Luisa Pascu bila je jedna od sedam gostiju makarske ljetne rezidencije u kojoj su, putem platforme Kolekcionart, mladi likovni umjertnici imali priliku predstaviti svoje radove, a 23-godišnja Luisa je ujedno jedina među njima koja ima vezu s Makarskom.
Točnije, ova mlada likovna umjetnica koja trenutno završava postdiplomsku godinu na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, iako rođena u Beču, a odrasla djelomično u austrijskoj prijestolnici, djelomično Zagrebu, ima čvrstu vezu s gradom pod Biokovom. Naime, Luisin je djed rođen pored Makarske, a baka u Makarskoj ima kuću, pa je većinu ljeta provela tu.
Kazat će kako joj je u “tipičnom makarskom danu” najprirodnije uputiti se u smjeru Krvavice, puno plivati, puno sjediti i piti kavu, a nevečer se zaputiti u grad na piće. Sada je u Makarskoj bila kao gost, a po njezinom su mišljenju organizatori odradili super posao.
S Luisom koja na Akamediji završava postdiplomski studij, a iza sebe ima dvije samostalne izložbe, razgovarali smo nakon odlaska iz umjetničke rezidencije, točnije, prije povratka u Zagreb.
– Posjetitelji su bili isti kao i na svakom umjetničkom događanju: neki stidljivi, drugi znatiželjni i komunikativni. Nije svima umjetnost polje interesa, kazat će Luisa.
Na pitanje je li makarska, pa i hrvatska publika premala, a s obzirom na prevladavajuću kulturu kiča i slabijeg interesa, odvraća kako to nije njezin doživljaj.
– Trenutno završavam postdiplomsku godinu na Akademiji, i živim u idealnoj stvarnosti u kojoj se susrećem s puno ljudi, odnosno kolega koji imaju istu strast kao i ja; stoga nemam osjećaj kao da specifično u Hrvatskoj fali interesa za umjetnost. Mislim da umjetnost općenito ima manju diskurzivnu ili provokativnu moć nego što je to imala u, primjerice, 1950-tim godinama, ali to je zato što danas imamo puno jača i prodornija sredstva komunikacije. Što se tiče Hrvatske, možda na trenutke osjetim stav većine – da je umjetnost samo lijep dio interijera ili dio povijesti, a ne ono što zaista i je, a to je nešto živo i smisleno. Možda bih to osjetila i u Belgiji ili Njemačkoj, tko zna, otvoreno će mlada umjetnica.
Što se tehnika tiče, u zadnjih godinu dana bavila se pretežno uljem i akvarelom, no osim toga, kako veli, voli i uljene pastele, tuš, ugljen, video, kao i slikanje murala.
– Motiv koji mi se često ponavlja je ljudsko tijelo i motivi iz svakodnevnog života, privučeni kroz filter rutine ili cinizma, kazuje Luisa čije radove uistinu obilježavaju naoko obični, svakodnevni momenti koju ju intrigiraju.
Zanimalo nas je koji je tip umjetnika što se inspiracije tiče, “lupi” li ju u glavu, kuha li se ili naprosto poteče kad uzme kist u ruke.
– Najčešće ne prepoznam dobru ideju kao dobru, jer mi često projekti na kojima se najdulje zadržim nastaju iz banalnih misli. Ponekada ih razvijam odsutno, svakih nekoliko dana u usputnim trenutcima dok hodam ili dok sam na wc-u. Ponekada ideje imaju svježinu koja me natjera da ih realiziram prije nego što krenem razmišljati. Najmanje od svega volim stati pred prazan papir i natjerati se da nešto izađe, iako u kriznim razdobljima mora do toga doći. Izvor ideja je vjerojatno naš karakter: ono što nas muči, ono oko čega se svađamo, ono što nas brine ili zanima od djetinjstva, otkrila nam je Luisa.
Ivona Ćirak /foto: privatni album
