Grad Makarska odabrao je osječku tvrtku CON-FORMO d.o.o. za opremanje Ville Irene, a vrijednost radova je, kako smo već pisali, jest nešto više od 200 tisuća eura s PDV-om. Baš iz razloga jer Villa Irena ima u javnosti konotaciju skupog projekta, istražili smo koliko su u približno istom razdoblju stajali slični hrvatski interpretacijski i posjetiteljski centri. Zaključak nas je iznenadio: po cijeni četvornog metra Villa Irena (zasad) ipak ne odskače od usporedivih projekata. No projekti s kojima smo usporedili makarski objekt u nečemu se prilično razlikuju, a to su izvori financiranja i transparentnost oko modela upravljanja.
Priča o energetskoj obnovi Ville Irene počela je, podsjetimo, još 2020. godine, kada je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Gradu odobrio oko 115 tisuća eura. Radovi su trebali krenuti 2021. godine i trajati svega 120 dana, a objekt je u to vrijeme bio zamišljen kao pomorsko-arheološki muzej.
Umjesto toga uslijedili su prekid radova, promjena izvođača, izmjena projektnog zadatka i potpuna promjena koncepcije objekta. Grad u propisanom roku nije završio projekt pa odobrenih 115 tisuća eura nikada nije povučeno, što nam je potvrdio Fond za energetsku učinkovitost. Energetska obnova završena je tek 2024. godine, kada su, prema proračunskim izvršenjima koja smo analizirali, evidentirane i posljednje isplate za tu fazu projekta. Iznos ide preko 575 tisuća eura, bez opremanja u koje Grad kreće tek sada.
U međuvremenu je pak Villa Irena od pomorskog muzeja postala budući Centar za posjetitelje, s prostorom za povremene izložbe, radionice i kulturna događanja, ali i sa suvenirnicom, prodajnim dijelom te takozvanim kulturnim caffe barom. Tijekom kampanje za lokalne izbore 2025. godine gradonačelnik Zoran Paunović i njegova zamjenica Antonia Radić Brkan prilikom obilaska objekta poručili su kako se nadaju da će prostor zaživjeti već tijekom tog ljeta. U studenome iste godine rok je pomaknut na proljeće 2026. No ni to se nije dogodilo.
No da se vratimo na financije – do sada je, kako smo naveli, u Villu Irenu uloženo 575,729 tisuća eura, a kada se tome pribroji opremanje prostora, ukupna vrijednost investicije ide preko 776 tisuća eura. Kada se ovaj iznos podijeli s površinom od približno 285 četvornih, dosadašnja ulaganja s novim opremanjem iznose oko 2.724 eura po kvadratu.
Najbližu usporedba Villi Ireni, i po površini i po projektnom zadatku te namjeni, našli smo u Kući kostrenskih pomoraca, otvorenoj krajem 2023. godine. Poput Ville Irene, ni taj objekt nije novogradnja. Riječ je, kako se vidi iz opisa projekta, o sanaciji, adaptaciji i unutarnjem uređenju stare škole iz 1893. godine, koja je prenamijenjena u interpretacijski centar pomorske baštine. Objekt ima 260 četvornih metara, raspoređenih na tri etaže, s multimedijalnim i interaktivnim postavom. Ukupna vrijednost radova i opremanja iznosila je približno milijun eura, što daje oko 3.846 eura po četvornom metru. To je znatno više od Ville Irene.
Drugi primjer rekonstrukcije postojećeg objekta je Centar za posjetitelje Poklon u Parku prirode Učka. Centar je otvoren 2021. godine, a nastao je rekonstrukcijom i sanacijom starog, devastiranog i napuštenog gospodarskog objekta. Na oko 1.200 četvornih metara smješteni su stalni postav, edukacijski sadržaji, prostor za povremene izložbe, konferencijska dvorana, suvenirnica, uredi, caffe bar, garaže i gospodarski prostori. Investicija je vrijedila približno 26 milijuna kuna, odnosno 3,45 milijuna eura. Cijena iznosi oko 2.876 eura po kvadratu.
Poklon je mnogo veći od Ville Irene pa je zbog ekonomije razmjera usporedba ograničena, ali je po projektnom zadatku vrlo sličan: postojeća zgrada pretvorena je u višenamjenski posjetiteljski centar s izložbenim, edukacijskim, prodajnim i ugostiteljskim sadržajem. Valja ipak istaknuti da je Poklon otvoren 2021. godine, otkada su cijene u građevinskom sektoru enormno rasle.
