Srijeda, 22 svibnja, 2024
NaslovnicaMOZAIKSara Nikšić, šaptačica kitovima iz Bratuša: I kitovi imaju svoje hitove, i...

Sara Nikšić, šaptačica kitovima iz Bratuša: I kitovi imaju svoje hitove, i remiksiraju ih baš poput nas ljudi

U petak će se u makarskoj Yoga houseu održati zanimljivo predavanje mlade znanstvenice i glazbenice Sare Nikšić, biologinje koja je uspjela na intrigantan i vrlo privlačan način spojiti znanost i umjetnost, pjesmu kitova i glazbu ljudi, istraživati kroz glazbu i približiti se umjetnosti uz pomoć znanstvenog istraživanja, poštivati rigidnu strukturu znanosti i ujedno letjeti beskonačnim horizontima umjetnosti. Sara u petak obilježava dvije obljetnice, 4.rođendan svojeg projekta Inner Child o kojemu ćemo u nastavku nešto više reći, i svoj 34.rođendan koji slavi u Makarskoj, gradu odakle dolazi njezina baka i u kojem je javnosti nešto poznatija bakina sestra, pok. Olga Pavlinović, autorica projekta današnjeg Kačićevog trga.

Sara trenutačno živi u Bratušu gdje je naslijedila kuću od bake i djeda, uživa u prirodi, u stvaranju glazbe i razvijanju projekta Inner Child čiji je cilj osvještavanje homocentrične ljudske vrste da na svijetu postoje i druge kulture, i da su u mnogo čemu bliski nama.

Kitovi su, kako upozorava Sara, životinje koje imaju bogat kulturni život i čija pjesma ukazuje na mogućnost da se radi o vrlo kreativnim bićima, a ova morska biologinja i glazbenica odlučila je sve to povezatii spojivši pjesmu kitova i elektronsku glazbu.

Donedavno je radila na odsjeku ARTScience pri Mediteranskom institutu za istraživanje života u Splitu na kojem je razvijala svoje interdisciplininarne znanstveno-umjetničkje projekte. Trenutno tamo više ne radi, a najviše se fokusirala na glazbu. Iza sebe ima četiri uspješna glazbena albuma od kojih dva sadrže pjesme kitova.

Važno je reći da, osim što je biologinja mora, Sara ima i formalnu glazbenu naobrazbu.

– Ja uvijek radim svašta, ali trenutno sam više u glazbi. Za ovo ljeto imam i dosta bukiranih nastupa, a zovu me i na predavanja, kazat će Sara za čiji rad podjednako pokazuju interes i u znanosti i u glazbi.

Svoj je projekt predstavljala na vodećim znanstvenim skupovima kao što je World Marine Mammal Conference u Barceloni, a pozivaju ju i na svjetski poznate festivale. Sve to drži sjajnom prilikom za edukaciju ljudi o drugim vrstama na ovom planetu.

– Većinom me traže iz inozemstva jer sam dugo živjela vani i prije par godina se vratila ovdje. Surađivala sam s velikim imenima iz svijeta elektronske glazbe, a za ovo su me ljeto zvali na nekoliko festivala van Hrvatske. Riječ je o headlinerima najvećih festivala tog svijeta, ali i začetnicima nekih novih žanrova. Oduševljena sam što su uopće htjeli surađivati sa mnom, jer ipak nisam neko veliko ime. Još, smije se Sara sa žarom u očima tipičnim za sve koji s velikom strašću i znatiželjom rade svoje projekte.

Nema sumnje, umjetnički naziv Inner Child (Unutarnje dijete) savršeno pristaje i njezinoj osobnosti i priči koja očito uspješno dopire do krutog svijeta odraslih ljudi.

Ima li kakav učinak ta pjesma kitova na nas ljude? Umiruje li?

– Mene definitivno umiruje. Mi ljudi smo primarno vizualna bića i manje pažnje poklanjamo zvukovima, ali zvuk na nekoj nesvjesnoj razini itekako utječe na nas. Glazba ima veliku moć na nekom drugom nivou. Zato sam izabrala glazbu za način komuniciranja istraživanja. Ja se u znanosti bavim bioakustikom, istražujem glasanja životinja. Ima znanstvenika koji to pokušavaju približiti neznanstvenoj publici, ali to rade na prilično dosadan i neshvatljiv način.

Onda sam razmišljala na koji bih način to mogla približiti ljudima i zaključila da ljude prvo privuče glazba, u kojoj sam ionako veći dio svojeg života. Onda čuju kitove i krenu pitanja, reakcije…A to i jest poanta, da ih zaintrigiram i da potaknem pitanja, a ne da ih bombardiram s činjenicama koje će ih zasititi, kazuje Sara.

Kako ljudi reagiraju na činjenicu da i životinje imaju kulture?

– Hrpa ljudi to niti ne zna, misle da je kultura rezervirana samo za ljude. Pjesma kitova je jedan od najboljih primjera. Oni uče jedni od drugih, prenose pjesmu jedni drugima, a same pjesme su jako kompleksne i doslovno se mogu mjeriti s našom, ljudskom glazbom. Znaju trajati i po pola sata, imaju točno određene strukture, a unutar pjesama postoje teme, fraze i jedinice, otkriva nam ova znanstvenica.

Kitovi imaju raspored koji prate i tisuće kitova iz jedne populacije pjeva jednu pjesmu. Kitovi koji žive negdje drugdje imaju drugačije pjesme. Te se pjesme razvijaju i evoluiraju.

To onda nije tek komunikacija?

