Predstava “Halatafl” kazališta HNK Šibenik i Teatrina Grdelin, te gostovanje književnika i novinara Jurice Pavičića, bili su šlag na tortu ovogodišnjeg kKutz-a koji je ovime došao nadomak velikog jubileja, 20 godina manifestacije u tučepskim zaseocima. Posljednja večer 19. kKutz-a održana je jučer u Podpeći i iako je u prvotnom planu, kasnije ometenom nesretnim požarom, finale trebalo biti u vidu koncerta Psihomodo popa, izvrsno izvedena predstava i gotovo pa familijarno druženje s Pavičićem pokazali su se kao drugačija, no jako dobra alternativa.
Pavičić se u razgovoru s Ivicom Mijačikom, moderatorom i “tatom” festivala, dotaknuo raznih, lokalnom stanovništvu bliskih tema. Mijačika je kroz ćakulu s književnikom, novinarom i inače zaljubljenikom u film, publiku proveo kroz najpoznatije romane, a posebna točka razgovora bio je razgovor o hotelu Jadran kojem Pavičić nije posvetio samo kolumnu nego i dio knjige.
Predstava “Halatafl” zahvaljujući sjajnim glumcima i dinamičnoj priči nije mogla završiti drugačije nego iskrenim pljeskom publike. Naime, Boris Svrtan i Darko Milas u ovoj su socijalnoj tragikomediji uspješno dotaknuli više slojeva priče kojom se predstava bavi, pa su oko neizbježne političko-društvene okosnice glumci majstorski pleli univerzalne ljudske dvojbe oko promašenosti/uspjeha, životnog smisla/praznih ljuštura…Svrtan i Milas glume dva naoko oprečna, a zapravo zrcalna lika koji su, u nekim drugim okolnostima, poteze možda mogli povući drugačije. Ostaje vječno pitanje slobode izbora u konstelaciji sudbinskih faktora poput “vlastitog mentaliteta, prostora i mjesta rođenja”. No unatoč činjenici da je život omeđen takvom sudbinom već davno otišao ukrivo, predstava ipak ne ostavlja publiku bez nade, nudeći utjehu u istom tom mentalitetu, pogubnom a opet nam bliskom i poznato. Mentalitet je to koji jamči preživljavanje kroz humor i trijumf emocija nad raciom, pa taman one bile – potpuno lude.
Sjajni dijalozi, režija i gluma čine ovu predstavu jako lijepim finalom predjubilarnog kKutz-a.
Sjetu zbog završetka festivala je Boris Svrtan na šarmantan način odagnao pozvavši publiku da zaplješće spektakularnom tučepskom vatrometu, jedinom na svijetu koji ne stoji ni eura, ne straši životinje a svejedno oduševljava publiku. Nakon predstave i proznog predjela u vidu Jurice Pavičića posjetitelji su imali priliku uživati u druženju, pjesmi i odličnoj spizi za koju se iz godine u godinu, sve predanije i galantnije, brinu Bluesun hoteli.
Iako je publika kKutz-a ponešto razmažena s odličnom selekcijom, izvrsnom organizacijom koja ne trpi propuste, i svim ostalim što ide uz ovu autentičnu manifestaciju, nije zgoreg podsjetiti koliko se ljudi trudi da bi to sve bilo na željenoj razini.
Ivica Mijačika je na zatvaranju jako dobro, bez velike filozofije, sažeo ključne sastojke za kKutz-ov recept.
– Na prvom je mjestu kvaliteta, pa ambijent, ljubaznost, organizacija i, da citiram našeg izbornika Dalića, poniznost, otkrio je Mijačika na kojeg se nadovezala voditeljica Ružana Kovač kazavši da sve to ima temelj u samoj publici.
Posjetitelji kKutz-a, među kojima je sada već povelika baza onih koji bi mogli dobiti značke za vjernost, mogu potvrditi da su svi navedeni sastojci festivala pomno odvagani. No riskirajući da ćemo biti patetični primijetit ćemo da sve to ne bi opstalo bez presudnih začina, ljubavi te entuzijazmu. Ljubav prema umjetnosti i ljubav prema baštini, zaseocima u koje umjetnost svake godine uspješno stiže, bez sumnje su glavni motor kKutza.
Ivona ćirak/ foto MD
