Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća gradonačelnik Zoran Paunović otvoreno je rekao kako se, nažalost, ne vidi svjetlo na kraju tunela vezano za izgradnju Kulturnog centra na Živkinom dvoru.

Ne zato jer nedostaje novca; do takve brste brige i do te etape Grad nije niti došao. Svjetlo gradonačelnik ne vidi jer se i dalje vodi spor Grada s Crkvom (ujedno i pregovori!) vezano za status ljetne pozornice.

Parking na Živkinom dvoru jest gradski, no u uobuhvatu vizije Kulturnog centra je i dio koji je sporan. Zbog svega toga ovaj je kapitalni projekt na dugom štapu. Može se realizirati za tri, pet, deset godina, a možda se ne realizira nikad.

Podsjetimo da Grad s Crkvom već dugo i za sada bezuspješno pregovara i oko nekih imovinsko neupitno čistih projekata, poput vjerskog vrtića ili Centra za djecu s posebnim potrebama koji su u vlasništvu Splitsko-makarske nadbiskupije (Župe Kraljice mira) i s kojima bi Grad ušao u “deal”. Što se tek može očekivati kad imate sporenje oko čestice?

Pesimistični pogled na stvarnost koji je izrazio i gradonačelnik s metaforom o tunelu i svjetlu vodi prema pitanju – postoji li druga opcija.

Alternativa koja nije dovoljno dobra, ali može biti dovoljno brzo riješena i solidno prijelazno rješenje do samostojećeg objekta vidi se u prostoru Merkura 5. No, kako to ide gotovo sa svakim objektom i projektom koji nije u sferi stanogradnje, rješenje opet nije tako jednostavno.

Prva kočnica leži u činjenici da strategija razvoja kulturnog turizma koju je izradila zagrebačka firma Muze tamo niti ne predviđa nekakav dom za kulturu. Muze tamo, naime, vide galerijski prostor.

Galerija Antuna Gojaka po toj bi viziji, naime, selila u Merkur 5. Za ovu je ideju Grad Makarska naručio (još jednu) muzejsku koncepciju i (još jedan) projekt, no kako to bi to trebako izgledati, još uvijek nije poznato.

Kako bilo, sve i da gradska vlast odustane od ideje seljenja muzeja, galerija i ostalih ustanova, i Merkur 5 prepozna kao nekakvu prijemosnu ideju za kulturni centar, muče ih imovinsko-pravni odnosi čak i u ovoj zgradi. Naime, istina je da je Grad Makarska 1:1 upisan na zgradu Merkura.

No u naravi je jedan krak slova L (u kojem je obliku zgrada) gradski, a drugi Mate Jujnovića. Do takve je situacije došlo uslijed nagodbe prije nekih 12, 13 godina, a nakon čega je i taj dio i preostale kvadrate na prostoru bivše Metalplastike kupio kontroverzni prijevoznik.

Za bilo kakav zahvat i jedni i drugi trebaju potpise suvlasnika. S obzirom da su Grad Makarska i Mate Jujnović u otvoreno lošim odnosima, te da su Jujnovićevi zahtjevi prema Gradu općenito daleko veći nego što mu to novi Prostorni plan može ponuditi, jasno je da dijalog teško može voditi nečemu dobromu.

I tu je posve svejedno hoće li Grad tu zaista raditi galerijski prostor ili prostor za udruge u kulturi zajedno s dvoranom. Jujnović se ljutio na Juru Brkana što mu nisu dali uvjete za gradnju kao i prethodnicima, iako su mu zažutjeli prostor Metaplastike od preko 17.000 kvadrata; koliko tek može zamjerati Zoranu Paunoviću koji je ukinuo višestambenu izgradnju.

Tu dolazimo do treće opcije.

Treća bi opcija mogla biti stara škola. No i u ovoj zgradi Muze ne vide takve sadržaje nego proširenje obrazovne ustanove na prostor Galerije Gojak.

Prostor Industromontaže je još manje adekvatan, a gradska vlast je na jednoj od sjednica Gradskog vijeća izrazila nezadovoljstvo i samim ugovorom kakav je sklopljen između Grada i Države koja je ovaj objekt dala na korištenje Makarskoj.

Kako god okrenuli, ostaje gorak okus – kulturna infrastruktura u Makarskoj spojila je u sebi prokletstvo neriješenih imovinsko-pravnih odnosa, velikog oklijevanja i lošeg planiranja, bilo ono neambiciozno ili neopravdano ambiciozno.

A vizija Muza je bez sumnje nepotrebno ambiciozna i iako se radi o dugoročnom planu koji se proteže na desetak godina, ostaje dojam da je, u potrazi za nedostižnim savršenstvom, samo zakomplicirala stvari i pretvorila se u promašeni sadržaj.

Jer gradska vlast nikad nije spominjala financiranje svih tih silnih ideja, a u isto vrijeme je propustila aktualne natječaje koji bi možda pogurali bijednu kulturnu infrastrukturu u gradu s proračunom od 25 milijuna eura. Propustila je jer su svi ti veliki planovi na čekanju.

Umjesto da kaže kako se ne vidi svjetlo na kraju tunela vezano za Kulturni centar na Živkinom dvoru, gradonačelnik Zoran Paunović trebao bi, u posljednjoj godini mandata, biti ipak manje poetičan, a više konkretan, odlučan i jasan.

Ivona Ćirak /foto O.Franić