Interpretacijski centar maritimne baštine DUBoak u Malinskoj je, a druge strane, novogradnja. Otvoren je 2022. godine, ima 352 četvorna metra građevinske bruto površine, multimedijalni postav, višenamjenski izložbeni prostor te prostore jedriličarskog i ribolovnog kluba. Zgrada ima i ozelenjeni krov povezan s javnim parkom. Objavljena vrijednost objekta iznosila je oko 11,5 milijuna kuna, odnosno 1,53 milijuna eura. To daje približno 4.336 eura po četvornom metru.
Novogradnja je i Speleon, Centar podzemne baštine u Rakovici, otvoren početkom 2023. godine. Kružna zgrada površine 1.200 četvornih metara sadrži stalni postav, multimedijalnu dvoranu, dječju igraonicu, knjižnicu, depo, urede, atrij, suvenirnicu i prostor za okrjepu. Projekt je zbog rasta cijena i problema u opskrbnim lancima na kraju stajao oko četiri milijuna eura, odnosno približno 3.333 eura po kvadratu.
Od četiri usporedna projekta, dakle, Kuća kostrenskih pomoraca i Centar Poklon rekonstrukcije su postojećih zgrada, dok su DUBoak i Speleon novogradnje. Objavljene cijene usporednih projekata kreću se između približno 2.876 i 4.336 eura po četvornom metru. Villa Irena, nakon pribrajanja novog opremanja, iznosi 2.724 eura po kvadratu bruto površine.
To ne dokazuje da je svaki trošak Ville Irene bio opravdan niti da su svi projekti potpuno usporedivi. No usporedba pokazuje da Villa Irena po cijeni četvornog metra nije očit hrvatski izuzetak.
No kad govorimo o upravljanju prostorom, tu dolazimo do važnije razlike između Makarske i usporednih projekata.
Prije početka radova na Kući kostrenskih pomoraca već je postojala ustanova Centar kulture Kostrena, osnovana upravo radi upravljanja objektom. Centrom Poklon upravlja Javna ustanova Park prirode Učka, dok Speleonom upravlja Javna ustanova Baraćeve špilje. U tim se projektima pitanje operatora nije ostavljalo za razdoblje nakon nabave namještaja.
Kod Ville Irene još uvijek nije tako. Još u svibnju ove godine Gradu Makarskoj smo slali upite o budućem modelu rada objekta. Prema dosadašnjim odgovorima i gradskom tumačenju Kulturne strategije, kulturnim i programskim dijelom trebala bi upravljati ustanova Gradski muzej Makarska. Međutim, još uvijek nije definirano tko će i po kojem modelu voditi ugostiteljski i prodajni dio. Nije poznato hoće li se caffe bar i suvenirnica dati u zakup ili koncesiju, hoće li ih voditi Muzej, neka druga gradska ustanova ili trgovačko društvo, tko će zapošljavati djelatnike, tko će snositi troškove redovnog rada i održavanja te kome će pripadati prihodi.
Plan upravljanja destinacijom jasno opisuje sadržaj: u prizemlju bi trebali biti arheološka prezentacija, tematska suvenirnica i ugostiteljski kutak, a na katu izložbe, radionice i različita događanja. Dokument pak ne daje odgovor tko sve to operativno vodi i financira.
Zbog svega toga problem Ville Irene nije samo u tome je li 776 tisuća eura previše ili premalo za obnovu i opremanje ovakvog objekta. Problem je što se kapitalno ulaganje približava završetku, a javnosti još uvijek nije predstavljen cjelovit model njegova budućeg rada. Dosadašnji istupi predstavnika gradske vlasti nisu bili ozbiljni ne samo zbog obećanja o (skorom) otvaranju objekta koje se nije dogodilo, niti zbog činjenice da su u jeku lokalne kampanje zatajili činjenicu da je Grad Makarska ostao bez 115 tisuća europskih sredstava zbog kašnjenja. U ovom trenutku trebalo bi, naime, biti jasnije što točno možemo očekivati u Villi Ireni, jer bez održivog financijskog plana i kulturnog programa Villa Irena može i u sezoni 2027. biti dovršena građevina, no još uvijek nedovršen javni projekt.
Ivona Ćirak