Književnik Ivica Mijačika objavio je svoju četvrtu knjigu humoreski, pod imenom „Istina, tako je to bilo“, koja donosi 51 priču o ljudskim slabostima, nepredvidivim životnim situacijama i apsurdima svakodnevice. Riječ je o autorovoj 12. knjizi, a novo izdanje, objavljeno u nakladi Jesenski i Turk, premijerno će biti predstavljeno u Zagrebu, na ovogodišnjem Interliberu, u subotu 14. studenog. Uz autora će o knjizi govoriti njezina urednica Nera Karolina Barbarić, dok će moderatorica biti Zrinka Turalija. Tekstove pak interpretiraju glumci Joško Ševo i Boris Svrtan.
Nakon prošlogodišnje zbirke humoreski „Zar i ti, auto moje?“, Mijačika se vraća svojem prepoznatljivom književnom svijetu, i ponovno bira originalni koncept i jednaku vještinu ispreplitanja fikcije i stvarnosti, pri čemu humor nije tek sredstvo zabave nego i način promatranja života. Ovoga puta svih 51 humoresku povezuje jedan lik – Ante, čovjek iznimne dosjetljivosti, nepresušne mašte i silne potrebe da ozbiljnost svakodnevice pretvori u smijeh.
Tko je zapravo Ante? To se pitanje nameće već pri čitanju proslova koji potpisuje Lada Martinac Kralj. Ante je, piše u proslovu, osebujan, nemiran, inteligentan i zaigran čovjek, majstor smicalica koji svoje male predstave režira u stvarnome životu. Njegova pozornica može biti nogometno igralište, vaterpolski bazen, kazalište, restoran, ured, vojarna ili liječnička ordinacija. A glumci?
– Antini partneri u igri, do samoga kraja nesvjesni da su mu partneri, bili su njegovi suigrači na terenu (nogometnom, vaterpolskom ili teniskom), njegovi prijatelji, roditelji, susjedi, slučajni suputnici ili poznanici, kolege na poslu, u kazalištu. Oni su ti koji su se našli zagledani u zrcalo igre koju je izrežirao Ante. Oni su ugledali sebe, a ustvari svoju taštinu, pretjeranu ozbiljnost ili zabrinutost, svoju smiješnu fiksaciju ili iluziju. Oni su se na kraju nasmijali samima sebi ili udarili po čelu, kako ih je „opet diga“! A neki su možda doživjeli i katarzu shvativši koliko je glupo i nepotrebno zaplesti se u vlastitu ambiciju, uskogrudnost, umišljenost, laž ili predrasudu, piše Lada Martinac Kralj.
Ante je tako kadar medicinskom špricom pretakati vino iz boce u bocu kako bi prikrio zamjenu vrhunskog vina onim mnogo lošijim, kriomice čistiti snijeg na hotelskom parkiralištu ili s potpuno ozbiljnim izrazom lica izgovarati najnevjerojatnije tvrdnje, dok se u sebi jedva suzdržava od smijeha.
Ono što Mijačikinog Antu čini osobito zanimljivim jest činjenica da njegove šale nisu zlonamjerne. On ne ponižava svoje „žrtve“, ne dijeli lekcije i ne nastupa s pozicije moralne nadmoći. Naprotiv, kada se njegova igra rasplete, smije se zajedno s onima koje je uspio nasamariti.
U proslovu se Lada Martinac Kralj pita i je li Ante zapravo Mijačikin alter ego, no ne nudi jednoznačan odgovor.
– Ne možemo se ne zapitati, poznavajući životopis Ivice Mijačike, koji je opasno komplementaran s onim Antinim, je li to zaista bilo, i je li „Istina, tako je to bilo“ ustvari vrhunski autobiografizam, jesu li stvarni (i nimalo obični) događaji iz piščeva života postali materijal za umjetničku obradu. I dalje, povećava li se interes za čitanje ili smanjuje ako smo sigurni da su ono što čitamo moguće kriške života?, otvara pitanja i ostavlja čitatelja s upitnicima.
Naglašava međutim jedno Antino viteško načelo, a to je da se nikada protivnika ne mrcvari, što oslikava duh knjige. Jer iza naizgled jednostavnih šala kriju se pronicljiva zapažanja o ljudskoj prirodi, a smijeh postaje sredstvo kojim se razotkrivaju naše male i velike slabosti.
Knjiga je podijeljena u sedam poglavlja, a priče obuhvaćaju različita razdoblja Antina života, od mladenačkih i studentskih dana do zrelih godina. Radnja se seli iz Makarske u Zagreb, Bonn i Istanbul, iz nekadašnjih vojnih objekata u sportske bazene, s književnih večeri u kazališne garderobe i svakodnevne gradske prostore.
Mijačika je tijekom književnog stvaralaštva gradio opus u kojemu važno mjesto zauzimaju poezija, kratka proza (humoreske) i drama. Njegove priče obilježavaju jezična zaigranost, neočekivani obrati, ironija te poseban osjećaj za detalje i karaktere.
Novom zbirkom „Istina, tako je to bilo“ Mijačika istražuje prostor između ozbiljnoga i smiješnoga, stvarnoga i izmišljenoga, običnoga i apsurdnoga.
I dok će čitateljska publika u Zagrebu o njoj slušati već 14. studenog, makarska će publika junaka Antu, skupa sa svim njegovim dogodovštinama i “bazama”, imati priliku upoznati početkom iduće godine. Neki možda pronađu i odgovor o identitetu zagonetnog Ante.
Ivona Ćirak