Već godinama, a uskoro će i cijelo desetljeće tomu, bucmasta maskota Jeti, personifikacija slasne fritule, zaštitni je znak makarskog Adventa. Nudile su se razne fritule na Kačićevom trgu, potom pored Parka fra Jure Radića gdje je bilo klizalište, no Jeti nikad nije napuštao makarski Božićni grad. Svo se vrijeme smiješio sa svog kioska, šireći miris božićnih mirodija.
– Moglo bi se zaista reći da smo zaštitni znak jer smo svo vrijeme nudili svoje fritule, a osim u Makarskoj prodavali smo ih do sada i u Splitu, i u Zagrebu, i u Zadru. Ove godine prodaju se u Zadru putem franšize koja nam se pokazala najučinkovitija, a doznajemo kako idu odlično. U Zagrebu se nude u Kraš caffeu, gdje stavljaju i njihov čuveni preljev od bajadere. A u Makarskoj, već znate – na Kačiću smo kao i svake godine, te na našem stalnom mjestu, u Jadranskoj, kazuje nam Lovorka Vuković, koja je zajedno sa sinom Teom došla do čarobne formule.
Pitamo ju koja je tajna; dakako, ne tražimo kompletni recept, ali nas zanima u čemu je štos.
– Tajna je u kvaliteti fritula, u okusu i mirisu. Što se recepta tiče, ja sam zaista imala nekakav recept od prijateljice koji mi je stajao u laptopu, a kod nas je u obitelji uvijek bila tradicija za Božić pripremati fritule. To je podrazumijevalo kuhanje krumpira, gnječenje, ali ih se moralo dugo tući kuhačom. Kasnije smo taj recept s vremenom modificirali.
Ove naše fritule su, naime, isto od krumpira, okus im je poput tog starinskog, ali se rade od instant smjese, koja omogućuje da se i u današnje brzo vrijeme okus tradicije u kratkom roku donese na stol. Taj početni recept je dosta dorađen, a izum praha je ideja sina Tea. Prednost praha je da je mobilan, jednostavan, a omogućuje i pripremanje kod kuće, od smjese koju također prodajemo. Važno je reći i da je smjesa veganska, posna i bez bojila, otkriva Lovorka.
Kako bi se ubrzalo spravljanje fritula u vrijeme veće gužve, imaju i specijalni stroj, pa fritulice katkad frigaju ručno, a katkad se služe strojem.
– Bez lažne skromnosti mogu reći da su fritule postale makarski brend. Sjećam se kako je jednom jedan gospodin, kad su naše fritule bile na zagrebačkom i splitskom Adventu, komentirao kako jako voli tu slasticu i kako je probao brojne druge. Kazao je: Treba probati sve, pa onda donijeti sud, a ja nakon kušanja svih ostalih mogu reći da su vaše fritule čarobne. Ima takvih anegdota puno, ali tko će ih se sjetiti. Posebno nam je drago kad nam se vraćaju djeca, koja mogu birati među jako puno preljeva i posipa za fritule, a obično su im najdraže šarene mrvice, kazuje Lovorka.
– Moj Teo je zaslužan za sve novotarije, on radi na razvoju, kako proizvoda tako i brenda, on se jako trudi oko poboljšanja, a ja sam trenutno samo podrška, za sve što treba, ponosno će za kraj mama Vuković koja je, i godinama prije stvaranja brenda, frigala fritule, što doma za Božić, što časteći svoje goste u hostelu Yeti koji je nekad vodila obitelj Vuković.
Mini donuts, objasnila bi gostima, koji bi se, kaže, mahom oduševljavali dalmatinskom slasticom koja je naoko tako jednostavna, a opet puna tajnih trikova koji ju čine nezaobilaznom delicijom blagdanskog stola. Obitelji Vuković mora se stoga odati priznanje da su fritulu sačuvali od zaborava, pomno je prilagodivši suvremenom čovjeku.
I.Ćirak/ foto: privatni album
