U svega nekoliko mjeseci makarski Dom zdravlja ostao je bez dvije liječnice obiteljske medicine. U svibnju je u mirovinu otišla dr. Žaklina Džamonja, s 1. srpnja dr. Jadranka Pavlinović. Odlazak je najavila i dr. radiologije Maja Pandža, a do kraja godine odlazi i dr. Matko Pavlinović. Dr. Vedran Srzić već je produljio ugovor budući je ostvario uvjete za odlazak u mirovinu, ubrzo će uvjete imati i dr. Matko Josipović te dr. Marija Galić, a valja im pridodati i pedijatricu dr. Zlatu Đedović Husović.
Istina, liječnici mogu produljivati ugovore do svoje 70. godine, no mogu i drugačije odlučiti. Što po tom pitanju čini uprava županijskog Doma zdravlja? Poduzima li neke korake i radi li na strategiji Grad Makarska, zajedno s okolnim općinama? Na koji način spriječiti crni scenarij u kojem će tisuće pacijenata tražiti tko će im pustiti uputnicu, lijek, tko će ih liječiti? Danas smo objavili ispovijest kroničnog bolesnika koji je praktički ostao bez zdravstvene skrbi, a u potrazi za rješenjem morao je pohoditi ordinacije i tražiti tko će ga primiti. I tako puta 1800, koliko je pacijenata imala dr. Pavlinović.
Za pet godina bit će nekoliko tisuća pacijenata ukoliko se već sada ne bude mislilo na zamjene. Jer, kako smo naveli, još nekoliko liječnika je praktički blizu mirovine. Za deset godina od postojećih liječnika obiteljske medicine ostat će ih možda četvoro.
Za županijski Dom zdravlja to je definitivno daleka budućnost. Vidimo to po oprečnim izjavama koje dobivamo iz uprave vezano za slučaj ordinacije dr. Pavlinović, a koje nas navode na zaključak da se niti nisu na vrijeme pripremili, premda se radi o terminima kao što su tjedni, a ne godine.
Istina, posljednjih se godina radilo na dodjeljivanju specijalizacija koje financira EU, pa bi Makarska kroz koju godinu trebala dobiti svog radiologa, ili neke doktore obiteljske medicine. No priča nije tako jednostavna, što na koncu vidimo i iz slučaja makarskog laboratorija, kojem je svojedobno osigurana magistra biokemije (Selma Kuvačić), a koja je na koncu išla na specijalizaciju. Ili pak iz slučaja rendgena gdje je prošle godine posebno pozdravljen dolazak dr. Maje Pandže, a koja je također najavila odlazak iz makarskog Doma zdravlja.
Gradonačelnik Zoran Paunović je čak u nekoliko navrata izjavljivao kako su riješili pitanje zdravstva, pa iako je i tada bilo jasno koliko je neutemeljena i nerealna takva tvrdnja, vrijeme i stanje na terenu najbolje ju je demantiralo. U ovom trenutku u makarskom Domu zdravlja otvoreno je nekoliko problema: imamo jedan tim bez nositelja i bez doktora, drugi tim je dobio nositelja (dr. Bušić na mjesto dr. Džamonje), no u ordinaciji će do daljnjeg biti zamjene jer je doktor još uvijek na specijalizaciji. Rendgen ostaje bez radiologa, pa koliko god u upravi Doma zdravlja tvrdili da se nalazi mogu iščitavati iz bilo kojeg dijela županije, to nije rješenje. Makarsko primorje je veliko, a ultrazvuk je, uostalom, prilično često indiciran. Ovo su sve akutni problemi. Kronični su nam dobro poznati.
I mogli bi se svesti na sljedeće: na tržištu nema doktora, a ako ih ima, teško ih je privući u Makarsku, ili pak zadržati u Makarskoj. Može li Grad Makarska zajedno s okolnim općinama razmisliti o nekakvoj dugoročnoj strategiji, kada Županija zanemaruje naš Dom zdravlja, a apeli baš i nisu urodili plodom? To nipošto ne znači amnestirati Dom zdravlja od odgovornosti, no činjenica je da istupi gradonačelnika Paunovića vezano za odnos Županije prema makarskom zdravstvu i Makarskoj općenito nisu bili politički mudri. Ni stranačka vertikala koja je postojala ranije – kad je gradonačelnik bio Jure Brkan – nije se pokazala efikasnijom za Makarsku. Složit ćemo se da politika nije uspjela učiniti bogznašto u smislu lobiranja, što nekim gradovima u zaleđu očito bolje leži.
Baš zato bi se ovo pitanje trebalo depolitizirati i sustavno prionuti izradi strateškog plana koji bi barem donekle promišljao (skoru) budućnost. Ono što Grad Makarska trenutno čini jest stipendiranje deficitarnih studija (s 232 eura) u koja spada i medicinski fakultet odnosno sestrinstvo. No podsjetit ćemo da je u akademskoj godini 2022./2023. Grad Makarska ukinuo medicinu kao deficitarni studij te je tek nakon naših upozorenja ispravljen ovaj kardinalni propust. Međutim, studente je od stipendiranja odbio uvjet po kojemu moraju odraditi onoliko godina u gradskom domu zdravlja koliko su godina stipendije dobili. Prve je godine, stipendija, naime, iznosila 1000 kuna. I svih troje studenata završne godine medicine odbili su – o čemu smo pisali – stipendiju s riječima kako se zbog takvih iznosa ne isplati obvezivati.
Stipendija je povećana, ali uvjet je ostao isti. I uvjet je zbilja logičan, jer u protivnom stipendija nema smisla, međutim, Grad Umag to radi na drugačiji način. Stipendije dijele studentima iz cijele RH, a iznosi se penju do 5000 eura u akademskoj godini. Makarska stipendija na godišnjoj razini vrijedi 2320 eura.
No ono čega je Grad Umag dobro svjestan jest da se mlade ljude treba potaknuti i kroz izdašnu pomoć u rješavanju stambenog pitanja. Naime, upravo zbog ostanka i(li) dolaska liječnika na područje grada uveli su program poticane stanogradnje, pa liječnici mogu osigurati stan po daleko povoljnijim uvjetima i cijenama od tržišnih. Grad Makarska o poticanoj stanogradnji odavno više ne govori, a hoće li umaška priča postati realnost u neko dogledno vrijeme, vjerojatno nećemo morati puno čekati.
Svima je jasno da je glavna odgovornost na Ministarstvu i Županiji, a tek onda na dobroj volji jedinica lokalne samouprave. Međutim, problem možemo promatrati, ili tražiti rješenje. Dovođenje specijalista u Makarsku ili pak osiguravanje smještaja nekim liječnicima dobar je početak, no ako se ne bude mislilo na (skoru) budućnost, vrlo skoro mogli bismo se naći u puno zahtjevnijoj i teže rješivoj situaciji od ove u kojoj smo danas.
Pri tome primarno mislimo na politike usmjerene prema današnjim studentima odnosno budućim liječnicima. U ovoj akademskoj godini iz Makarske ih je medicinu upisalo čak osam, što može biti odličan poticaj za promišljanje. Maknemo li faktore na koje ne možemo utjecati, i koji će ih možda u konačnici sve rasuti po Hrvatskoj ili Europi, ipak ostaje onaj jedan dio na koji i lokalna i regionalna uprava mogu barem pokušati utjecati.
Ivona Ćirak /foto M.D.
