NaslovnicaKOLUMNEKamarin Marina SrzićaKAMARIN MARINA SRZIĆA Abecedarij svetoga Kleme: Od anonimnog mučenika do makarskog odvitnika

KAMARIN MARINA SRZIĆA Abecedarij svetoga Kleme: Od anonimnog mučenika do makarskog odvitnika

Naravno da je zvala. Ovaj put se nije kao obično oglasila sa -Alo Mali! Vinka tute!, nego je šćeto-neto u mobitel izbiflala -Ko se na Klementa na drva ne ogrije, cilu zimu od plaurite boluje! Jeli ti to znaš? Mali je znao. Bilo mu je drago da nakon toliko vremena opet čuje zaboravljenu makarsku šentencu. Ipak se donekle i dišperao, jer mu je dalo u glavu koliko je star, pa pamti ono čega bi se još sjetili samo oni iz Bazane ili pod pločama u kanpu.

-Sutra je sveti Klemento mučenik, makarski zaštitnik, večeras se otvara raka!, nastavila je. -Znam! -Znan da znaš. I zato u ovi Kamarin nema redikulada, nego ćeš objavit jedan… Kako bi rekla? Jedan letak od slova do slova o svetom Klemi.-Kakvi letak? -Svako slovo od A do B da opisuje koju enformaciju o našen zaštitniku. -Mislite od A do Ž? -Cilu abecedu! Mirita naš Kleme, jer bi bez njega svi otišli u prdec. Sa svin igralištima, spomenicima, šetnicama i drugin… Kako bi rekla? -Projektima? -E, to! I zato nema odmora dok traje obnova, nego zasuči rukave i udri po makinji. Fršten? -Na zapovid vojvodo!, spremno je odgovorio autor i bacio se od A do Ž, na ‘Abecedarij svetoga Kleme’

A – Anonimni mučenik
Makarski sveti Klement nije slavni papa Klement I., koji se slavi dva dana kasnije. Naš je Klement nepoznati mučenik iz prvih stoljeća kršćanstva čije ime povijest nije zapisala. Nije bio ni kralj ni papa, nego običan čovjek, pa ga je u Makarskoj oduvijek bilo lako doživjeti kao svoga.

B – Biskup Nikola Bijanković
Da nije bilo makarskog biskupa Nikole Bijankovića, ne bi bilo ni ove štorije. Sklon pokori i skromnosti, no uporan i odlučan, uspio je izmoliti od Vatikana da njegova biskupija, iscrpljena nakon turskih ratova, dobije moći mučenika. Upornost se isplatila 1725. godine, kada je bosonog i s konopcem oko vrata dočekao brod s relikvijama, te uskliknuo ‘Ave sancte, esto nobis propitius et clemens!’ (Zdravo sveče, budi nam milostiv i blag!).

C – Clemens
Budući da su kosti mučenika iz Rima stigle bez imena, upravo je ta posljednja riječ Bijankovićeva pozdrava– clemens (blagi, milostiv) odlučila da ga biskup s pukom na licu mjesta ‘krsti’ kao Klementa. Tako je bezimeni mučenik na rivi dobio ime.

Č – Četiri ključa
Oko otvaranja svečeve rake ustalio se protokol koji najbolje opisuje stoljetni odnos Crkve i Grada. Uoči blagdana trebaju se skupiti četiri ključa od koje dva čuva Crkva, a dva svjetovna vlast. Tek kad se svi ključevi nađu na istom mjestu i okrenu u bravi, svetac postaje dostupan pogledima vjernika.

D – Doček na rivi 1725.
Zamislite taj prizor u jesen 1725. godine: jedrenjak ulazi u luku, zvona zvone, pucaju kubure i maškule, a cijeli grad čeka na obali. Iz Rima stiže izmoljeni dragocjeni teret, a narod ga dočekuje kao najveće blago. Od tog trenutka zauvijek je promijenjena duhovna karta Makarske.

DŽ – Džepne molitve
Nije se svetom Klementu molilo samo u nedjeljnoj odjeći za misu. Tiha pobožnost živjela se u hodu. Stari su ribari i težaci nosili izlizane sličice ili medaljice u džepovima trliša, a žene u traversama. Uz zaziv Klementu išlo se na more, u polje, započinjao dan. Bile su to kratke molitve, jednostavan šapat uz veslo, motiku i komin. Kleme je uvijek bio ‘pri ruci’.

Đ – Đir procesije
U ophodu su svi – svećenici, redovnici, bratimi, vatrogasci, gradska glazba i vjerni puk. Koračati iza svečevih moći za Makarane je bio znak pobožnosti i poštovanja, ali i lokalnog ponosa.

E – Euharistija u katedrali
Srce cijelog događaja je misno slavlje u katedrali Svetog Marka. Kroz desetljeća su se za oltarom izmjenjivali brojni biskupi i nadbiskupi, ali poruka je ostajala ista – podsjetnik na to koliko vrijede ustrajnost, vjera i zajedništvo u gradu.

