Tučepljanin Zvonko Brbić je još prije 15-ak godina na parkiralište ispred obiteljske kuće i turističke agencije stavio tablu s natpisom “Rich only” (Samo za bogate) i time izazvao poveću pažnju hrvatskih medija.
Brbić više ne drži turističku agenciju nego je upravo ovih dana otvorio hostel “One more time”, ali natpisa na skupom parkingu i dalje ne manjka, a ovih dana ponovo ni medijske pažnje. Kako je o tome pisao Večernji list, kojeg je alarmirao bračni par iz Mostara, očito uvrijeđen Brbićevim alanfordosvkim porukama, riječ je o “bahatom činu kakvih na obali ima sve više”.
Među natpisima na samoj tučepskoj šetnici, na privatnom posjedu ovog Tučepljanina, ističe se poruka “Plati ili ne smetaj”, “Tko nema para, bez njega se može”, “Zabranjuje se predlaganje lakih rješenja te se svi zadaci izvršavaju po strogim uputama El Comandantea”…Istaknuta je i tabla “In God we trust, all others pay cash” (Vjerujemo u Boga, svi ostali plaćaju u gotovini), a ispod nje poznata poruka “Rich only” uz oznaku parkinga.
Brbić kaže kako se ne zamara kritikom nacionalnog dnevnika i konsterniranim turistima.
– Nekidan sam razgovarao s prijateljem iz Beograda pa smo se sjetili nekih poruka čuvenog Grunfa iz Alan Forda koji je inspirirao i natpise na majicama. Jedna od tih je “Sirotinja stalno gunđa, a bogati šute i trpe”, ili ova koju sam stavio – “Tko nema para, bez njega se može”. Učinilo mi se bazom i baš mi je drago da sam isprovocirao mainstream medije.
Uostalom, svi znamo da onaj koga hvale obično ne valja, za razliku od onoga kojeg kude pa se ne zamaram. Netko to shvati kao šalu, netko se uvrijedi; evo baš mi je jedan Mađar komentirao tablu “rich only” kako je genijalna baza, kazuje Brbić.
Kaže kako ne vidi u čemu je problem s isticanjem materijalnog statusa te kako je licemjerno zgražati se nad tim.
– Pa cijeli svijet počiva na ljudima koji su bogati i uspješni, bili oni poslovni ljudi ili nogometaši. Neće vas nitko pitati koja je tajna tvog neuspjeha nego koja je tajna tvog uspjeha. Netko shvaća, netko ne. A što se tiče parkinga, pa jeftiniji je nego u Makarskoj. Kod mene se plaća 20 eura cijeli dan, nakon 17 sati 15 eura, a poslije 20 sati se plaća 10 eura. U Makarskoj je sat parkinga 4 eura, preko puta Grme cijeli dan košta 30 eura. Čak nam je lani bilo i skuplje. Naplaćivali smo 200 kuna što je nešto manje od 30 eura. I uvijek je išlo, i prije i sad, kaže Brbić koji očito zna da reklama čini čuda, bila ona loša ili dobra.
Otkriva nam da je otvorio hostel i kako istu filozofiju masne cijene primjenjuje i u smještajnom objektu.
– Prizemlje sam pretvorio u hostel i ležaj naplaćujem 60 eura. Ljudi se čude cijeni i kažu mi da su to loši gosti. Ljudi ne razumiju da su to sjajni gosti. Mladi, kulturni, spremni potrošiti, ne kuhaju, ne treba im parking…Ne može bolje, veli naš sugovornik.
Pitamo ga kako ide.
– Tek smo otvorili, ali interesa ima. U mladima je budućnost, ja ne znam zašto stalno podilazimo gostima , umjesto da se okrenemo mladima, za kraj će Tučepljanin.
I koliko god se ljudi zgražali nad isticanjem platežne moći kao važne valute, Brbić je u pravu kad kaže kako živimo u materijalnom svijetu. Ali koliko će u njemu biti duhovnog, ne može nitko izvana definirati – to svak bira za sebe.
Ivona Ćirak / foto privatni album
