Grad Makarska je jedan od gradova u Hrvatskoj koji su prihvatili SDP-ovu rezoluciju “Sigurno mjesto za žene”, a ovaj će se dokument naći sutra pred makarskim vijećnicima na sjednici Gradskog vijeća. Riječ je o svojevrsnoj “špranci” koju su preuzeli i gradovi Zagreb, Rijeka, Jastrebarsko, Zabok, Supetar itd.
Zanimalo nas je, između ostalog, i kakve efekti donošenja rezolucije očekuju u tim lokalnim sredinama zbog čega smo se s nekoliko pitanja obratili udruzi B.a.b.e., nevladinoj organizaciji osnovanoj 1994. godine s ciljem promicanja ženskih ljudskih prava i osiguravanja jednakih mogućnosti za sve građane u svim područjima društvenog života u Republici Hrvatskoj. Aktivnosti udruge posebno su usmjerene na prevenciju i suzbijanje svih oblika rodno uvjetovanog nasilja, promicanje rodne ravnopravnosti te zastupanje i praćenje zakonodavnih procedura, javnih politika i provedbenih mjera.
Budući je većina dokumenata donijeta tijekom 2023. godine rezultatima se, kažu iz udruge, nadaju kroz ovu godinu.
– Zahtjev za stvaranjem društva utemeljenog na ravnopravnosti ključ je općeg ekonomskog i društvenog uspjeha, dio je najviših ustavnih vrednota Republike Hrvatske, jedna od temeljnih vrijednosti Europske unije i jedno od temeljnih prava utvrđenih u ugovorima i Povelji Europske unije o temeljnim pravima.
Unatoč postojanju čitavog niza potpisanih međunarodnih ugovora, povelja i konvencija te nacionalnih zakona (Zakon o ravnopravnosti spolova, Zakon o suzbijanju diskriminacije i Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji), propisa, dokumenata i institucionalnih mehanizama koji bi trebali osigurati ostvarenje te ideje, podaci o stanju rodne ravnopravnosti ne daju razloga za optimizam te iziskuju da i lokalne vlasti u svojim politikama, ustroju i praksi ozbiljno povodu računa o svemu onome što je moguće učiniti na lokalnoj razini. Tu ulogu lokalnih vlasti potrebno je posebno naglasiti jer je ova sfera uprave ljudima najbliža.
Tijela lokalne vlasti predstavljaju posve sigurno najbolju razinu za borbu protiv ustrajno prisutnih i opetovano ponavljanih manifestacija nejednakosti kao i za promicanje ideje društva jednakosti. Prepoznalo se kako su lokalne vlasti kroz svoju nadležnost i u suradnji s cijelim nizom lokalnih aktera, u mogućnosti poduzeti konkretne akcije u korist ravnopravnosti žena i muškaraca te osiguranje zaštite potrebitih.
Za stvaranje društva utemeljenog na ravnopravnosti od odlučujućeg je značaja ne samo da tijela lokalne vlasti u svojoj politici, ustroju i praksi vode računa o rodnoj dimenziji i time zadovolje zahtjeve sadržane u donesenim aktima, potpisanim ugovorima i poveljama, već da se s obzirom na procijenjeno aktualno (nezadovoljavajuće) stanje na tom području učine dodatni napori, koji uključuju definiranje standarda u aktivnostima i postupanju s ciljem postizanja stvarne ravnopravnosti žena i muškaraca.
Donošenjem Rezolucije predstavnička tijela na lokalnim razinama jasno i nedvojbeno pokazuju svoj stav i opredijeljenost za inkorporiranje načela rodne ravnopravnosti u sve sfere svog djelovanja za koje su ovlaštena sukladno pozitivnim propisima te svoju predanost ostvarenju javno obznanjenih ciljeva, odgovaraju iz udruge B.a.B.e. na naš upit o ulozi lokalne samouprave.
Zanimalo nas je koji su alati u rukama s obzirom da lokalna vlast ne može utjecati na postupanje policije, sudova ili cnetara za socijalnu skrb.
– Iako nemaju izravnog utjecaja na postupanje policije, sudova ili centara za socijalnu skrb, jedinice lokalne samouprave mogu svojim postupanjem mijenjati stavove svojih građana i građanki prema ravnopravnosti, utjecati na razinu osjetljivosti prema diskriminaciji temeljem spola, odnosu prema rodno uvjetovanom nasilju, uklanjanju predrasuda o ulogama žena i muškaraca u obitelji, na tržištu rada, sferi javnog i političkog djelovanja itd. Čitavim nizom mjera i akcija moguće je stvoriti drugačije ozračje u lokalnim sredinama te utjecati na ponašanje stanovnika koji onda svojim reakcijama i razinom netolerancije na diskrimincaiju mogu utjecati na ponašanja unutar institucija.
Premda je za svaku promjenu stavova društva potrebno vrijeme, dobro osmišljenom suradnjom sa svim ključnim akterima (od organizacija civilnog društva do institucija, političara i utjecajnih pojedinaca) te djelovanjem u različitim, za zajednicu važnim područjima (socijala, obrazovanje, kultura, tržište rada, mediji itd.) moguće je utjecati na promjene.
Zanimalo nas je i što je moguće nadodati uz ono što je gradska rezolucija već propisala.Iz udruge poručuju kako je važno imati kontinuiranu financijsku podršku skloništima za žene žrtve nasilja/ odnosno otvaranje skloništa ako još ne postoji, a iskazana je potreba s obzirom na incidenciju nasilja. Nadalje, vele kako treba provesti edukaciju zaposlenih unutar izvršne vlasti (gradska vlast – upravni odjeli) te raditi na unaprjeđenju načina prikupljanja informacija (statistički i administrativni podaci o faktorima rizika i pojavnosti nasilja) s ciljem sprečavanja nasilja i pružanja zaštite i podrške žrtvama (što se prikuplja, koliko često, od koga se prikuplja).
– Da rezolucija ne bi ostala na deklarativnoj razini, bilo bi dobro nadodati tko će (koje tijelo) i kako pratiti njenu primjenu i ostvarenje. Također treba ukazati na adekvatnu alokaciju resursa kako bi se mjere mogle realizirati, odnosno naglasiti da će proračun jedinice lokalne samouprave pratiti opredjeljenost iskazanu kroz Rezoluciju, ističu.
Dodaju kako je smještaj žrtava nasilja nakon izlaska iz skloništa, odnosno sigurnih kuća, vrlo važan aspekt u osnaživanju i prevladavanju traume proživljenog nasilja.
– Iz dostupnih podataka je razvidno da Republika Hrvatska ne raspolaže dovoljnim brojem stambenih jedinica koje, sukladno Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, omogućava smještaj svim potrebitim žrtvama. Mjere vezane za pravo na stambeno zbrinjavanje potrebno je koordinirati sa Središnjim državnim uredom za obnovu i stambeno zbrinjavanje, a broj raspoloživih stambenih jedinica utvrditi na temelju zajedničkih procjena.
Uz mjere stambenog zbrinjavanja žrtava nasilja (kratkoročno ili dugoročno) bilo bi potrebno razmišljati o njihovoj zapošljivosti, odnosno intenzivnom uključivanju žrtava u mjere aktivne politike zapošljavanja s ciljem njihove ekonomske neovisnosti i samostalnosti.
I na kraju predlažemo svim jedinicama lokalne i područne samouprave da razmisle o širem kontekstu uvođenja rodne ravnopravnosti koji prelazi okvire sigurnosti žena i zaštite od nasilja na način da izrade Akcijske planove za ravnopravnost žena i muškaraca, za kraj će iz udruge.
Ivona Ćirak / foto MD
