju nikad nisi vidila, a šta se vratila iz Njemačke, pa si nosila drugoj! Tila si od te rodice akužat koji euro! I dok si ti nosila pogrišnoj, dotle ti je rođak potpisa ugovor s pravon rodicon i odveo je doma!, zacerekala se Mere. Marta je postiđeno umukla što je potvrđivalo da se afera s ‘falšon rodicin’ zaista i dogodila.
-A vi barba Paško?, usudio se upitati autor. Paško se posve unio u provjeravanje znanje misnog latinskog iz davnih dana ministriranja, te se naglo prenio. -Šta? -Jesi ti činio dila milosrđa kako je papa Frane uvik priporučiva, duša mu se Raja nauživala, pobožno je objasnila Anka. -Jesan! Žedne napojio! Vele ti san ih u mojoj konobi častio! -Častio si ih, jer si zna da će štogo donit izist da bi se mogli napit, pa bi i ti uz njih laba!, odvratila mu je borbeno Mere. -Je i šta unda! Oni su izvršili dilo milosrdno gladna naraniti, a ja žedna napojiti, šta znači da smo bili u duplo milosrdni, slavodobitno je zaključio Paško.
Činilo se da nitko iz publike pred televizorom Vinkinog tinela nije učinio ništa za bližnjega svoga bez interesa. A autor teksta je dobro znao kako nije tako i da ih treba pustiti da se išvogaju, makar je dostojanstvo nalagalo da bar u tim trenucima ne čine skandale.
Lijes je krenuo prema Bazilici Sante Marije Maggiore i svi su ušutjeli. Cijeli je nastavak prijenosa protekao u tišini. Samo bi povremeno izrekli po koju riječ -A koliko je dice zaštitio, uzdahnula je Anka. -A vele ti je grišnika utišio, prošaptala je Mere. -Koliko je svitskih glavonja za mir kumio!, kazao je Paško. -U pržune iša i zločince ispovida!, rekla je Marta. -I onu nevoju od Puntina ruskoga nagovara je da ferma taracat tuđu zemju, ali ga nije posluša!, geopolitički je zaključila Vinka.
Na kraju prijenosa su se ženske rasplakale, autoru se stisla njoka u grlu, a Paško se spominjući ‘alegoriju’ na čempres koja će mu doć glave, per la finta iseknjivao u veliki faculet.
-Ajme mali jel ti se čini da smo mi s našim brontulanjem privršili miru dok nam papu pod kamenu ploču stavjaju, uhvatilo je grizodušje šjoru Vinku. -Nemoj ti ovo stavjat u Kamarin da se svit ne smije i da nam još zamire. -Neće vam niko zamirit! Evo šta je papa Frane reka. Samo da nađem na mobitelu. Evo, tu je: ‘Osmijeh širi mir u našim srcima i među drugima, pomaže nam prebroditi poteškoće i nositi se sa svakodnevnim stresom. Pomaže ići kroz život s humorom’ Eto to je reka! -Onda objavljuj!, složila se kamarinska kumpanija.
-Nego ko će bit novi papa?, zapitala se Vinka. -A da je otvorit kladionicu?, zagrijao se Paško. -Ni govora! To je bezbožno!, skočila je Anka -Triba čekat dok iz fumara vatikanskog ne izađe bili dim, pa kako Bog da! -Taman kad izađe bili dim iz Vatikana, čekat ćemo da prodimi iz fumara na Poglavarstvo posli izbora, sjetila se Mere.-E za to ćemo učinit kladionicu, to nije bezbožno! I to ćeš objavit u Kamarin. Je li tako mali? ‘Mali’ je mudro činio kuco. Nekad valja čuvat i svoju bekinu.
I tako ispratismo papu Franu. Sve uz poneki dobroćudni škerac. Uvjereni smo da nam ne bi zamjerio…
Piše: Marino Srzić / foto: privatni album