– Ne znamo, znanstvenici to istražuju, a budući je to relativno mlada znanost, pokrenuta 70-tih prošlog stoljeća, još uvijek nije poznato zašto oni to pjevaju. Kitovi definitivno imaju i kulturnu revoluciju, to je kad grupe kitova odbace neku pjesmu i preuzmu novu, kao da se radi o novom hitu. I sve se to događa na velikim udaljenostima i jako brzo, baš kao kod nas ljudi, samo bez tehnologije, bez interneta, radija…, objašnjava Sara.

Da je tomu tako, najbolji je dokaz to da kitovi sa zapadne obale Australije imaju jednu pjesmu, a s istočne drugu. Jedne su godine snimili potonje kako pjevaju pjesme “kolega” s druge strane. Kitovi migriraju i na tom su putu očito čuli jedni druge i iz nekog razloga odlučili preuzeti njihovu pjesmu. I potom ju “remiksiraju”, baš i mi, ljudi.

Puno znate o glazbi. Otkad i otkud glazba? 

– Još kao dijete sam išla u Glazbenu školu i tu sam prošla klasičnu glazbenu naobrazbu, dobila dobre temelje. Kako sam odrastala, išla sam na razne koncerte i otkrila elektronsku glazbu. Uza sve to, u znanosti sam se bavila bioakustikom. Jedno sam vrijeme radila po tri mjeseca u znanosti i onda se, naizmjenično, prebacivala na glazbu. U jednom sam trenutku odlučila spojiti ta dva svijeta. Tad sam došla na ideju da započnem projekt Inner Child u koji bih ukomponirala pjesmu kitova te pozvala i druge umjetnike. Svima je bilo fascinantno to što radim, kazat će glazbenica koja je pjesme grbavih kitova počela istraživati u sklopu diplomskog rada na Sveučilištu u St.Andrewsu u Škotskoj.

Prvi album s pjesmom kitova Canticum Megapterae – Song of the Humpback Whale iz 2019. osvojio je više nagrada, a lani je izdala drugi album, Canticum Megapterae II – The Evolution. Kazat će kako prvi sublimira ono što znamo o kitovima, dok se drugi više usmjerava na ono što ne znamo.

Umjetnicima je zanimljiva znanstvena podloga, a znanstvenicima umjetnička. Znanstvenici su po njezinom sudu dosta konzervativni i tvrdi, te olako odbacuju ideje koje se ne mogu dokazati, dok joj umjetnost nudi istraživanje bez granica.

Štoviše, glazba joj je otvorila cijeli niz znanstvenih hipoteza.

Koje su to hipoteze na koje ste naišli u glazbi, a vrijedilo bi im se znanstveno posvetiti?

Primjerice, svaki umjetnik ima svoj stil i ideju, zašto to ne bi imali i kitovi? Zašto bismo odbacili mogućnost da zbilja postoje neki inovativniji kitovi koje kasnije drugi kopiraju, ili se radi o kolektivnim inputima kitova unutar cijele populacije? Puno je takvih pitanja koja se nameću iz pjesme kitova, tumači Sara.

Upravo u drugom albumu pozabavila se propitkivanjem; sam naziv albuma govori da se radi o evoluciji najvećih sisavaca. Kitovi remiksiraju jedni druge, kopiraju pjesme, dodaju promjene, baš ono što su kroz povijest radili ljudi.

Nedostaje li vam znanost? 

– Dugo sam se godina bavila znanošću i što sam dulje ulazila u to, to sam više shvatila koje mi se stvari ne sviđaju, uočila sam ograničenja i došla do spoznaje da se znanost pretvorila u industriju. Nekad prije je bila puno slobodnija, ljudi su imali više slobode za raditi na velikim otkrićima. Danas rijetki investiraju u istraživanja koja su riskantna, tumači znanstvenica iz Splita.

Drži da rješenje leži u interdisciplinarnom pristupu koji bi po njoj mogao riješiti i neka velika pitanja.

– Nadam se nastaviti raditi takve projekte na granici umjetnosti i znanosti, a uz to me zanimaju novi načini edukacije, veli Sara.

Koje su najveće teškoće s kojima se suočava naš kraj, a koje uočavate s aspekta magsitre ekologije i zaštite prirode? 

– Ima problema u cijelom svijetu, zato i jesmo tu gdje jesmo. Radila sam u cijelom svijetu, vidjela ogromne količine plastike u oceanima, a i kod nas su kako vidim neke plaže zatrpane smećem. Živimo od tuzrizma, a više ljudi znači i više smeća. Teško je u zemlji koja živi od turizma na sam turizam gledati kao na problem, ali vjerujem da postoje rješenja, samo bi se malo trebalo pomučiti za to. Dosta ljudi ide kroz život i ne razmišlja što kupuje, gdje kupuje, gdje ide s tim otpadom; generalno ljudi ne razmišljaju jer im je lakše tako.

Baš zato se nadam da ću ljude potaknuti da razmišljaju malo više o svojim postupcima i odlukama. Vodim se time da ako pokažem ljudima koliko je divna ova planeta i koliko su divne i razvijene neke druge vrste, možda će im biti više stalo da ih zaštite. I da, kako i sam naziv mojeg projekta kaže, više slušaju svoje unutarnje dijete. Jer svi smo mi djeca, a djeca su neiskvarena i jako dobro vide i osjećaju svijet oko sebe, za kraj će Sara.

Želite li više čuti o njezinim iskustvima, putovanjima i istraživanjima po cijelom svijetu, od Škotske do Australije i Novog Zelanda, i što ona vjeruje da kitovi svojom pjesmom žele reći, predavanje na temu projekta Inner Child bit će u petak, u 19 sati, u Yoga House u Makarskoj. Sarinu glazbu, pak, možete poslušati na: innerchildmusic.bandcamp.com, soundcloud.com/inner-child-music te youtube.com/@InnerChildScienceArtMusic.
Ivona Ćirak / foto: privatni album

 

- Oglas -