F – Filipinska crkva i selidba
Dok se stolna crkva obnavljala 1965. relikvije su privremeno preseljene u crkvu sv. Filipa Nerija. Pedantni arhivski zapis bilježi da su prevezene privatnim automobilom, a vozač je tu vožnju naplatio točno 12.000 tadašnjih dinara. Što bi odgovaralo dvjema današnjim plaćama, kao da danas relaciju od crkve do rive platite 2500 eura. Slučaj se brzo pročuo gradom, crkovinari su negodovali, a jedna je vjernica vozaču dogodine pri cjelivanju relikvija dobacila -Možeš ga pojubit 12 ijada puta koliko si mu dinara naplatio, ali te neće uslišat! Ingordima je put u raj zakveštan sa 12 ijada krakuna!

G – Gradski statut
Ono što je stoljećima živjelo među ljudima, dobilo je i službeni pečat. Blagdan svetog Klementa uvršten je u Statut Grada Makarske, čime su se i na papiru spojile svjetovna i crkvena tradicija. Tako grad u listopadu slavi svoj dan, a u studenome zaštitnika.

H – ‘Hrabreni sveče’
Himnički napjev Hrabreni sveče, koji je u čast zaštitnika na latinskom spjevao vikar don Josip Čobrnić, Makarani su s oduševljenjem prihvatili. No prijevodi na talijanski (msgr. Cezar Pavišić) i hrvatski (Stjepan Ivičević) znali bi katkad postati kamen smutnje između autonomaša i narodnjaka. Na jedan blagdan sv. Klementa u crkvi je nastala opća larma: jedni su pjevali „po mletački“, a drugi „po naški“, pri čemu je i jedan mladi svećenik rodom iz Imotskoga zaurlao talijanštinom kao da je iz Firence. Skandal je prekinuo župnik don Pavlović Lučić zapjevavši na sav glas izvornu latinsku verziju – koju gotovo nitko nije znao pratiti pa je u crkvi napokon zavladao mir. I dok je latinski izvornik tada spasio stvar, hrvatski prepjev toliko je srastao s Makaranima da ga malo tko u gradu nije znao napamet.

I – Ivanišević i Kačić
Bez dvojice makarskih plemića, Antuna Ivaniševića i Jakova Kačića, sveti Klement vjerojatno nikada ne bi stigao pod Biokovo. Oni su u jesen 1725. potegnuli sve do Rima, u vrijeme kad je takvo putovanje bilo prava avantura, i od pape Benedikta XIII. osobno preuzeli relikvije za svoj grad.

J – Jubilej u novom stoljeću štovanja
Nakon što smo lani, 2025. godine, zaokružili velika tri stoljeća otkako je sveti Klement stigao u Makarsku, ove smo godine zakoračili u četvrto stoljeće zajedničkog hoda. Tri stotine i jedna godina neprekinutog slavlja na isti datum brojka je kojom se malo tko može pohvaliti.

K – Kapelica Kačića
Kad su kosti svetog Klementa stigle u Makarsku, katedrala još nije bila dovršena. Zato je svetac prvih četrdeset i pet godina bio ‘podstanar’ u obiteljskoj kapelici obitelji Kačić. Tek 1770. godine svečano je preseljen u katedralu u vlastiti oltar koji daje izgraditi biskup Blašković.

L – Lik iz Kamarina
I naš Kleme je na neki način stalni član kumpanije iz tinela šjore Vinke. U Kamarinu nikada nije bio poslovično strogi svetac s visine, već netko posve blizak, domaći. Često ga se spominje, zaziva u nevolji i u šali, kao tihog člana obitelji koji s kumpanijom ravnopravno dijeli svaku radost, brigu i ćakulu.

LJ – Ljubav prema zavičaju

Gdje god da su se Makarani rasuli po svijetu 21. studenoga uvijek jače zakuca srce za rodnim krajem. Spomen na Klementa budi osjećaj da negdje postoji mjesto kojemu uvijek pripadaš.

M – Moći ispod stakla
Pogled na svečeve ostatke ispod stakla rake nekome možda djeluju čak i zazorno. No Makaranima je tihi podsjetnik na prolaznost svega zemaljskog i vjeru u Vječnost.

N – Nebeski odvjetnik
‘Lako ti je s Bogom bit u dobre, kad imaš kuma za sveca’, zborio je stari puk misleći na svog zaštitnika kojeg u makarskim molitvama često zovu ‘odvitnikom’ On poznaje narav svoga grada, njegove dišpete i rišpete, te uvijek pomaže kad zatreba.

NJ – Njega identiteta
U vremenu kad se sve brzo mijenja, blagdan svetog Klementa dođe kao dobrodošlo sidro i prilika da usporimo, te budemo jedni s drugima. Kroz stoljetne običaje i prepoznatljivu makarsku bliskost, grad svake jeseni iznova potvrđuje svoj duh i čuva ono po čemu je prepoznatljiv.

O – Otvaranje rake i trodnevnica
Nakon trodnevne priprave, užežin blagdana, 20. studenoga, nosi posebnu dozu tišine i iščekivanja. Poslije večernje mise okreću se ona četiri ključa i otvara se raka. Taj trenutak, kad vjernici u tišini prilaze oltaru i cjelivaju relikvije najemotivniji je dio proslave.

P – Prisciline katakombe
Prije nego što je postao Makaranin, sveti je Klement stoljećima počivao u rimskim katakombama svete Priscile. Od tih tihih, mračnih podzemnih hodnika do suncem okupane makarske rive, malo koja priča ima tako uzbudljiv put dostojan pravog filmskog scenarija.

R – Raka od mramora

Oltar u kojem sveti Klement počiva pravo je umjetničko blago. Izrađen od raznobojnog mramora u kasnobaroknom stilu, svjedoči o tome koliko su stari Makarani držali do svoga zaštitnika, ne štedeći ni truda ni novca da svetac u stolnoj crkvi dobije dom kakav zaslužuje.

S – Studen u mjesecu studenom
Ni zime više nisu što su nekad bile, pa ni ona stara poslovica koju Vinka spominje ‘Ko se na Klementa na drva ne ogrije, cilu zimu od plaurite boluje!’, kao da više ne drži vodu. Uz sve češće južine i sve rjeđe prave hladnoće, za Klementa nam više i ne treba vatra u peći, ali plamen ljubavi prema našem svecu i dalje tinja i grije srca Makarana.

Š – Štovanje koje nije stalo
Kroz protekla tri stoljeća mijenjale su se države i vlasti, harale su kuge i trešnje, no štovanje svetog Klementa nikada nije posustalo. Čak i u desetljećima kad vjera nije bila poželjna u javnosti, katedrala je bila puna.

T – Talijanski časnik i dvije glave
Zbog toga što dijeli ime s papom Klementom I., naš je zaštitnik znao izazvati zabune kod stranaca. Zabilježena je epizoda o talijanskom časniku koji se u ratnim vremenima zatekao u Makarskoj. Vidjevši njegove moći u katedrali, zapanjeno je uzviknuo: „Dio mio! Un santo e due teste!“ („Bože moj! Jedan svetac, a dvije glave!“), jer je u Italiji već štovao papu Klementa, sve dok mu nisu objasnili da Makarska čuva drugog Klementa.

U – Uspomene iz djetinjstva
Blagdan svetog Klementa za mnoge je Makarane zapisan u sjećanju po svečanoj odjeći, boljoj spizi, toploj kući, ali i onom iskrenom dječjem strahu dok se u redu čeka ljubljenje kovčega iza čijeg stakla počiva svečeva lubanja. Te male, snažne slike djetinjstva s godinama se pretvore u najljepšu vezu s rodnim gradom i njegovom tradicijom.

V –Vlast i Klement
Nova je vlast odmah nakon Drugog svjetskog rata pokušala održati privid dobrih odnosa sudjelovanjem u obredu otvaranja rake s bijelim gvantama na rukama. Godine 1944. i 1945. za tu su ulogu birali politički neutralne domaće ljude kako ne bi izazvali revolt zbog nedavnog strijeljanja don Delića. No 1946. knjiga je spala na došljake po službi pa su pokušali nagovoriti izvjesnog Stojana, kršnog Bosanca. On je prijedlog s gnušanjem odbio uz antologijsku izjavu -Krsne mi slave, kosti bi u ruke i primio, ali bijele rukavice ne stavljam! Nisam ja tamo neki grof kapitalista nego proleter i borac!

Z – Zatvaranje rake
Sve što je lijepo ima svoj smireni kraj, pa tako i ova svečanost. Nakon blagdana, na večernjoj misi, uz molitvu i pjesmu raka se ponovno zaključava do idućeg studenoga, a svetac ostaje bdjeti nad gradom u tišini katedrale.



Ž – Žena ili muškarac?

Kao gost nekadašnjeg bana Josipa Jablanovića, Makarsku je posjetio poznati srpski antropolog Jovan Cvijić. U katedrali im je župnik don Niko Ribičić otvorio raku kako bi znatiželjni gost pogledao svečevu lubanju. Nakon dužeg mjerenja, Cvijić je zaključio da se navodno radi o ženskom kosturu. Šokirani župnik preklinjao je da vijest ostane tajna kako puk ne bi pao u sumnju, vjerojatno misleći -Ako sad neko prospe ćakulu da je Kleme žensko, Makarani će dignit graju da će se dimit do Vatikana.

Ovaj se Kamarin ponešto odužio, no dok ga je autor sklopio, pa dao Vinkinoj ekipi na recenziju i odobrenje, teksta se nakupilo. Dragi pratitelji Kamarina, cijela kumpanija i autor od srca vam čestitaju blagdan zaštitnika grada! Bili gorljivi vjernici ili tek poštovatelji tradicije, budite uvjereni da vas naš Kleme neće zaboraviti.

Piše Marino Srzić